Autor: Sandra Vukić

Domaće voće i povrće je na prvi pogled teško razlikovati od onog koje je tretirano pesticidima. No, postoji nekoliko trikova pomoću kojih ćete lakše moći da prepoznate domaće, organske prozvode, a više o tome čitajte u nastavku teksta.

Miris i ukus

Organsku hranu, kako ističu stručnjaci, možete prepoznati po mirisu i ukusu. Inače, naš mozak prepoznaje šta ne valja jesti, te šta miriše, a šta ne. Na primjer, ako kupite paradajz u prodavnici, a s druge strane uzmete jedan domaći, odmah se vidi, ali i osjeti razlika.

Domaći proizvodi su ukusniji jer nisu podvrgnuti dugom transportu i skladištenju, što inače može umanjiti njihov ukus i kompletan doživljaj hrane.

Tako će, na primjer, domaće i svježe jabuke imati zelenu i čvrstu peteljku, a stare jabuke ćete prepoznati po tome što je peteljka suva i lako se otrgne.

Svježe jabuke će, osim već navedenog, imati i snažniji miris i biće čvršće na dodir pa obratite pažnju i na to. Takođe, kora svježih jabuka je glatka i čvrsta, dok starije jabuke već imaju naboranu koru.

Inače, ako probate jabuku za koju niste sigurni da li je svježa, ona će biti pomalo bezukusna i imaće brašnastu teksturu, te gorkast ukus.

Razlika u cijeni

Organski, domaći proizvodi inače imaju višu cijenu od onih koji su konvencionalno proizvedeni, a s obzirom na to da ovaj vid proizvodnje zahtijeva više radne snage, ulaganja i vremena, razumljiva je i ova računica.

Međutim, iako na prvi pogled izgleda da su lokalni proizvodi skuplji od onih komercijalno uzgajanih, može se reći da su dugoročno jeftiniji. Domaći proizvodi su često skuplji, ali ako kupujete lokalne proizvode, u tom slučaju ne plaćate troškove distribucije, već ulažete u hranjive supstance i kvalitet. Takođe, moguće je pronaći pristupačnije cijene na lokalnim tržnicama i u malim trgovinama koje prodaju domaće proizvode.

Savjeti za kupovinu domaćih namirnica:

• Otiđite na lokalne tržnice, u male trgovine i poljoprivredne zadruge koje prodaju domaće proizvode,
• Potražite sezonsko voće i povrće koje je dostupno na vašem području,
• Pitajte lokalne proizvođače o načinu na koji uzgajaju svoje proizvode,
• Uporedite oblik i miris domaćih proizvoda s onima industrijski uzgojenim,
• Potražite domaće proizvode koji su označeni kao ekološki.

Za bolje zdravlje uvijek se preporučuje konzumacija voća. U voću se nalaze hranljive materije koje održavaju tijelo zdravim. Na listi takvog voća nalaze se urme. To je voće čija konzumacija ima brojne prednosti za organizam.

Mnogi ljudi koriste urme kao zamjenu za šećer. Konzumiranje ovog voća, bogatog vlaknima, takođe pomaže u borbi protiv mnogih bolesti. Urme su odlična opcija za eliminisanje želje za šećerom, a takođe su i odlična popodnevna užina. Zbog svih benefita koje daju, urme mnogi smatraju i najzdravijim voćem na svijetu.

Natapanje urmi u vodi uklanja tanin ili fitinsku kiselinu koja se nalazi u njima. Posle toga lakše apsorbujemo hranljive materije. Jedenje natopljenih urmi takođe ih čini lakšim za varenje.

Preporučuje se konzumiranje dvije do tri urme ujutru, piše “EHProject”.

Ako želite da uživate u ukusu urmi i njihovim hranljivim sastojcima, potopite ih osam do deset sati prije jela. Urme sadrže mnoge vrste hranljivih materija, kao što su ugljeni hidrati, proteini, vlakna, vitamin K, vitamin B, kalijum, magnezijum, gvožđe, kalcijum, mangan, cink itd. Svi ovi hranljivi sastojci nas štite od mnogih bolesti.

Redovna konzumacija urmi donosi brojne zdravstvene prednosti. Osim što pomažu kod zatvora, urme mogu pomoći u snižavanju holesterola i održavanju krvnog pritiska pod kontrolom. Uključivanje urmi u ishranu može doprinijeti održavanju zdravlja srca.

Takođe, pozitivno utiču na čvrstoću kostiju i ubrzavaju rad mozga. Pružaju olakšanje od umora i slabosti i korisni su za poboljšanje opšteg energetskog stanja. Osim toga, urme su korisne za pacijente sa anemijom i mogu ublažiti probleme sa hemoroidima. Takođe poboljšavaju zdravlje kože i kose, a konzumacija urmi doprinosi povećanju fizičke snage i izdržljivosti, prenosi RTCG.

Iako svi znamo koristiti toplomjer, postavlja se pitanje da li to radimo ispravno te koji je najtačniji način mjerenja temperature. Osim toga, vjerovatno ste se nekad zapitali i koji toplomjer je najbolji. Provjerili smo, te u nastavku donosimo odgovore na vaša pitanja.

Mjerenje temperature

Postoji nekoliko mjesta za mjerenje tjelesne temperature, i to u uhu, oralno, pod pazuhom te rektalno. Mjerenje tjelesne temperature razlikuje se i u odnosu na starosnu grupu, pa se tako kod odraslih i veće djece preporučuje mjerenje temperature pod pazuhom, i to u trajanju od 10 minuta, dok se kod male djece obično savjetuje rektalno, i to u trajanju od dva do tri minuta.

Izaberite dio tijela za mjerenje temperature

Ljekari savjetuje da ćete najtačnije mjerenje temperature postići u tačkama najbližim dijelu tijela, gdje je tjelesna temperatura konstantna. U skladu s tim, temperatura izmjerena ispod ruke, u rektumu ili pod jezikom najtačnije odražava pravo zdravstveno stanje.

Ipak, prilikom mjerenja temperature ispod ruke kod ljudi sa prekomjernom težinom mogu se pojaviti ozbiljne greške. Masno tkivo djeluje kao sloj između termometra i tijela, pa se gojaznim ljudima preporučuje da odaberu drugu tačku za mjerenje temperature.

Oralno mjerenje – Kod ove vrste mjerenje temperature razlikuje se bukvalno mjerenje (u obrazu) ili sublingvalno mjerenje (ispod jezika). U oba je slučaja izmjerena temperatura je ispod izmjerene vrijednosti rektalnog mjerenja – približno 0,3°C do 0,8°C.

Rektalno mjerenje je najpouzdaniji način za dobijanje vrijednosti temperature jezgre te su razlike u rezultatima tom vrstom mjerenja zaista male, dok je preciznost posebno visoka. Normalni raspon temperatura je približno između 36,2 °C i 37,7 °C.

Pazušno mjerenje – Mjerenje tjelesne površinske temperature obično sprovodi medicinsko osoblje ispod pazuha i na preponama. Međutim, to je moguće samo do određene tjelesne mase. Kod odraslih bolesnika temperatura pazušnog mjerenja niža je od rektalne – približno 0,5°C do 1,5°C. Kod djece je razlika od rektalne mjerne vrijednosti manja.

Koji toplomjer je najpouzdaniji?

Iako su, s jedne strane, živini toplomjeri prilično precizni, sa druge strane, oni su izuzetno opasni, te su u mnogim zemljama izbačeni iz upotrebe.

Elektronski termometri su pogodniji za mjerenje temperature u ustima ili u rektumu, ali ako njima mjerite temperaturu ispod pazuha, oni često mogu dati pogrešne vrijednosti. Takođe, stručnjaci preporučuju da nekoliko puta zaredom izmjerite temperaturu ovim toplomjerom.

Kada su u pitanju uređaji za beskontaktno mjerenje temperature, koji se aktivno koriste na javnim mestima, važno je razumjeti da se oni mogu koristiti za masovni skrining. Brojevi na aparatu sa beskontaktnom metodom mjerenja biće jedan do 1,5 stepeni niži od stvarnih vrijednosti, a uređaj će pokazati povišenu temperaturu samo ako je viša od 38-39 stepeni.