Danas je dan starijih osoba, u BiH ih ima više od 720.000

U Bosni i Hercegovini je sve veći broj osoba treće životne dobi, a zajednica je dužna da o njima vodi brigu.

U susret međunarodnom danu starijih osoba, u Sarajevu je upriličena konferencija “Slavimo život”.

Prilika je ovo za preispitivanje položaja ove populacije, ali i povod više da obiđete najstarije među nama.

U Bosni i Hercegovini gotovo je nemoguće dobiti sveobuhvatnu sliku o položaju i statusu starije populacije. No, jasno je da je neophodno osigurati adekvatniju zaštitu ove kategorije društva.

“Pitanje starih i starenja nije samo u BiH u cijelom je svijetu, populacija stari, tako da kolege iz Gruzije imaju slične izazove kao i mi u Bosni o Hercegovini, pa je austrijska razvojna agencija kao glavni donator ovog projekta i Hilfswerk iz Austrije odlučili da upravo te dvije zemlje možda mogu zajednički doći do nekih novih rješenja”, rekla je Lejla Brulić, direktorica Hilfswerk Kuća podrške.

U BiH živi 720.000 osoba starijih od 65 godina

Muris Kodžaga, regionalni direktor Hilfswerk Balkans, kazao je kako se pokušava istaknuti problematika pitanja starijih osoba u Bosni i Hercegovini:

“Putem ove konferencije nastojimo još jednom ukazati na problematiku u BiH vezano za starije osobe koje imaju problem pristupa raznoraznim uslugama, kada su vezane za svoju kuću, pokušavamo da te osobe ostane što duže van institucija, da ostanu u svom domu u svom okruženju tako da imaju najbolje, najzdravije, dostojanstveno staranje”.

U BiH je 23% stanovništva starije od 65 godina, što u brojkama iznosi oko 720 hiljada osoba. Sistem njege starijih osoba je daleko iza mnogih država, kao što je Austrija.

“Ono što se mi trudimo u Bosni i Hercegovini i u Gruziji prenijeti jeste austrijski model i program njege, međutim Austrija kao zemlja već odavno finansira, Vlada Austrije, finansira njegu i upravo održive sisteme njege u vlastitom domu korisnika tako da je naš cilj da kroz edukaciju prenesemo tu praksu Austrije u BiH”, pojasnila je Nadina Pleh – Sijerčić, regionalna menadžerica Hilfswerka.

Međunarodni dan starijih osoba obilježava se svake godine 1. oktobra. Proglasila ga je Generalna skupština UN-a 1990. da bi bila naglašena važnost osiguravanja životnog okruženja koje se može prilagoditi potrebama i sposobnostima stanovnika treće dobi.

(Izvor vijesti: Federalna)

Podijeli tekst sa drugima na:

Završeno jedno od najvažnijih poglavlja u istoriji interneta

U Evropskoj uniji, dial-up tehnologija već dugo gotovo da nema značaja. Prema podacima Evropske komisije, u statistici se pojavljivala do 2015. godine, na primjer u Luksemburgu i Portugalu.

U ranim danima interneta, karakterističan zvuk povezivanja modema bio je svakodnevni prizor za milione korisnika širom svijeta. Pristup mreži ostvarivao se putem telefonske linije, poznate kao „dial-up“. AOL sada ukida ovu uslugu, čime se zatvara jedno od najvažnijih poglavlja u istoriji interneta. Prema pisanju njemačkog Bilda, ovaj potez označava simboličan kraj tehnologije koja je mnogima omogućila prve korake u digitalnom svetu.

AOL i počeci dial-upa

AOL-ov dial-up pristup internetu pokrenut je davne 1991. godine u Sjedinjenim Američkim Državama i od tada je bio neprekidno dostupan. Iako je AOL u međuvremenu postao deo kompanije Yahoo, odlučeno je da se zadrži ova zastarela tehnologija, uključujući poseban softver za biranje i prilagođeni pregledač. Za mnoge je AOL bio sinonim za internet, a promotivni CD-ovi s besplatnim satima korišćenja postali su kulturni fenomen 90-ih godina.

Kraj dial-up ere u Evropi

Na svojim stranicama za podršku, AOL je obavestio korisnike o prestanku podrške za dial-up veze. „AOL redovno procenjuje svoje proizvode i usluge i donio je odluku o ukidanju dial-up pristupa internetu“, navodi se u zvaničnoj objavi. Kao konačni datum određen je 30. septembar 2025. godine.

