Kada se u gradiškoj ravnici javi zora, a prve zrake sunca ukažu na njenom prozoru, Dragica Lendić prije ustajanja pomisli na svoje raznobojne ruže, grudvaste hortenzije, mirisne bijele ljiljane, loptastu majsku ružu, trubasti crveni puzavac, hrizanteme čarobnih boja…
“To je cvjetni svijet koji mi daje smisao za život”, priča Dragica, dugogodišnja stanovnica Doma za stare osobe “Rezidencija Bakić” u Gradišci, zagledana u saksijske, baštenske i ukrasne stablašice.
Po tome je svaki njen dan gotovo isti, naročito od ranog proljeća do kasne jeseni.
“Od ustajanja do počinka, od jutra do večeri, koliko god sam na nogama, moje misli su u cvijeću. Među cvijećem. Zagledam svaki listić, svaki pupoljak i cvijet. Zalijevam, prihranjujem. Posmatram. Kada vidim velike cvjetove, jarkih boja, srce mi je puno.”
Tako Dragica opisuje svoje dane u domu i vrt u kojem je pronašla životni smisao:
“Na kraju dana odredim, isplaniram šta ću raditi sljedećeg jutra i narednog dana. U vrtu uvijek ima posla. To je za mene najvažnije. Sa cvijećem razgovaram. Tu se najbolje osjećam. Postoji narodno vjerovanje da cvijeće uspijeva, raste, cvjeta i napreduje kada se sa njim razgovara, kao sa čovjekom, sa osobom. Ja u to vjerujem.”
Kreativni poslovi
Dragica Lendić u svojoj sobi, kada je vani loše vrijeme, ili suviše vruće, ima svoje umjetničke preokupacije.
To su vijenci od kamenčića, leptiri od pletiva, kompozicije od grafitnih olovaka, drvene kutije sa motivima cvijeća i životinja, slike od kartona, ptice od novinskog papira, slike sastavljene od puzli…
To je njen svijet čarolije u koji je ušla u penzionerskim danima. Ranije nije imala vremena za to, jer je bila domaćica, radnica, brinula o djeci i porodici.
Posvetila se umjetnosti, kaže, punim srcem, iskreno i do kraja kada je završila radni vijek i prigrabila više slobodnog vremena.
“Radeći kreativne poslove, osjećam se opušteno, zadovoljno. To me usrećuje… Moja preokupacija je umjetnost, ili se meni bar tako čini. Svaki put kada na hodniku prođem pored svoje slike od puzli, ona me ozari”, povjerila nam se Dragica, penzionerka sa umjetničkim darom.
Materijale pronalazi u prirodi
“Kamenčiće biram, sakupljam, tragam za njima svuda, na ulici, u parku… Izdvajam žute, bijele, šarene, nesvakidašnjih oblika. U svemu iz svog okruženja prepoznajem korisne, upotrebljive materijale i ideje.”
Naša sagovornica u svemu što je okružuje prepoznaje umjetnost koju je izvajala priroda.
Ona, kaže, samo nastoji na to ukazati, ili malo drugačije posložiti, kako bi naglasila i svoju ulogu u tome.
Ispunjen život
Dragica Lendić, djevojački Radić, porijeklom je iz Gašnice, četrdeset godina živjela je u Lipovači, prigradskom naselju Gradiške, a posljednjih nekoliko godina boravi u Domu za stare osobe. Ona je pozitivan primjer svojoj generaciji, ali i mlađima.
“Optimizam i vjera u život moji su aduti. Svaki trenutak samostalno sam ispunila aktivnostima koje volim. Sve što činim, mene usrećuje, ohrabruje, podstiče. Svakog dana biram i uzimam samo najljepše od života. Iz prirode, svoga okruženja. Zato je moj život ispunjen.”
Pozitivne emocije dijeli sa drugima, potomcima, komšijama, osobama koje slučajno sreće na ulici, upoznaje u domu ili u gradu, pišu Nezavisne.
