Cijene domova za stare u BiH premašuju prosječnu penziju, liste čekanja rastu, a sve je veća potreba za njegom nepokretnih osoba.
Demografske promjene u Bosni i Hercegovini postaju sve vidljivije. Stanovništvo je sve starije, dok odlazak mladih dovodi do manjka onih koji mogu voditi brigu o starijim članovima porodice. Zbog toga raste interes za centre za stare i iznemogle osobe. Liste čekanja su sve duže, a cijene smještaja premašuju iznos prosječne penzije.
Kako izgleda život korisnika u domovima za stare?
Penzionisana profesorica njemačkog jezika Mila Mandurić već četvrtu godinu boravi u mostarskom Centru za stare i iznemogle osobe.
Kaže da je zadovoljna uslugom, dobro se slaže s ostalim korisnicima, a djeca joj redovno dolaze u posjetu.
“Oni mi dolaze veoma često, plate mi dom, ono što nedostaje do 1.000 maraka, odu u prodavnicu i kupe sve što treba”, priča ona za Federalnu.
U dvije jedinice mostarskog centra trenutno boravi oko 120 osoba treće životne dobi. Mnogi među njima nisu u mogućnosti sami finansirati boravak, iako ovaj centar važi za najpovoljniji u ovom dijelu zemlje.
Zašto prosječna penzija više nije dovoljna?
Prosječna penzija u Federaciji BiH iznosi oko 840 KM, dok su cijene smještaja i njege nešto više.
“Prva kategorija je za pokretne korisnike i iznosi 900 KM. Druga je za nepokretne korisnike i iznosi 1.100 KM, dok jednokrevetne sobe koštaju 1.000 KM”, pojasnila je socijalna radnica u Centru za stare i iznemogle osobe Mostar Adelisa Delić.
U drugim centrima cijene su uglavnom više, a u pojedinim ustanovama dosežu i do 2.800 KM, zavisno od stepena pokretljivosti korisnika. Uprkos visokim troškovima, interes za smještaj ne opada.
Zašto su liste čekanja sve duže?
“Definitivno ne možemo udovoljiti svim zahtjevima. Imamo poprilično dugu listu čekanja”, izjavila je voditelja Doma za stare i iznemogle osobe Emaus Ana Pavlović.
Prema riječima Delićeve, najveća potreba je za smještajem nepokretnih osoba.
“Liste čekanja jesu duže, ali zavise od kategorije korisnika. Veća je potražnja za smještajem nepokretnih korisnika i tu je lista čekanja znatno duža, dok za pokretne korisnike taj proces ide brže”, istakla je Delić.
Povećava se i broj korisnika kojima je potrebna palijativna njega.
Hercegovačko-neretvanskom kantonu nedostaje centar namijenjen toj vrsti korisnika. Samo u ovom domu potražnja premašuje postojeće kapacitete za 25 do 30 odsto. Problem predstavlja i nedostatak stručnog kadra u ovom sektoru, dok se očekuje da će pritisak na sistem u narednom periodu dodatno rasti, navodi Federalna.