U Evropskoj uniji, dial-up tehnologija već dugo gotovo da nema značaja. Prema podacima Evropske komisije, statistički je bila prisutna do 2015. godine, na primjer u Luksemburgu i Portugalu. U Nemačkoj, prema podacima portala Statista, udio korisnika ove tehnologije u 2024. godini iznosi 0%.

Situacija u SAD-u

Situacija je bila drugačija u SAD-u, gde je tamošnji Zavod za popis stanovništva 2019. godine zabeležio oko 260.000 korisnika koji su se na internet povezivali putem modema. Gašenjem AOL-ove usluge nestaje i poslednje veliko uporište ove tehnologije.

(Poslovni dnevnik)

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Ko ima pravo na razliku penzije i kako ga ostvariti?

Razlika penzije je pravo koje se odnosi na određenu grupu penzionera, a tiče se onih čiji je iznos penzije manji od zakonom utvrđene najniže penzije. U praksi to znači da pojedini korisnici penzija mogu podnijeti zahtjev kako bi im se nadomjestila razlika i kako bi primali iznos najmanje penzije koja je propisana u Federaciji BiH.

Ko ima pravo na razliku penzije

Pravo na razliku penzije imaju korisnici srazmjernih penzija, bilo da se radi o starosnim, invalidskim ili porodičnim, pod uslovom da su ostvarili najmanje 12 mjeseci penzijskog staža nakon 30. aprila 1992. godine. Ova razlika se dodjeljuje isključivo u slučajevima kada je njihov obračunati iznos manji od zakonski utvrđene najniže penzije.

Na ovo pravo ne mogu računati korisnici koji imaju poseban staž, osim u onim situacijama koje su zakonom jasno definisane kao izuzetak. Takođe, da bi se ostvarilo pravo na razliku penzije, korisnik mora imati prebivalište u Federaciji BiH ili Distriktu Brčko, dok povratnici u Republiku Srpsku imaju pravo na ovo primanje pod istim uslovima.

Ko podnosi zahtjev i na koji način

Zahtjev za razliku penzije podnosi sam korisnik penzije nadležnom zavodu za penzijsko-invalidsko osiguranje, i to prema mjestu prebivališta ili zavodu koji već isplaćuje penziju. Pravo se ne ostvaruje automatski, nego tek od trenutka podnošenja zahtjeva, zbog čega je važno da penzioneri na vrijeme prikupe dokumentaciju i predaju zahtjev.

Razlika penzije se obračunava i isplaćuje tako da korisnik prima iznos jednak najnižoj penziji propisanoj u Federaciji BiH, a odluka o pravu donosi se nakon što zavod razmotri ispunjenost uslova.

(Izvor vijesti: RTV Slon)

Podijeli tekst sa drugima na:

Koliko troši sijalica u frižideru godišnje?

Tema je ponovo privukla pažnju nakon što je na TikTok-u postala viralna scena iz serije Extreme Cheapskates (2011–2014), u kojoj jedan od protagonista tvrdi da je uklonio sijalicu iz frižidera i tako uštedeo oko 35 evra godišnje.

Iako njegov način života – uključujući i tuširanje u odjeći kako bi “uštedio na veš mašini” – djeluje ekstremno, postavlja se pitanje: Da li je stvarno vrijedno živjeti u mraku svaki put kada otvorite frižider, samo zbog nekoliko centi uštede?

Čemu služi sijalica u frižideru?

Funkcija sijalice u frižideru je jednostavna– osvjetljava unutrašnjost kada se vrata otvore, olakšavajući pronalaženje hrane, posebno u slabije osvjetljenoj kuhinji ili noću. Ne utiče ni na čuvanje namirnica, ni na hlađenje aparata.

Ako se sijalica pregori ili se ukloni, frižider će i dalje normalno raditi, jedini problem je loša vidljivost.

Koliko zapravo troši sijalica u frižideru?

Tradicionalni frižideri su koristili sijalice sa žarnom niti od 15 do 40 W. Danas većina aparata koristi LED sijalice od 1 do 3 W, što je ogromna razlika.

Važno je i to da sijalica svijetli samo dok su vrata otvorena – prosječno 10–15 minuta dnevno. Godišnja potrošnja sijalice od 25 W rijetko prelazi 2,5 kWh, dok LED sijalice troše manje od 0,2 kWh godišnje. Tako sijalica u frižideru predstavlja praktično simboličan trošak.

Gdje zaista vrijedi uštedeti?

Pravi mali potrošači energije su televizori, dekoderi, modemi i ruteri ostavljeni u standby režimu, koji mogu činiti i do 10 odsto računa za struju. Punjači priključeni u utičnicu troše energiju čak i kad nisu povezani sa uređajem, fenomen poznat kao “vampirska potrošnja”. Tu spadaju i svjetla standby režima mikrotalasnih, stereo uređaja, digitalni satovi i tajmeri stalno priključenih aparata.

Individualno, ovi mikrotroškovi su mali – često ispod 1 kWh godišnje – ali zajedno u modernom domaćinstvu mogu dostići desetine evra, što je znatno više od uštede uklanjanjem sijalice iz frižidera.
Na kraju, ako želite da smanjite račun za struju – fokusirajte se na sveukupnu potrošnju. Isključivanje uređaja iz struje, korišćenje produžnih kablova sa prekidačem, zamjena klasičnih sijalica LED sijalicama visoke efikasnosti, isključivanje punjača kad se ne koriste i podešavanje tajmera za rutere i modeme donose stvarnu i stalnu uštedu.

(Izvor vijesti: Kurir)

Podijeli tekst sa drugima na:

Emotivan susret siročadi: “Dom me prihvatio, podigao, vaspitao i odškolovao”

Na susret bivših domaca, djece kojima je Drugi svjetski rat oduzeo djetinjstvo, roditelje, identitet, svako je krajem septembra u Gradišci došao sa svojom, sasvim drugačijom pričom, koju su odredili vrijeme, rat i siromaštvo.

Jedino je Đački dom “Lepa Radić”, formiran 1946. godine, njihova zajednička uspomena. Mališani, većinom iz kozarskih sela, u Domu su prepoznali drugu kuću, a vaspitači Drago Malešević, Cvjetko Bulović, Lazo Panić, Olga Hinzber, Dušan Guša, Drago Raca, Dragan Kremenović i Jovo Obradović zamijenili su njihove roditelje. Vlado Zrnić rođen 1942. godine u Grbavcima, bio je u Domu od 1953. do 1959. godine. Završio je Vojnu akademiju, a penzionisan je u činu pukovnika JNA. Sada živi u Beogradu.

“Ovaj Dom odredio je moj život. Došao sam u jedanaestoj godini. Dom me je prihvatio, podigao, vaspitao i odškolovao. Ovdje je moje djetinjstvo”, sjetno o Domu govori Vlado Zrnić. Nikola Gojković iz Trebovljana, sada Banjalučanin, u Domu je završio osmoljetku. Ovdje je boravio četiri godine.

“Doma se sjećam, po svemu lijepom, jer prije dolaska bilo mi je teško. Rođen sam na putu, od logora u Jasenovcu do rodnog sela. Sve što vidim, u meni budi snažne emocije, ovaj haustor, učionice, dvorište, kao da su progovorili… Odavde smo u stroju išli u kino, u školu, na utakmice. Ovdje smo iskovali doživotna prijateljstva, odnoseći se međusobno kao braća i sestre.” Milovan Nikolić iz Jazovca, u Dom “Lepa Radić” došao je 1. septembra 1955. godine. Njegova sjećanja su svježa.

“Imao sam 11 godina kada sam došao. Bio sam u Domu osam godina. Odavde sam završio osnovnu školu i gimnaziju. Svi smo bili iz siromašnih porodica i siromašnih sela. Ovdje smo se osjećali slobodno. Imali smo smještaj, hranu, slobodno vrijeme, sekcije, bavili se sportom. Dobijali smo i dnevnu štampu, ‘Oslobođenje’, ‘Borbu’, ‘Politiku’ i ‘Sport’. Stojan Todorović je u Dom došao iz Romanovaca. Njegov otac poginuo je u ratu. Bio je prvoborac. Na susretu sa domcima pričao je o vremenu koje je ovdje proveo.

“Prije dolaska u Dom bio sam čobanče, čuvao stoku u Romanovcima. Susret sa djecom za mene je bio poseban doživljaj. Tu smo spavali skupa, hranili se, išli u školu, igrali se… Svako je došao sa svojim teškoćama. Vaspitači su nas usmjeravali, pratili, pomagali. Dom je imao vaspitnu i važnu životnu ulogu.”

“Kakvu emociju kod Vas izaziva ulazak na velika vrata, u haustor koji vodi u Dom”, pitali smo Stojana.

“Svaki put kada prođem ulicom ispred Doma i vidim ova velika i teška vrata, pitam se, Bože, koliko puta sam na ta vrata ušao ili izašao, koliko se tu ispreplitalo životne radosti i tuge”, priča Stojan Todorović, dugogodišnji privrednik i bivši predsjednik Skupštine opštine Gradiška. Salko Crnović iz Gradiške donio je fotografiju, na kojoj su domci fudbaleri. Godinu ne pamti.

“Ne sjećam se godine, kada je nastala fotografija. Bio sam mlad, bez igdje ikoga. Ne znam ni kada sam rođen, ni kada sam smješten u Dom.”

Na poleđini je zapisano da je to fudbalska ekipa Đačkog doma koja je, na turniru povodom Dana mladosti, za nagradu dobila dresove. Činili su je Ugrenović, Bjelovuk, Selak, Crnović, Vuletić, Janjić, Blagojević, Šokćević, Bajramović, Lazić i Desančić. Samo dvojica imali su patike, a ostali su igrali bosi.

“Ja sam postigao pobjedonosni gol iz slobodnog udarca”, pohvalio nam se Crnović. On je, boraveći u Domu, izučio tesarski zanat. Fudbal je bio omiljeni sport među domcima. Prenose utakmica slušali su na radiju, u dvorištu. Toga se sjeća Milovan Nikolić.

“Reporter je bio Radivoje Marković, a mi smo sa velikom radošću slušali prenose utakmica jugoslovenske reprezentacije. Svako od nas napamet je u svako doba znao sastav. Ni sada ga nisam zaboravio, Beara, Stanković, Crnković, Čajkovski, Horvat, Boškov, Ognjanov, Mitić, Vukas, Bobek i Zebec.” Vaspitač Jovo Obradović (93), rođen u okolini Bosanskog Novog, u Dom “Lepa Radić” došao je 1955. godine i bio vaspitač do 1959. godine. Prethodno je, deset godina, proveo u domovima ratne siročadi, jer su u ratu poginuli i njegovi roditelji.

Jovina sjećanja su bolna, jer je vrijeme bilo teško

“U Dom su dolazila bolesna, neuhranjena, zapuštena djeca… Trebalo ih je smjestiti, obući, nahraniti, školovati, usmjeriti na pravi životni put. To je bila humana misija. Tadašnja država odlučila je spasi ratnu siročad sa Kozare. Oni su završili škole, postali korisni za svoju zajednicu, faktori napretka, razvoja nove države.”

Prema podacima koje je iznio Slavko Subotić, u Domu ili konviktu, zadužbini Stojke i Đorđa Kovačevića, ukupno je, do zatvaranja Doma 1967. godine, bilo više od 700 dječaka i djevojčica. Bivši domci su, nakon susreta u dvorištu i zgradi, koju sada koriste Crveni krst i Narodna biblioteka, položili vijence i cvijeće na Spomenik narodnim herojima i poginulim Kozarčanima u Drugom svjetskom ratu.
Utakmice

Domci su organizovano odlazili u Staru Gradišku da bi na televiziji gledali prenos utakmica jugoslovenske reprezentacije u fudbalu. Toga se sjeća Mliovan Nikolić.

“Kada sam poslije osnovne škole planirao upisati Poljoprivrednu školu u Banjaluci, od toga me odvraćao vaspitač Jovo Obradović. On je smatrao da je bolje da idem u gimnaziju i nastavim boravak u Domu. Ostani ovdje, savjetovao mi je, škola je blizu, a iduće godine dobićemo televizor, pa ćemo u Domu gledati utakmice. To je presudilo da ostanem. Nisam se pokajao.”

(Izvor vijesti: Nezavisne)

Podijeli tekst sa drugima na:

Tri najveće greške koje ljudi prave poslije infarkta

Infarkt ne mora da počne jakim bolom u grudima.

Evo šta su na panelu „Moje srce, moja priča“ poručili ljekari – i zašto gojaznost nikada nije samo estetski problem.

Vodeći stručnjaci podijelili su najnovija saznanja o kardiovaskularnim bolestima, gojaznosti i rehabilitaciji nakon infarkta. Fokus je bio na prevenciji, ranom prepoznavanju simptoma i promjenama životnih navika koje čuvaju srce. Izdvojili smo po tri ključne poruke svakog od učenika ovog panela.

Zašto je vrijeme najvažniji faktor kod infarkta

Interventni kardiolog dr Dalibor Dragišić podsjetio je da je svaki minut dragocjen kada je u pitanju srčani udar.

„Bol u grudima ne mora da bude razarajući — češće je u vidu pritiska ili stezanja, praćen malaksalošću, preznojavanjem i strahom.“

„Ako intenzivan, pritiskajući bol traje 15–20 minuta, to je jasan signal da nešto nije u redu i da odmah treba zvati Hitnu pomoć.“

„Kod dijabetičara bol u grudima često izostaje, pa se gubi dragocjeno vrijeme. A u infarktu je vrijeme jednako miokard.“

Gojaznost: bolest, a ne estetski problem

O značaju gojaznosti govorio je endokrinolog dr Boško Stepanović, naglašavajući da se ona ne može svesti na pitanje izgleda.

„Gojaznost je hronična, progresivna i relapsirajuća bolest.“

„Povećava rizik od infarkta, dijabetesa i maligniteta mehaničkim i metaboličkim putem.“

„Liječenje gojaznosti je aktivna terapija, a ne stvar estetike.“

Djeca sa stomačićem već su u riziku

Endokrinolog prof. dr Vesna Dimitrijević-Srećković skrenula je pažnju na to da kardiovaskularni rizici nastaju mnogo ranije nego što mislimo.

„Stomačna gojaznost (žene >80 cm, muškarci >94 cm) znači hiperinsulinizam i rizik za hipertenziju.“

„Djeca sa stomačićem već sa 7 godina pokazuju rane faktore rizika: insulinsku rezistenciju, masnu jetru i mikroalbuminuriju.“

„Mediteranska ishrana, sa manje zasićenih masti i više vlakana i omega-3, realno smanjuje rizik.“

Rehabilitacija poslije infarkta traje cijeli život

O važnosti rehabilitacije govorio je dr Andreja Kovačević, specijalista kardiološke rehabilitacije.

„Rehabilitacija poslije infarkta ima tri faze — akutnu, stacionarnu i doživotnu.“

„Najveće greške pacijenata su prekid fizičke aktivnosti, zanemarivanje lijekova i povratak starim navikama.“

„Četiri grupe lijekova su obavezne doživotno: acetilsalicilna kiselina, antihipertenzivi, beta-blokatori i statini.“

Glas pacijenata: podrška jednako važna kao ljekari

Predsjednik udruženja pacijenata „Moja druga šansa“ Ivan Tojagić naglasio je značaj edukacije i zajedništva.

„Naše udruženje je spona između struke i pacijenata, jer znanje i podrška mijenjaju ishode.“

„Statistika je i dalje ‘duboko u crvenom’ kada su u pitanju kardiovaskularne bolesti.“

„Dijeljenjem iskustava i edukacijom možemo spasiti život.“

Zašto je važno da svoje srce čuvamo svaki dan, a ne tek poslije bolesti

Poruka sa panela „Moje srce, moja priča“ je jasna i jednoglasna: naše srce šalje poruke, samo je pitanje da li ga slušamo i na pravi način razumijemo. Simptomi ponekad nisu dramatični, ali svaka nelagodnost u grudima, zamaranje ili neobjašnjiv umor mogu biti znak da je vrijeme da potražimo pomoć.

Gojaznost, stres i loše navike nisu samo prolazni problemi – oni stvaraju tihu podlogu za ozbiljne bolesti koje mijenjaju život. Stručnjaci su podvukli da je infarkt moguće spriječiti, ali i da se život nakon njega ne završava.

Naprotiv, uz disciplinu, rehabilitaciju, terapiju i podršku porodice i zajednice, srce može dobiti novu šansu.

Briga o srcu nije nešto što počinje nakon bolesti – ona počinje danas, pri svakom našem izboru: u koraku šetnje, u obroku koji pripremamo, u odluci da prekinemo sa cigaretama, u odluci da odemo na pregled. Srce nije parni organ – imamo samo jedno, i svako od nas ima moć da ga sačuva.

(Izvor vijesti: portal e klinike)

Podijeli tekst sa drugima na:

Penzioneri (ne)zadovoljni, jedni podržavaju rješenja, drugi tvrde da su nepravedna

Iako pred Vladu FBiH još nisu stigle izmjene Zakona o PIO, već se spekuliše o mogućim rješenjima koja su poprilično podijelila javnost, ali i same penzionere unutar Federacije BiH, koji jedan dan hvale, a drugi dan negoduju zbog predloženih rješenja.

Ono što im svima odgovara je to što bi u slučaju usvajanja izmjena Zakona o PIO FBiH penzije od 1. januara značajno porasle i što bi se, za razliku od sadašnjeg stanja, usklađivale najmanje dva puta godišnje po formuli koja uključuje rast prosječne plate i rast prosječnih cijena. Trenutno, penzije se usklađuju po rastu BDP-a koji je, po pravilu, minimalan i koji ne odražava stvarni rast troškova života.

“Zadovoljni smo i saglasni s predloženim izmjenama i dopunama Zakona o PIO uz primjedbu i molbu da se umjesto predviđenog brisanja člana 80. u postojećem zakonu, koji se odnosi na vanredno usklađivanje, to drugačije formuliše, odnosno, da se uvede mjera u vidu novčanog dodatka penzionerima svake godine u decembru na osnovu ekonomskih pokazatelja, i naravno, posebne odluke Vlade FBiH”, rekao je nedavno Redžo Mehić, predsjednik Saveza udruženja penzionera FBiH.

Ipak, sa druge strane, Mustafa Trakić, član Upravnog odbora Saveza udruženja penzionera Federacije BiH i predsjednik Saveza udruženja penzionera Zeničko-dobojskog kantona, rekao je kako penzioneri iz ovog kantona neće podržati izmjene Zakona o PIO prema kojima bi budući penzioneri sa 15 godina staža i 65 godina života imali 390 KM penziju, a sada je ta penzija 599 KM.

Inače, osim usklađivanja penzija dva puta godišnje i nove formule po kojoj se penzije usklađuju, najveća novina je izmjena člana 81, koji uvodi šest nivoa minimalne penzije.

Šta kaže zakon, kolike će biti penzije?

Prema tim izmjenama, penzioneri sa 15 godina staža i 65 godina života, ako izmjene budu usvojene, imali bi 390 KM penzije, za razliku od dosadašnjih 599 KM. Dalje za 15 i više godina radnog staža, a manje od 20 godina penzija ne može biti niža od 60 odsto od prosječne penzije u FBiH iz decembra prethodne godine.

Trenutno, prosječna penzija iznosi 651 KM, 60 odsto od tog iznosa bilo bi takođe 390 KM. Treba naglasiti da, prema trenutnom zakonu, ko ode u penziju ima penziju od 599 KM. Za 20 i više godina staža, a manje od 25 godina, penzija ne može biti niža od 65 odsto prosječne penzije u FBiH, a što prema sadašnjoj računici iznosi 423 KM. Za 25 i više godina staža, a manje od 30 godina najniža penzija ne može biti ispod 70 odsto prosječne penzije, što je trenutno oko 456 KM.

Za 35 i više godina staža, a manje od 40 godina, najniža penzija iznosila bi 85 odsto prosječne odnosno 553 KM. Za 40 i više godina staža najniža penzija bila bi 95 odsto od prosječne penzije u Federaciji BiH, što bi iznosilo oko 618 KM.

Promjena i za srazmjerne penzije

Izmjenama i dopunama Zakona o PIO ništa se ne bi promijenilo ni za penzionere sa srazmjernim penzijama koje su vrlo često i niže od zakonom zagarantovanih. Radi se o penzionerima koji su samo dio svog radnog staža proveli u FBiH i za to dobijaju penziju, dok još novca dobijaju iz fondova gdje su radili. U FBiH se pravdaju da nemaju kompletne podatke o primanjima penzionera sa srazmjernim penzijama, i zbog toga su ih nedavno izuzeli i iz dodjele pomoći koja se kretala od 50 do 200 KM. Preko 30.000 penzionera iz FBiH nije dobilo tu pomoć upravo iz razloga što u Fondu PIO/MIO FBiH kažu da ne raspolažu podacima kolike “ukupne” penzije primaju korisnici srazmjernih penzija i zbog toga im nisu mogli isplatiti pomoć.

Penzioneri ne mogu živjeti sa 600 KM

“Mi penzioneri kažemo da ne mogu penzioneri živjeti sa 600 KM i nije naš interes da imamo buduće penzionere na 400 KM. Ako se mi borimo za srazmjerne penzije koje iznose sada nekih 400 KM, kako da se slažemo da ljudi žive od 390 KM. Nema od toga ništa, to neće proći. Neće dobiti podršku penzionera, ali moraju se razdvojiti penzioneri sa 40 godina staža od onih koji imaju 15-20 godina, pa neka oni traže načina, ali ne mogu ovako uništiti ljude. Što bi neko imao 400 KM, a mi kažemo da ne možemo živjeti od 600 KM, ali neka to kaže i Ekonomsko-socijalni savjet za teritoriju FBiH”, rekao je Trakić, a prenose federalni mediji.

Podsjećanja radi, Savez udruženja penzionera FBiH donio je odluku o organizovanju štrajka 27. oktobra, međutim i tu su mišljenja podijeljena, jer s jedne strane su oni koji su spremni da ne organizuju taj štrajk u slučaju da dobiju garancije da će novi zakon stupiti na snagu od 1. januara 2026. godine, dok su sa druge strane oni koji kažu da taj štrajk treba održati.

(Izvor vijesti: Nezavisne)

Podijeli tekst sa drugima na:

Penzionerima u FBiH novo pravo: Godišnji dodatak ili 13. penzija?

Vlada Federacije BiH bi u ovoj sedmici, trebala utvrditi tekst izmjena i dopuna Zakona o penzijskom/mirovinskom i invalidskom osiguranju (PIO/MIO) i po skraćenom postupku taj prijedlog uputiti u parlamentarnu proceduru. Penzioneri u FBiH bi, prema izmjenama i dopunama Zakona o PIO, dobili novu formulu za usklađivanje penzija, odnosno rast njihovih primanja.

Drugo pravo

Novi model usklađivanja predviđa uvećanje penzija prema rastu indeksa potrošačkih cijena i rasta prosječne plaće, umjesto dosadašnjeg BDP-a, i to u omjeru 60:40 u korist povoljnijeg faktora. Također, ovim prijedlogom planiraju se dva redovna usklađivanja penzija, 1. januara te 1. jula.

Iako vanrednog usklađivanja neće biti, penzioneri bi mogli dobiti drugo pravo. Naime, na posljednjem sastanku s čelnicima Federalne vlade, predstavnici oba saveza udruženja penzionera u FBiH su uz zadovoljstvo i saglasnost s predloženim izmjenama i dopunama, zatražili da se član 80 koji se odnosi na vanredno usklađivanje preformulira, tj. da se uvede mjera novčanog dodatka.

Prema posljednjim informacijama iz oba saveza, resorno Ministarstvo je ugradilo taj zahtjev u tekst prijedloga. Ako predloženi tekst izmjena i dopuna Zakona o PIO dobije „zeleno svjetlo“, penzioneri u FBiH bi po prvi put dobili godišnji dodatak na penziju, koji postaje trajno pravo, po uzoru na susjednu Hrvatsku, a koji se kolokvijalno zove „13. penzija“.

Ekonomski pokazatelji

Međutim, Marinko Jovanović, predsjednik Upravnog odbora Saveza udruženja penzionera FBiH kaže da je riječ o simboličnoj naknadi, čiju bi visinu, na osnovu ekonomskih pokazatelja na koncu godine i svoje posebne odluke utvrđivala Vlada FBiH.

“Na tom sastanku, koji je, rekao bih, bio kruna svih dosadašnjih, nije bilo gotovo nikakvih prijepora. S naše strane, dakle ova saveza su nastupila jedinstveno, uvažene su sve korekcije koje smo tražili. Za uvođenje novčanih dodataka u Zakon iskazana je dobra volja i vjerujem da tu neće biti spora. Dogovor je da tekst prijedloga bude završen najkasnije do 10. oktobra, kako bi do kraja godine izmjene i dopune Zakona bile usvojene u Federalnom parlamentu i kako bi primjena otpočela od 1. januara naredne godine”, rekao je Jovanović.

Dodatnih 500 miliona KM

Prema preliminarnim procjenama predlagača, uz postojećih dodatnih 500 miliona KM koje Vlada iz budžeta izdvaja godišnje za isplatu penzija, za provođenje ovih izmjena i dopuna bilo bi potrebno još 500 miliona KM u budžetu FBiH za narednu godinu.

(Izvor vijesti: Avaz)

Podijeli tekst sa drugima na:

WhatsApp uvodi opciju prevođenja poruka na jezik primaoca

WhatsApp, čiju aplikaciju za razmjenu poruka koristi više od tri milijarde ljudi u preko 180 zemalja, najavila je uvođenje nove funkcije prevođenja poruka. Cilj im je, kažu, olakšati komunikaciju među korisnicima koji govore različitim jezicima i time dodatno ojačati povezanost svoje globalne zajednice.

Proces prevođenja dizajniran je da bude jednostavan i intuitivan. Korisnik treba tek dugo pritisnuti poruku koju želi prevesti, a zatim odabrati opciju “Translate”.

Nakon toga, potrebno je odabrati jezik na koji se poruka prevodi, a aplikacija nudi i mogućnost preuzimanja jezičnih paketa za buduću upotrebu. Ova funkcija dostupna je u individualnim i grupnim razgovorima te unutar objava na kanalima.

Funkcija se postupno uvodi korisnicima uređaja s Androidom i iOS-om, no s određenim razlikama u dostupnosti jezika. U početnoj fazi, korisnicima Androida prevodilac će biti dostupan na šest jezika, a korisnicima iPhonea na raspolaganju će od početka biti 19 jezika.

Korisnici Androida dobiće i dodatnu mogućnost automatskog prevođenja za čitave razgovore. Uključivanjem ove opcije, sve buduće dolazne poruke u odabranom razgovoru automatski će biti prevedene na odabrani jezik, što će dodatno pojednostaviti komunikaciju.

Iz WhatsAppa posebno ističu da je nova funkcija dizajnirana s naglaskom na zaštitu privatnosti korisnika. Cjelokupan proces prevođenja odvija se izravno na uređaju korisnika, što znači da WhatsApp nema pristup sadržaju poruka. Time se osigurava da privatni razgovori ostanu zaštićeni enkripcijom te da ih mogu vidjeti samo pošiljalac i primalac, kao i inače.

Iz Mete su najavili da će se broj podržanih jezika vremenom povećavati na obje platforme, a da će funkcija biti uvođena postepeno – dakle da možda neće biti odmah dostupna svim korisnicima, no očekuje se da će uskoro postati standardni dio aplikacije.

(Izvor vijesti: Bug.hr)

Podijeli tekst sa drugima na:

Mostarski penzioneri: Kad odradimo vježbe “dobri” smo cijeli dan (VIDEO)

Ništa nas ne može zaustaviti, ni loše vremenske prilike, kazala je Milka Talić.

Već treću godinu zaredom mostarski penzioneri uključeni su u projekt “PokreniMO” besplatno treniraju u parku Zrinjevac, šaljući tako poruku da treća dob može biti i dinamična, zabavna, ispunjena optimizmom.

Mostarski park Zrinjevac najčešće je mjesto okupljanja onih najmlađih, ali tri puta u sesdmici okupiraju ga – pripadnici treće dobi.

Ponedjeljkom, srijedom i petkom od osam sati, najoptimističniji penzioneri tamo besplatno treniraju.

Projekat djeluje već tri godine

Riječ je o projektu “PokreniMO” koji djeluje već treću godinu, a ove na besplatnim treninzima pod stručnim nadzorom i vodstvom trenera okuplja šezdesetak penzionera. Projekat su pokrenuli Grad Mostar, Centar za kulturu i Sportski savez Grada Mostara.

“Projekat se provodi od juna i ima tendenciju da se nastavi u zimskom periodu ako se ostvare uslovi”, kaže za Fenu Luka Posavac, asistent na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih nauka u Mostaru i jedan od trenera.

Kako ističe, projekt “PokreniMO” je jedinstven u Hercegovini i želja svih uključenih je da se proširi na ostale gradove Federacije i BiH, ali i regiju.

“Znam od kolega da se u Splitu događa slična priča i postoji mogućnost uvezivanja projekata”, naglašava Posavac.

U parku Zrinjevac zatekli smo u vježbanju dvije grupe penzionebra od kojih jednu vodi Posavac, a drugu Nejla Graho, asistentica na Nastavničkom fakultetu, Odsjek za sport i zdravlje pri Univerzitetu Džemal Bijedić.

Odziv iz godine u godinu sve veći

“Ponosni smo na odaziv, prošle su godine to uglavnom bili članovi jednog udruženja penzionera, međutim ove godine su i drugi čuli za projekat. Nadamo se da će broj rasti, ali mogu reći da ih ni ovoliko nismo očekivali”, izjavila je Graho.

Ističe da zainteresovani jednostavno mogu doći na trening, odraditi jedan ili dva probna, vidjeti sviđa li im se i onda nastaviti ako žele.

“Dođite na treninge, okušajte se, družite se”, poručila je Graho čiji optimizam dijeli i Tomislav Primorac (87), predsjednik Udruženja penzionera Neretva iz Mostara, i sam aktivni učesnik treninga u parku Zrinjevac.

“Ideja je došla od gradonačelnika Kordića uz podršku Udruženja penzionera Neretva koja je prošle godine bila većinski učesnik projekta, dok su nam se ove godine pridružili i drugi”, pojašnjava Primorac koji ističe da je “PokreniMO” više od treninga.

“Kad završimo s tim dnevnim satom vježbi u parku, ide se na kafu, družimo se”, dodaje Primorac, na čijem je tragu i penzionerka Milka Talić (70).

“Ovo što mi radimo i imamo, nešto je neizmjerno vrijedno. Ovo je naša radost, velika stvar za naš zdrav i dobar život. Mi kad ovo odradimo – čitav smo dan “dobri””, kaže Talić koja za pozitivan primjer posebno ističe Primorca i Peru Martinovića (85) i dodaje:

“Najstariji su, ali daju primjer svima – nikad ne izostaju! Ništa nas ne može zaustaviti, ni loše vremenske prilike… Iako, ubrzo ćemo se preseliti u prostorije zatvorenog tipa. Svim penzionerima želim poručiti:

“Dođite da se družimo, sretno i zdravo živimo”.

(Izvor vijesti: Tip.ba/Fena)

Podijeli tekst sa drugima na: