U ovih pet zona žive po 100 godina, pogledajte šta jedu

Iza dugog i vitalnog života ne stoje suplementi i dijete, već tanjiri puni biljaka

Dok se savremeni svijet utrkuje u pronalaženju „čudesnih” dijeta, detoks planova i supernamirnica u prahu, istraživanja o dugovječnosti uporno pokazuju nešto potpuno drugačije: najdugovječniji ljudi na planeti jedu jednostavno, skromno i gotovo uvijek – biljno.

Američki istraživač Den Bjutner, koji je decenijama proučavao tzv. Plave zone, regione svijeta sa najvećim brojem stogodišnjaka, došao je do zaključka koji mnoge iznenađuje, ali i razbija mitove moderne ishrane. Ljudi koji žive najduže ne broje kalorije, ne prate trendove i ne kupuju egzotične dodatke ishrani. Oni jedu ono što im je dostupno, sezonsko i lokalno.

Zajedničko za sve ove zajednice nije genetika, već način života, a posebno ishrana. Upravo tu leži najznačajnija činjenica: više od 90 odsto njihove hrane dolazi iz biljnih izvora.

Hrane se bez industrijske prehrane

U ovim zajednicama nema industrijski prerađene hrane u velikim količinama, nema gaziranih pića kao svakodnevnih rituala, niti „fitnes” proteinskih proizvoda. Njihovi obroci su jednostavni, ali nutritivno izuzetno bogati.

Osnovu ishrane čini zeleno lisnato povrće (spanać, blitva, kelj, razne divlje biljke), sezonsko voće, integralne žitarice (ovas, ječam, smeđi pirinač, kukuruz), maslinovo ulje kao glavni izvor masti, orašasti plodovi u manjim količinama, riba i plodovi mora i najvažnije – mahunarke.

Ako postoji jedna namirnica koja povezuje sve Plave zone, to su mahunarke.

Pasulj, leblebije, sočivo i soja nisu trend, već svakodnevna hrana. Bjutner ih naziva osnovom dugovječnosti jer stabilizuju šećer u krvi, obezbjeđuju dugotrajan osjećaj sitosti, bogate su biljnim proteinima, sadrže vlakna koja čuvaju zdravlje crijeva, smanjuju rizik od kardiovaskularnih bolesti.

Na Okinavi se jede soja u raznim oblicima, na Sardiniji i Ikariji dominiraju sočivo i bijeli pasulj, dok je u Nikoji crni pasulj svakodnevni obrok.

Zanimljivo je da u ovim zajednicama meso nije zabranjeno, ali se smatra „prazničnom hranom”. Jede se rijetko, u malim količinama i nikada kao glavni dio obroka.

Zeleno povrće svakodnevno na meniju

Drugi stub dugovječnosti je zeleno lisnato povrće, koje se u Plavim zonama, takođe, jede svakodnevno.

Spanać, blitva, kelj, rukola i divlje biljke bogate su vitaminima A, C i K, antioksidansima, mineralima poput gvožđa i magnezijuma.

Ove namirnice djeluju kao prirodna zaštita organizma od upala, koje su danas jedan od glavnih uzroka hroničnih bolesti.

Dok savremena industrija hrane promoviše proteinske praškove, keto režime i razne ekstremne restrikcije, Plave zone pokazuju suprotan pravac: balans i kontinuitet.

Ljudi koji žive najduže ne eksperimentišu stalno sa ishranom. Oni ostaju dosljedni svojim obrocima koji se ponavljaju godinama i ne mijenjaju drastično sa svakim novim trendom.

Bjutner često naglašava da problem savremenog svijeta nije nedostatak informacija, već previše kontradiktornih informacija. Ljudi koji pokušavaju da „žive zdravo” često su zbunjeni, dok stogodišnjaci, jednostavno, primjenjuju ono što se pokazalo kao blagotvorno generacijama.

Plave zone

Plave zone su specifična područja u svijetu koja je istraživač Den Bjutner identifikovao kao mjesta gdje ljudi žive znatno duže od prosjeka i često dožive više od 90 ili 100 godina, a ostaju vitalni.

Iako su razbacane po svijetu i potpuno različite kulture, sve Plave zone imaju zajedničke obrasce. Iako je ishrana ključni faktor, Plave zone pokazuju da dugovječnost ne zavisi samo od tanjira. Hrana je samo jedan dio slagalice, piše Magazin Politika.

Osim ishrane, one imaju zajedničke i navike koje uključuju svakodnevno kretanje bez teretane (rad u bašti, hodanje), snažne porodične i društvene veze, nizak nivo stresa i redovne rituale opuštanja, osjećaj svrhe u životu, čak i u starosti.

Možda vas zanima i ovo:

U ovim dijelovima Bosne i Hercegovine ljudi najduže žive

Postoji pet glavnih Plavih zona:

Okinava (Japan)

Jedna od najpoznatijih Plavih zona. Ljudi ovdje tradicionalno jedu puno soje, povrća i slatkog krompira. Poseban koncept „ikigai” (razlog za život) igra veliku ulogu u dugovječnosti.

Sardinija (Italija)

Planinski dio ostrva poznat je po velikom broju muškaraca stogodišnjaka. Njihova ishrana se bazira na integralnim žitaricama, povrću, maslinovom ulju i umjerenoj konzumaciji vina.

Ikarija (Grčka)

Ostrvo gdje ljudi „zaboravljaju da umiru”, kako ga često zovu. Ishrana je mediteranska: maslinovo ulje, povrće, mahunarke i biljni čajevi, uz vrlo spor i opušten način života.

Nikoja (Kostarika)

Poluostrvo poznato po jednostavnoj ishrani (posebno crni pasulj, kukuruz i tropsko voće) i snažnim društvenim vezama. Ljudi su fizički aktivni i u starosti.

Loma Linda (SAD)

Posebna zajednica adventista sedmog dana. Praktikuju biljnu ishranu, ne konzumiraju alkohol i cigarete i imaju snažan fokus na zdrav način života.

Podijeli tekst sa drugima na:

U ovim dijelovima Bosne i Hercegovine ljudi najduže žive

Dok se svijet bori s ubrzanim načinom života i stresom, u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine kao da je vrijeme stalo.
Statistika neumoljivo pokazuje: ako želite doživjeti duboku starost, vaša adresa trebala bi biti negdje na jugu, na sunčanom hercegovačkom kršu.

Hercegovina – “Plava zona”

Plave zone (eng. Blue Zones) su specifične regije u svijetu u kojima ljudi žive znatno duže od prosjeka, često doživljavajući stotu godinu u izvrsnom fizičkom i mentalnom zdravlju.

Koncept je popularizirao istraživač Dan Buettner u saradnji s National Geographicom, identifikujući pet mjesta na planeti koja su pravi “džepovi dugovječnosti”. U svijetu ih ima pet: Sardinija u Italiji, Okinawa u Japanu, Ikaria u Grčkoj, Nicoya na Kostariki i Loma Linda u Kaliforniji.

Ako posmatramo BiH, možemo slobodno reći da je Hercegovina bosanskohercegovačka “Plava zona”, prenosi Večernji list.

Statistika neumoljiva

Statistički podaci agencija za statistiku godinama potvrđuju isti trend. Stanovnici opština u Hercegovini žive u prosjeku nekoliko godina duže od svojih sugrađana u unutrašnjosti zemlje. Iako cijela BiH bilježi porast udjela starijeg stanovništva, hercegovačke opštine prednjače po broju osoba starijih od 85, pa i 90 godina.

Stručnjaci navode nekoliko ključnih faktora koji Hercegovinu čine idealnom za dug život:

Mediteranska prehrana na domaći način: maslinovo ulje, smokve, raštika i čaša domaćeg crnog vina (blatine) nisu samo tradicija. To su već nutritivni štit za srce i krvne žile.

Sunce i vitamin D: regija s najvećim brojem sunčanih sati u zemlji prirodni je rezervoar vitamina D, ključnog za imunitet i zdravlje kostiju.

Genetika i “inat”: ne treba zanemariti ni genetski kod, ali ni specifičan mentalitet. Hercegovački humor i druženja uz kafu su najbolji lijek protiv usamljenosti i stresa.

Rad u vinogradu i masliniku: prirodno kretanje i fizička aktivnost doprinose dugovječnosti.

Ljubuški: Grad stogodišnjaka

Ako bismo morali izdvojiti jedno mjesto koje ponosno nosi titulu “grada dugovječnosti”, to je bez sumnje Ljubuški.

Ovaj grad na rijeci Trebižat već godinama drži neslužbeni rekord po broju stogodišnjaka u odnosu na broj stanovnika. Gotovo svake godine mediji zabilježe proslavu barem jednog stotog rođendana u ovom kraju. Mještani kroz šalu kažu da je tajna u spoju čiste vode, obilja sunca i činjenice da se u Ljubuškom nikome nigdje ne žuri.

Šta kaže statistika o ostalim krajevima?

Dok jug dominira dugovječnošću, planinski dijelovi poput planine Romanije i okoline Sarajeva takođe imaju svoje “rekordere”. Tamošnja dugovječnost pripisuje se čistom vazduhu, šetnjama i mliječnim proizvodima. Ipak hercegovački krš ipak ostaje neprikosnoven po ukupnom prosjeku.

Zanimljivo je da žene u BiH, kao i u ostatku svijeta, žive duže od muškaraca – u prosjeku oko pet do šest godina više.

Podijeli tekst sa drugima na:

U Španiji održana online konferencija stogodišnjaka

U Španiji je održana prva video-konferencija koja je okupila stogodišnjake.

Digitalni sastanak je okupio 17 stogodišnjakinja koji predstavljaju svaku od autonomnih zajednica zemlje.

Najmlađa članica grupe Marija Pakita ima 100 godina i došla je iz Katalonije. Najstarija je bila Rosario iz Kantabrije, koja je sa 111 godina treća najstarija osoba u Španiji.

Madrida Pepita, koja je nedavno proslavila 105. rođendan, bila je i prva koja se dobrovoljno prijavila za ovo virtuelno iskustvo.

Sve one su podijelile niz uspomena, radosnih ali i tužnih trenutaka u životu, govorile o svojim porodicama i sadašnjim iskustvima.

Ovu neobičnu video-konferenciju omogućila je aragonska startap firma koju je osnovao Horhe Tereu. Firmu je nazvao “Maksimilijana” po svojoj baki.

Uređaj je dizajniran tako da stogodišnjaci mogu da komuniciraju bez komplikacija.

Možda vas interesuje:

Koliko stogodišnjaka živi u BiH?

Namjera mladog preduzetnika bila je da pokaže da “nikad nije kasno za povezivanje”. Tehnologija treba da bude most, a nikada prepreka, posebno za one kojima je najpotrebnije da se osjćaju bliski sa svojim voljenima.

Glavna karakteristika je da je uređaj u potpunosti prilagođen potrebama starijih osoba. Uređaj omogućava članovima porodice da upravljaju uređajem na daljinu putem aplikacije za kontrolu.

Bilo kakvo podešavanje ili konfiguracija može da se izvrši direktno sa telefona njegovatelja, bez potrebe da starija osoba interveniše u složenim tehničkim procesima.

Jedna od najinovativnijih karakteristika koju je ovaj istorijski sastanak omogućio je mogućnost automatskih video poziva, u kojima starija osoba ne mora da preduzima nikakve radnje da bi se komunikacija uspostavila.

Ovaj sistem, koji je nastao 2020. godine iz lične potrebe njegovog osnivača Horhea Tereua da razgovara sa svojom bakom, premostio je digitalni jaz za više od 4.000 korisnika širom Španije.

Podijeli tekst sa drugima na: