Kalendar zimnice: Šta i kada pripremati?

Sezona pripreme zimnice je počela, a septembar je za mnoga domaćinstva najvažniji mjesec za punjenje tegli i pripremu zaliha za hladnije dane.

Ipak, nije sve povrće i voće najbolje pripremati istovremeno – dok je za ajvar, pinđur i brojne proizvode od paprike sada pravo vrijeme, za kiseli kupus i neke druge namirnice treba još malo sačekati.

Pravi trenutak za zimnicu ne zavisi samo od datuma u kalendaru, već i od zrelosti povrća, vremenskih uslova i njegovog kvaliteta. Zrele i zdrave namirnice daju bolji ukus, a pravilna priprema i čuvanje ključni su da zimnica ostane dobra mjesecima.

Šta se za zimnicu pravi u septembru

Septembar je mjesec u kojem se na pijacama i u prodavnicama može naći veliki broj namirnica pogodnih za pripremu zimnice.

Posebno je aktuelna paprika, pa je ovo period kada se najčešće pripremaju:

  • ajvar
  • pinđur
  • ljutenica
  • pečene paprike
  • kisele paprike
  • paprika u različitim salatama
  • mljeveni paradajz i sok od paradajza
  • turšija
  • razne mješavine povrća

Osim povrća, septembar je pogodan i za pripremu brojnih vrsta džemova, slatkog, kompota i drugih proizvoda od sezonskog voća.

Kada je najbolje praviti ajvar

Za mnoge domaćice ajvar je jedan od glavnih proizvoda zimnice, a njegova priprema najčešće dolazi na red tokom septembra i početkom jeseni.

Najvažnije je odabrati dobro zrele, zdrave i mesnate crvene paprike. Paprika ne bi trebalo da bude oštećena, trula ili prezrela, jer jedan loš komad može uticati na kvalitet cijele ture.

Za dobar ajvar nije presudan samo recept. Važni su i kvalitet paprike, način pečenja, cijeđenje i termička obrada, kao i pravilno pripremljene tegle.

Zbog toga je septembar obično idealan period da se krene u pripremu ajvara, dok su paprike zrele i dostupne.

Pinđur i ljutenica takođe su na redu

Slično je i sa pinđurom i ljutenicom. Osnovu najčešće čine zrele paprike, a u zavisnosti od recepta dodaju se paradajz, patlidžan, ulje, bijeli luk i drugi sastojci.

Prednost septembra je u tome što su mnoge namirnice istovremeno na vrhuncu sezone, pa se mogu kombinovati u različite vrste zimnice.

Turšija – sada je pravo vrijeme za pripremu

Turšija je još jedan od proizvoda koji se tradicionalno priprema u jesen.

U zavisnosti od recepta, u tegle ili posude stavljaju se paprika, krastavac, karfiol, šargarepa, zeleni paradajz i drugo povrće.

Kod pripreme turšije posebno je važno voditi računa o čistoći posuda, kvalitetu povrća i odnosu soli, sirćeta i vode koji se koristi prema konkretnom receptu.

Povrće treba dobro oprati i pripremiti, a posude moraju biti čiste i odgovarajuće za čuvanje hrane.

Ne žurite sa kiselim kupusom

Za razliku od paprike i drugog septembarskog povrća, sa kiselim kupusom se najčešće ne žuri.

Kupus se tradicionalno priprema kasnije u jesen, kada glavice budu odgovarajuće zrelosti i kada temperature postanu pogodnije za proces kiseljenja.

Prerano stavljanje kupusa u nepovoljnim uslovima može dovesti do problema tokom fermentacije, pa je kod ove zimnice važno pratiti i vremenske uslove, a ne samo kalendar.

Zato je za mnoge domaćine oktobar i kasniji jesenji period pogodniji za pripremu kiselog kupusa.

Kako znati da je povrće dobro za zimnicu

Bez obzira na to šta se priprema, osnovno pravilo je isto – koristiti kvalitetne i zdrave namirnice.

Povrće za zimnicu treba da bude:

  • svježe
  • zdravo i bez truleži
  • bez većih oštećenja
  • odgovarajuće zrelosti
  • dobro oprano i pripremljeno

Ne treba pokušavati „spasiti“ namirnice koje su već počele da se kvare. Zimnica se čuva mjesecima, pa kvalitet sastojaka od kojih je napravljena ima veliki značaj.

Zašto se zimnica najčešće pokvari

Iako se recepti razlikuju, nekoliko grešaka često se ponavlja kod pripreme zimnice.

Jedna od njih je nedovoljna higijena. Tegle, poklopci i pribor koji dolaze u kontakt sa hranom moraju biti temeljno čisti.

Problem mogu predstavljati i oštećene namirnice, nepravilno zatvaranje tegli, neodgovarajući uslovi čuvanja ili nepoštovanje provjerenog recepta.

Kod fermentisanih proizvoda, poput kiselog kupusa i određenih vrsta turšije, posebno je važno poštovati postupak pripreme i uslove koji su potrebni za pravilnu fermentaciju.

Kako pripremiti tegle za zimnicu

Prije punjenja tegle treba dobro oprati i termički pripremiti na način predviđen za konkretan postupak.

Poklopci takođe moraju biti čisti i neoštećeni. Tegle sa naprslinama ili oštećenjima ne treba koristiti za zimnicu.

Nakon punjenja važno je da se tegle pravilno zatvore i ostave da se ohlade i čuvaju na odgovarajućem mjestu, u skladu sa receptom.

Gdje čuvati zimnicu

Idealno mjesto za zimnicu treba da bude čisto, suvo, tamno i temperaturno što stabilnije.

Tegle ne treba držati na mjestu izloženom direktnoj sunčevoj svjetlosti, niti na temperaturi koja značajno varira.

Podrum, ostava ili druga odgovarajuća hladnija prostorija tradicionalno su mjesta na kojima se čuva zimnica, ali uslovi zavise od vrste proizvoda.

Važno je i povremeno pregledati tegle i obratiti pažnju na eventualne promjene izgleda, mirisa ili poklopca.

Kalendar zimnice – šta kada pripremati

Iako se tačan period razlikuje od godine do godine, zavisno od vremenskih prilika i zrelosti namirnica, okvirno se može pratiti ovaj redoslijed:

Septembar

  • ajvar
  • pinđur
  • ljutenica
  • pečene paprike
  • kisele paprike
  • paradajz
  • turšija

džemovi i kompoti od sezonskog voća.

Kraj septembra i oktobar

  • različite vrste turšije
  • dodatne količine paprike
  • zimske salate
  • priprema kupusa za kiseljenje
  • drugi proizvodi zavisno od dostupnosti namirnica

Oktobar i kasnija jesen

  • kiseli kupus
  • određene vrste zimskih salata
  • proizvodi od kasnijeg sezonskog voća i povrća

Ovaj raspored nije strogo pravilo. Najbolji trenutak zavisi od toga kada je određena namirnica dostigla dobru zrelost i kakvi su uslovi za njenu pripremu i čuvanje.

Najvažnije pravilo za dobru zimnicu

Dobra zimnica počinje mnogo prije nego što se tegla zatvori. Kvalitetne namirnice, čista ambalaža, provjeren recept i odgovarajući uslovi čuvanja osnova su da proizvodi ostanu dobri tokom zime.

Zato nije potrebno sve pripremati odjednom. Septembar je idealan za brojne proizvode od paprike i paradajza, dok se za neke druge namirnice isplati sačekati da stigne pravo vrijeme.

Ko planira da ove godine pripremi zimnicu, sada je pravi trenutak da napravi spisak, provjeri šta mu je potrebno i iskoristi sezonsko povrće dok je najkvalitetnije i najdostupnije.Kada je pravo vrijeme za pravljenje zimnice: Šta sada staviti u tegle, a šta da još sačeka

Podijeli tekst sa drugima na:

Meso vam je žilavo, ovaj trik može da ga omekša

Začudili biste se koliko često se dešava da svjež i naoko lijep komad junetine može nakon termičke obrade da bude žilav i skoro nemoguć za žvakanje.

Juneće meso trebalo obavezno da se omekša prije nego krene da se termički obrađuje. To u kućnim uslovima može postići na nekoliko zanimljivih načina.

Za prvu varijantu. Pripremite marinadu od ulja i začina, stavite meso unutra i ostavite preko noći u frižideru, savjetuje portal Bright Side.

Sat do dva prije pripreme ubacite unutra još i nekoliko kriški kivija, budući da on sadrži proteolitičke enzime koji potpomažu razgradnju vezivnog tkiva u mesu pa ono postaje vrlo meko. Isto djeluje i ananas.

Kada je riječ o voću, budući da enzimi djeluju brzo, meso ne smije stajati u ovom voću dugo. Najbolja opcija je od 20 do 30 minuta kako se ne bi pretvorilo u kašu.

Možda vas interesuje i ovo:

Kako prepoznati svježe mljeveno meso: najpouzdaniji znakovi

Osim ove dvije egzotične voćke, možete dodati malo pirinčanog vina, narendanog luka i jabuke i ostaviti meso u toj mješavini tokom noći. Podjednako dobro djeluju i kiseline poput limuna i sirćeta.

Limun će djelovati već nakon sat vremena, pa se ovim trikom možete poslužiti ukoliko pripremate neko jelo u posljednji čas.

Sa druge strane, u sirćetu bi moralo da odstoji cijelu noć.

Podijeli tekst sa drugima na:

Ne paničite ako izmjerite visok pritisak: Pogledajte šta treba da uradite

Prema smjernicama organizacije “Blood Pressure UK”, idealan krvni pritisak kreće se u rasponu od 90/60 do 120/80 mmHg.

Vrijednosti između 120/80 i 135/85 mmHg smatraju se povišenim, dok se sve iznad 135/85 mmHg klasifikuje kao visok krvni pritisak koji zahtijeva dalju ljekarsku obradu.

Dr Polin Svift za “Expres” napominje da krvni pritisak varira.

“Na rezultate mogu uticati stres, temperatura, fizička aktivnost, kao i ono što ste nedavno pojeli ili popili. Ako izmjerite neočekivano visoku vrijednost, ostanite mirno da sjedite pet minuta, a zatim ponovite mjerenje”, rekla je ona, prenosi b92.

“Jedno izolovano visoko mjerenje ne znači da imate visok krvni pritisak. Ako su vam vrijednosti trajno povišene, obratite se ljekaru, medicinskoj sestri ili farmaceutu. Nemojte sami postavljati dijagnozu niti se liječiti na svoju ruku”, dodala je.

“Takođe, nikada nemojte prekidati terapiju lijekovima za pritisak samo zato što su se kućna mjerenja poboljšala”.

Na početku kućnog praćenja krvni pritisak trebalo bi mjeriti nedjelju dana, ujutru i uveče.

Sličnu preporuku daje i britanski Nacionalni institut za zdravlje i izvrsnost (NICE), koji za potvrdu dijagnoze hipertenzije preporučuje mjerenje dva puta dnevno tokom sedam dana.

Važnost prevencije

“Pozivam sve, bez obzira na godine, da izdvoje nekoliko minuta za svoje zdravlje”, poručila je dr Svift.

“Naša anketa je pokazala da 83 odsto ispitanika smatra da previše ljudi čeka da se osjeća loše prije nego što provjeri krvni pritisak, a istovremeno se tek polovina njih testirala tokom prethodne godine. To mora da se promijeni”.

“Poznavanje sopstvenih vrijednosti daje vam priliku da reagujete prije nego što visok krvni pritisak izazove ozbiljna i potencijalno nepovratna oštećenja. Provjera traje svega nekoliko minuta. Bez obzira na to koliko godina imate, to bi mogle biti najvažnije minute koje ćete ove godine posvetiti svom zdravlju”.

Podijeli tekst sa drugima na:

Jeftin sastojak iz frižidera pomaže ružama da duže cvjetaju

Ruže su među najljepšim cvijećem i njihov miris hipnotiše, a ukoliko ih pravilno njegujete cvjetaće raskošno i do rane jeseni.

Septembar je za ruže specifičan prelazni period. Mnoge sorte još uvijek stvaraju nove pupoljke i mogu cvjetati duboko u jesen, ali nakon toplog i vlažnog ljeta na listovima se često pojavljuje jedan od njihovih najvećih neprijatelja.

Ovu bolest prepoznaćete po tamnim, gotovo crnim flekama na listovima, koji s vremenom požute i počnu da otpadaju. Ako je bolest jače zahvatila biljku, ruža može da ostane bez velikog dijela lišća, oslabi i slabije cvjeta. Upravo je zato početak jeseni dobro vrijeme da joj posvetite malo više pažnje.

Jeftina pomoć protiv crne pjegavosti

Jedan od starih baštovanskih trikova koji se ponovo često spominje jeste razrijeđeno kravlje mlijeko. Jedan dio mlijeka na dva dijela vode. Mlijeko sadrži proteine i druga jedinjenja zbog kojih se već dugo koristi kao kućno sredstvo protiv nekih gljivičnih bolesti biljaka.

Možda vas interesuje i ovo:

Ruže vam slabije cvjetaju, pogledajte koji su razlozi

Mlijeko se pomiješa s vodom te se dobijenim rastvorom poprskaju listovi ruže, najbolje tokom sunčanog dijela dana. Upravo je sunčeva svjetlost važna, jer se djelovanje mlijeka protiv gljivica povezuje s reakcijama koje nastaju kada je ono izloženo suncu.

Takav tretman neće čarobno izliječiti već jako zaraženu ružu, ali može biti dodatna pomoć u usporavanju širenja bolesti i zaštiti zdravog lišća. A što duže ruža zadrži zdravo zeleno lišće, to ima više snage za stvaranje novih pupoljaka i produženje cvjetanja u ranu jesen.

Ipak, najvažnije je napraviti još jednu stvar

Kod crne pjegavosti nijedan kućni preparat ne može da zamijeni dobru higijenu u dvorištu. Tokom septembra redovno uklanjajte zaražene listove s biljke, ali i one koji su već otpali na zemlju. Nemojte ih ostavljati ispod ruže, jer se na zaraženom biljnom materijalu bolest može zadržati i ponovo stvarati probleme.

Prilikom zalivanja vodu usmjeravajte prema zemlji i korijenu, a ne po lišću. Dugotrajno mokri listovi stvaraju povoljne uslove za razvoj i širenje gljivičnih bolesti, piše B92.

Podijeli tekst sa drugima na:

Zdravstvene prednosti konzumiranja banana

Iako su poznate po kalijumu, stručnjaci ističu da banane pružaju mnogo više kada je riječ o prevenciji i zdravlju. One nijesu rezervisane samo za smutije i žitarice, a kuvari nude neočekivane načine za njihovu pripremu u svakodnevnoj ishrani.

Na pitanje da li se može pretjerati sa unosom, odgovor zavisi od opšteg zdravstvenog stanja, dijetetskih ciljeva, ali i od same zrelosti, odnosno boje ploda.

Nutritivna vrijednost i sastav

Jedna prosječna banana dužine oko 18 centimetara sadrži 105 kalorija, što je u srednjem do višem rangu u poređenju sa drugim voćem. Međutim, te kalorije nijesu „prazne”, već dolaze iz skroba, vlakana blagotvornih za crijevnu floru i niza esencijalnih vitamina i minerala.

Kalorije i makronutrimenti: 105 kcal, 1,29 g proteina, 0,389 g masti, 26,9 g ugljenih hidrata, 3,07 g dijetalnih vlakana i 14,4 g šećera.

Možda vas interesuje i ovo:

Kore banane: Od kuhinjskog otpada do vrhunskog biođubriva

Vitamini i minerali: 0,43 mg vitamina B6 (22% preporučenog dnevnog unosa), 10,3 mg vitamina C (17%), 422 mg kalijuma (12%), 31,9 mg magnezijuma (8%), 0,319 mg mangana (16%) i oko 85 grama vode.

Sadržaj šećera u banani zapravo je manji nego u istoj količini voća poput grožđa ili smokava. Prirodni šećeri dolaze u kombinaciji sa vlaknima, kalijumom i vitaminom B6, što ih čini pametnim izborom za zadovoljenje potrebe za slatkim.

Zdravstvene prednosti

Zdravlje srca i krvni pritisak:

Ishrana bogata kalijumom može smanjiti rizik od srčanih oboljenja i smrtnosti za čak 24 odsto. Kalijum pomaže bubrezima da izbace višak natrijuma i opušta zidove krvnih sudova, čime snižava krvni pritisak.

Zdravlje crijeva i varenje:

Vlakna pomažu crijevnoj mikrobioti da proizvodi kratkolančane masne kiseline koje smanjuju upale i snižavaju loš holesterol. Zelenije banane sadrže otporni skrob koji hrani dobre crijevne bakterije, a prema studijama može smanjiti rizik od karcinoma gornjeg digestivnog trakta za više od 60 odsto.

Energija i oporavak za sportiste:

Šećeri iz banane pružaju brz izvor energije za mišiće, dok kalijum i magnezijum sprečavaju grčeve i održavaju ravnotežu tečnosti.

Mentalno zdravlje i protivupalno dejstvo:

Banane su bogate flavonoidima koji mogu smanjiti rizik od demencije i Alchajmerove bolesti. Sadrže i triptofan koji se pretvara u serotonin (hormon sreće), vitamin B6 za njegovu proizvodnju, te magnezijum za bolji san.

Kreativni načini pripreme i rizici

Pored klasičnog dodavanja u ovsenu kašu, nutricionisti predlažu pripremu čaja od kuvane cijele banane, karamelizovanu bananu kao dodatak jelima sa piletinom, kolutiće grilovane banane u slanoj salati, pa čak i upotrebu kore od banane nakon pranja i mariniranja.

Alternativa klasičnom brašnu je brašno od nezrelih banana, koje je bogato otpornim skrobom i ne sadrži gluten.

Kao i sa većinom namirnica, sa bananama ne treba pretjerivati. Prekomjeran unos može dovesti do skoka šećera u krvi, nedovoljnog unosa proteina i zdravih masti, kao i do zatvora ukoliko se ne unosi dovoljno vode.

Za većinu ljudi optimalna mjera je jedna do dvije srednje banane dnevno, piše Magazin Politika.

Podijeli tekst sa drugima na:

So je ključna za dobar kiseli kupus, pogledajte koliko je dovoljno

Kiseljenje kupusa jedna je od tradicionalnih priprema zimnice kod koje gotovo svaka porodica ima neki svoj recept.

Neko so dodaje šakom, neko kašikom, a mnogi jednostavno “od oka”. Ipak, kod fermentacije kupusa količina soli nije važna samo zbog okusa, nego utiče i na sam proces fermentacije, pa se vrijedi držati provjerenih omjera.

Za domaći kiseli kupus praktično je računati oko 20 do 25 grama soli na kilogram očišćenog i narezanog kupusa. To odgovara ud‌jelu soli od približno dva do 2,5 posto u odnosu na masu kupusa.

Vaganje najpreciznije

Prema tome, na pet kilograma pripremljenog kupusa potrebno je otprilike 100 do 125 grama soli, dok na deset kilograma dolazi oko 200 do 250 grama. Najbolje je kupus prvo očistiti i pripremiti, zatim ga izvagati, a potrebnu količinu soli odrediti kuhinjskom vagom.

Vaganje je preciznije od mjerenja žlicama jer različite vrste soli imaju različitu veličinu kristala, pa jedna kašike sitne i jedna žlica krupne soli ne moraju imati jednaku masu.

Za fermentaciju se preporučuje sol za kiseljenje odnosno konzerviranje bez dodataka koji mogu uticati na kvalitetu rasola.

So pritom nema samo zadatak učiniti kupus slanim. Ona iz kupusa izvlači vodu i tako pomaže stvaranju prirodnog rasola. Istodobno stvara uslove u kojima bakterije mliječne kiseline, potrebne za fermentaciju, mogu obaviti svoj posao te pomaže ograničiti rast nepoželjnih mikroorganizama.

Zbog toga relevantne smjernice za kućno fermentiranje upozoravaju da količinu soli ne treba proizvoljno smanjivati.

Za kiseljenje treba odabrati zdrave i čvrste glavice kupusa. Nakon uklanjanja vanjskih listova i oštećenih dijelova kupus se opere, očisti i tanko nareže.

Odmjerena količina soli ravnomjerno se rasporedi po kupusu, nakon čega ga treba dobro promiješati i pritiskati dok ne počne otpuštati vlastiti sok.

Tokom fermentacije vrlo je važno da kupus ostane potopljen ispod površine rasola. Kupus koji viri iznad tekućine dolazi u kontakt sa zrakom, što povećava mogućnost razvoja plijesni i drugih nepoželjnih mikroorganizama.

Važna čistoća posude

Zato se kupus u posudu dobro sabije i optereti prikladnim čistim utegom.Važna je i temperatura prostorije. National Center for Home Food Preservation navodi da na temperaturi od približno 21 do 24 stepena fermentacija može završiti za tri do četiri sedmice.

Na nižoj temperaturi, između približno 16 i 18 stepena, može trajati pet do šest sedmica. Previsoka temperatura nije poželjna jer kupus može postati mekan.

Ako se tokom fermentacije pojave znakovi kvarenja poput izrazito neugodnog mirisa, sluzave teksture ili plijesni, takav kupus ne treba kušati. Kod fermentiranja je važno održavati čistoću posude i pribora te kupus tokom procesa držati potopljenim u rasolu.

Dakle, jednostavna računica za kućnu pripremu glasi: na kilogram pripremljenog i narezanog kupusa računajte približno 20 do 25 grama soli.

Na pet kilograma to je 100 do 125 grama, a na deset kilograma 200 do 250 grama. Umjesto dodavanja soli “od oka”, nekoliko sekundi na kuhinjskoj vagi može pomoći da svaki put dobijete ujednačen omjer i dobre uslove za pravilnu fermentaciju kupusa.

Podijeli tekst sa drugima na:

Šta popiti ujutro umjesto kafe: Četiri napitka za početak dana

Ako vam je kafa svakog jutra neizostavan dio rutine, možda je vrijeme da isprobate nešto drugačije.

Za pripremu moćnog jutarnjeg napitka nisu neophodni egzotični ili skupi sastojci. Često su dovoljne namirnice koje već imate kod kuće.

Izdvojili smo četiri jednostavna napitka koji se lako pripremaju i mogu biti osvježavajući način da započnete dan.

Četiri napitka koje vrijedi isprobati

Ovi napitci sadrže različite sastojke koji mogu biti dio uravnotežene ishrane, a njihova priprema ne zahtijeva mnogo vremena.

Među potencijalnim prednostima sastojaka nalaze se:

  • unos vitamina, minerala i antioksidanasa;
  • podrška normalnom funkcionisanju organizma;
  • doprinos hidrataciji;
  • unos energije i hranljivih materija;
  • raznovrsniji početak dana.

Važno je, međutim, imati na umu da nijedan napitak sam po sebi ne može garantovati mršavljenje, „čišćenje organizma“ ili sprečavanje bolesti.

1. Ananas, med i jabukovo sirće

Za napitak su potrebni:

  • 200 ml svježe iscijeđenog soka od ananasa;
  • dvije kašike jabukovog sirćeta;
  • jedna kašika meda.

Sve sastojke dobro promiješajte i napitak popijte ujutru. Nakon toga možete popiti i čašu vode.

Jabukovo sirće sadrži sirćetnu kiselinu, a pojedina istraživanja su ispitivala njen mogući uticaj na tjelesnu težinu i metabolizam. Ipak, ove napitke ne treba posmatrati kao zamjenu za pravilnu ishranu i fizičku aktivnost.

Važno: veće količine jabukovog sirćeta mogu nadražiti želudac i oštetiti zubnu gleđ, pa ga je bolje koristiti umjereno i razrijeđeno.

2. Zeleni jutarnji smuti

Za zeleni smuti potrebno je:

  • dvije šolje svježeg spanaća;
  • pola šolje zamrznutih kupina;
  • jedan manji komad svježeg đumbira;
  • kašičica meda, po želji.

Sve sastojke stavite u blender i dobro izmiksajte.

Ova kombinacija donosi voće, povrće i biljne sastojke, a spanać i kupine sadrže različite vitamine, minerale i antioksidanse.

Đumbir se tradicionalno koristi u ishrani, a poznat je i po karakterističnom ukusu koji napitku daje dodatnu svježinu.

3. Slatki koktel od šargarepe i limuna

Za ovaj jednostavan napitak potrebne su samo:

  • četiri šargarepe;
  • jedan oljušteni limun.

Sastojke stavite u sokovnik i pripremite svježi sok.

Limun je poznat kao izvor vitamina C, dok šargarepa sadrži beta-karoten i druge korisne biljne materije.

Možda vas interesuje i ovo:

Čaj ili kafa: Koji napitak je zdraviji za početi dan?

Ovaj napitak može biti zanimljiv način da u ishranu uključite više voća i povrća, ali ne treba ga predstavljati kao sredstvo koje samo po sebi „eliminiše toksine“ ili sprečava pojavu bolesti.

4. Topli napitak sa đumbirom, limunom i kurkumom

Za posljednji napitak pripremite:

  • jednu šolju vruće vode;
  • oko jedan centimetar korijena đumbira;
  • sok od pola limuna;
  • osminu šolje jabukovog sirćeta;
  • jednu kašičicu meda;
  • pola kašičice kurkume.

Đumbir i kurkumu stavite u vodu i ostavite da lagano kuvaju oko deset minuta.

U međuvremenu, u šolju sipajte limunov sok, jabukovo sirće i med. Kada je napitak sa đumbirom i kurkumom pripremljen, dodajte ga ostalim sastojcima i sve dobro promiješajte.

Napitak možete piti dok je topao.

Đumbir i kurkuma se često koriste u ishrani, a sadrže biljna jedinjenja koja su predmet brojnih istraživanja. Ipak, ne postoje osnovi da se ovakvom napitku pripisuje sposobnost da „topi kalorije“ ili „izbacuje toksine“ iz organizma.

Kafa ili prirodni napitak?

Za mnoge ljude jutarnja kafa predstavlja ritual bez kojeg teško počinju dan. Ipak, povremena zamjena kafe voćnim ili biljnim napitkom može biti zanimljiv način da obogatite jutarnju ishranu.

Najvažnije je da se napitci posmatraju kao dio ukupne ishrane, a ne kao brzo rješenje za višak kilograma ili zdravstvene probleme.

Podijeli tekst sa drugima na:

Tvrdokorne mrlje nestaju uz ova dva sastojka

Talog od kafe, koji obično završi u smeću, može dobiti novu namjenu ako se pomiješa sa sirćetom, sastojkom koji gotovo svako ima u kuhinji.

Ova jednostavna smjesa može pomoći u uklanjanju masnih naslaga i tvrdokorne prljavštine sa pojedinih površina. Sa njom tvrdokorne mrlje nestaju jednostavno.

Talog zahvaljujući zrnastoj strukturi pomaže blagom mehaničkom ribanju, dok sirće može djelovati na kamenac i masnoću.

Možda vas interesuje i ovo:

Trik starih majstora: Kako odčepiti sudoper bez sajle

Recept za minut

Za pripremu su potrebni 250 mililitara bijelog sirćeta i jedna supena kašika taloga od kafe. Po želji se mogu dodati i kašika soli i malo deterdženta za suđe.

Sastojke treba dobro promiješati, nanijeti na zaprljanu površinu, poput radne ploče, dna šerpe, pleha ili sudopere, a zatim istrljati sunđerom.

Nakon nekoliko minuta površinu treba isprati toplom vodom. Ako tvrdokorne mrlje i dalje ostanu postupak se može ponoviti.

Ipak, prije upotrebe treba provjeriti da li je materijal pogodan za ovakvo čišćenje, a ovu smjesu ne treba koristiti kao sredstvo za dezinfekciju.

Podijeli tekst sa drugima na:

Nedostatak gvožđa može se vidjeti i na licu

Nizak nivo feritina i nedostatak gvožđa mogu se ispoljiti kroz promjene na koži, kosi i noktima, ali i kroz umor, otežano disanje i druge tegobe.

Ljekari upozoravaju da se dijagnoza ne može postaviti samo na osnovu izgleda.

Izraz “ferritin face” (“feritinsko lice”) postao je popularan na društvenim mrežama, ali ne predstavlja medicinsku dijagnozu.

Njime se obično opisuju bljeđi ten, izraženiji podočnjaci, suva ili beživotna koža i ispucale usne, što se može javiti kod osoba koje imaju nizak nivo gvožđa, prenosi Metro.

Među češćim znacima nedostatka gvožđa navode se i izražen umor, slabija koncentracija, kratak dah i lupanje srca.

Gvožđe je potrebno za stvaranje hemoglobina, proteina u crvenim krvnim zrncima. On prenosi kiseonik, pa njegov nedostatak može otežati svakodnevne aktivnosti.

Na listi mogućih simptoma su i glavobolje, pojačano opadanje ili prorjeđivanje kose. Takođe, tu su i ranice u uglovima usana, promjene na jeziku i otežano gutanje.

Ljekari kao jedan od znakova izdvajaju i udubljene nokte, medicinski poznate kao koilonihija, dok NHS među rjeđim simptomima navodi i svrab kože i tinitus, odnosno zujanje u ušima.

Stručnjaci ipak naglašavaju da nijedan od ovih simptoma nije specifičan samo za nedostatak gvožđa.

Slične tegobe mogu biti povezane i sa dehidracijom, hormonskim promjenama, problemima sa štitnom žlijezdom, drugim oblicima anemije, hroničnom bolešću bubrega, psorijazom, ekcemom ili apnejom u snu.

Ukoliko smatrate da imate nedostatak gvožđa, obratite se ljekaru i uradite krvne analize, prenosi B92.

Važno je utvrditi i uzrok nedostatka gvožđa, a ne samo nadoknaditi ga suplementima. Obilne menstruacije i trudnoća česti su razlozi. Problem može biti povezan i sa gubitkom krvi iz želuca ili crijeva.

Ljekari upozoravaju da prekomjerno uzimanje gvožđa može izazvati zatvor, mučninu, povraćanje i bolove u stomaku, dok veoma visoke doze mogu biti opasne.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako do sočne i ukusne musake, ključ je u dva preliva

Preliv za musaku može napraviti veliku razliku između suvog jela i onog koje je sočno, kremasto i puno ukusa. Musaka može dobiti lijepu zlatnu koricu, a da krompir ispod nje ipak ostane tvrd ili da unutrašnjost bude suvlja nego što ste očekivali.

To se najčešće primijeti tek kada iz pleha izvadite prvo parče. Ne morate mijenjati cijeli recept da biste to izbjegli – dovoljan je jednostavan preliv od dva sastojka koja većina domaćinstava već ima u frižideru.

Šta dovodi do tvrdog krompira u musaki

Krompir tokom pečenja mora imati dovoljno vlage kako bi omekšao kroz sve slojeve. Na 190 stepeni dio tečnosti postepeno isparava, naročito ako se musaka peče u metalnom plehu.

Na rezultat utiče i način sječenja. Ako su kolutovi predebeli ili nisu približno jednake debljine, tanji će omekšati mnogo ranije, dok deblji mogu ostati tvrdi u sredini.

Problem može nastati i kada su slojevi previše zbijeni.

Preliv za musaku pravi se od dva sastojka

U posudi umutite dva jajeta i 250 mililitara jogurta dok ne dobijete ujednačenu smjesu. Ova količina dovoljna je za musaku od oko jednog kilograma krompira, pečenu u plehu veličine približno 30 h 20 centimetara.

Najprije složenu musaku pecite oko 35 minuta na 190 stepeni. Zatim izvadite pleh i preliv pažljivo sipajte preko sredine, pa ga poleđinom kašike rasporedite prema ivicama. Nemojte pritiskati slojeve krompira.

Vratite pleh u rernu i nastavite pečenje još 20 do 25 minuta. Za to vrijeme preliv će se zapeći, napraviti finu završnu koricu i dati musaki kremastiji ukus, dok će krompir nastaviti da omekšava.

Kako isjeći krompir da se ravnomjerno ispeče

Krompir sjecite na kolutove debljine oko tri do četiri milimetra. Ne morate dobiti savršeno jednake komade, ali izbjegavajte velike razlike u debljini.

Slojeve ravnomjerno rasporedite po plehu i nemojte gomilati krompir uz ivice.

Pred kraj pečenja provjerite sredinu viljuškom. Ako lako prolazi kroz krompir, musaka je gotova.

Ukoliko krompir još pruža otpor, ostavite musaku u rerni dodatnih pet do 10 minuta, pa ponovite provjeru.

Ostavite musaku da odmori prije sječenja

Kada izvadite musaku iz rerne, nemojte je odmah sjeći. Ostavite je oko 10 minuta na radnoj površini.

Za to vrijeme će se slojevi malo stabilizovati, preliv će se dodatno stegnuti, a sokovi će se ravnomjernije rasporediti.

Musaka će se zato lakše sjeći i ljepše će izgledati na tanjiru.

Kada je krompir mekan pod viljuškom, a odozgo dobije zlatnu koricu, musaka je spremna za posluživanje.

Podijeli tekst sa drugima na: