Kategorija: Život

CRP, C-reaktivni protein važi za jedan od najpouzdanijih indikatora stanja ljudskog organizma. Ovaj protein koji sintetiše jetra predstavlja prvu liniju odbrane i najbrži signalni sistem tijela, reagujući na svaku pojavu upale, povrede ili infekcije gotovo trenutno.

Za razliku od mnogih drugih parametara krvi koji se mijenjaju sporo, CRP je izuzetno dinamičan. Njegova koncentracija u krvotoku počinje da raste već nekoliko sati nakon incidenta, što ljekarima omogućava da dobiju jasnu sliku o intenzitetu upalnog procesa prije nego što se razviju ozbiljniji simptomi. Upravo zbog te brzine, on je postao nezamjenljiv alat u hitnim službama i ambulantama opšte prakse širom svijeta.

Glavni značaj CRP-a

Glavni značaj ovog testa u svakodnevnoj praksi leži u njegovoj sposobnosti da ljekarima olakša ključnu dilemu: da li je infekcija izazvana virusom ili bakterijom. Dok virusne infekcije obično drže nivo ovog proteina u umjerenim granicama, bakterijski napadi izazivaju dramatičan skok, što direktno utiče na odluku o prepisivanju antibiotske terapije.

“Ako u rezultatima stoji CRP koji je preko 5, on se smatra povišenim, ali u zavisnosti od kliničke slike i od oboljenja takođe zavisi kolike vrednosti se tolerišu”, objasnila je doktorka Biserka Obradović za Telegraf.rs.

Svi laboratorijski rezultati idu u korelaciji sa kliničkom slikom i sa uzetom anamnezom.

“U rezultatima CRP koji je preko 5 ppm (mg/L) se smatra povišenim. Ali, u zavisnosti od kliničke slike, od oboljenja, zavisi koliko se toleriše CRP. Obično kažemo da CRP prati bakterijske infekcije, međutim i kod virusnih infekcija on može da se povisi”, objašnjava doktorka Obradović.

“Nespecifičan” marker

Ipak, medicinski stručnjaci često naglašavaju da je CRP “nespecifičan” marker. Iako nepogrešivo detektuje da se u tijelu dešava proces koji zahtjeva pažnju, on ne otkriva preciznu lokaciju problema.

Visoke vrijednosti mogu ukazivati na bilo šta. Od upale pluća i hirurških komplikacija, pa sve do aktivacije hroničnih autoimunih oboljenja. Zbog toga se ovaj nalaz nikada ne posmatra izolovano, već isključivo kao dio šire kliničke slike pacijenta.

Moderna kardiologija otišla je i korak dalje, koristeći visokosenzitivni CRP kao sredstvo za procjenu rizika od srčanog udara, čime je ovaj protein izašao iz okvira proste detekcije infekcija i postao saveznik u dugoročnom očuvanju zdravlja srca i krvnih sudova.

Možda vas interesuje i ovo:

Brzina kojom ljudi stare zavisi i od krvne grupe

Koliko često treba da kontrolišete krvnu sliku?

Postoje mirisi u stanu koje ni provjetravanje ni mirisne svijeće ne mogu da riješe.

Oni koji se zadrže u kauču posebno su uporni jer tkanina pamti sve, od prosute kafe i hrane, do kućnih ljubimaca i dima.

Dobra vijest je da vam za osvježavanje kauča ne trebaju skupa sredstva niti hemija.

Rješenje već vjerovatno imate u kuhinji, sodu bikarbonu.

Zašto uklanja neprijatne mirise

Soda bikarbona već decenijama važi za jedno od najpouzdanijih prirodnih sredstava za čišćenje doma. Kada je riječ o tapaciranom nameštaju, njen efekat je jednostavan, ali efikasan.

Ona ne maskira mirise, već ih upija i neutrališe zahvaljujući svojim blago alkalnim svojstvima. Upravo zato je posebno korisna kod neprijatnih mirisa koji se zadržavaju u vlaknima tkanine.

Važno je, međutim, znati da soda bikarbona najbolje djeluje na mirise i površinske mrlje. Kod duboko upijenih tečnosti ili starih fleka može biti potrebna dodatna pomoć.

Temeljno usisavanje

Prije nego što posegnete za sodom bikarbonom, važno je da kauč dobro pripremite. Ako je moguće, skinite jastuke kako biste imali pristup cijeloj površini. Zatim temeljno usisajte kauč, najbolje nastavkom sa četkom, kako biste uklonili prašinu, mrvice i dlake kućnih ljubimaca.
Ovaj korak nije samo formalnost. Čista površina omogućava sodi bikarboni da prodre dublje u tkaninu i efikasnije upije mirise.

Nanošenje i vrijeme djelovanja

Na očišćen kauč pospite tanak i ravnomjeran sloj sode bikarbone. Možete je nanositi rukom ili kašikom, vodeći računa da pokrijete cijelu površinu, posebno mjesta na kojima se mirisi najviše zadržavaju.

Nakon toga, sodu blago utrljajte u tkaninu kružnim pokretima, koristeći četku za tapacirani namještaj ili četku sa mekanim vlaknima. Time pomažete da soda dopre između vlakana, gdje se mirisi zapravo i zadržavaju.

Za blaže mirise dovoljno je da soda stoji na kauču između 20 i 60 minuta. Ako su mirisi jači ili dugotrajniji, možete je ostaviti i 24 sata, a u nekim slučajevima čak do 48 sati, kako bi efekat bio potpun.

Kako ukloniti sodu i riješiti tvrdokorne mrlje

Nakon što soda bikarbona završi posao, potrebno je temeljno je usisati. Obratite posebnu pažnju na spojeve, pukotine i teško dostupna mjesta, jer se upravo tu najčešće zadržavaju ostaci praha.

Ako i poslije toga primjetite tvrdokorne mrlje, možete posegnuti za rastvorom sirćeta i vode u jednakim razmjerama. Ovu mješavinu nanesite samo na problematično mjesto, ostavite nekoliko minuta, a zatim nježno prebrišite vlažnom krpom. Budite oprezni jer sirće može promjeniti boju osjetljivih tkanina.
Takođe, imajte na umu da soda bikarbona nije idealna za prirodna vlakna poput vune, kašmira ili svile. U tim slučajevima uvijek prvo testirajte na malom, neupadljivom djelu.

Mali savejti koji prave razliku

Nakon čišćenja, pregledajte kauč i provjerite da li su mirisi zaista nestali. Ako jeste, ostavite ga da se dobro provjetri. Ako niste zadovoljni rezultatom, postupak možete ponoviti nakon nekoliko dana.

Soda bikarbona se pokazala kao jednostavno, prirodno i pristupačno rješenje za osvježavanje kauča. Uz malo strpljenja i pravilnu primjenu, neprijatni mirisi mogu postati stvar prošlosti, bez agresivne hemije i skupih preparata, prenosi Telegraf.

Konji mogu čulom mirisa da osjete strah kod ljudi i postaju uznemireniji i oprezniji prema ljudima koji su uplašeni, pokazali su rezultati novog istraživanja.
Istraživači su prikupili uzorke mirisnih jedinjenja nakupljenih ispod pazuha učesnika studije, a zatim su posmatrali kako su se konji ponašali kada su bili izloženi različitim mirisima tokom standardizovanih testova, prema istraživanju objavljenom u u časopisu “PLOS One”.

Kako su vršena testiranja?

Prethodna istraživanja su već ustanovila da konji mogu da prepoznaju ljudske emocije kroz govor i izraze lica, ideja da mogu da omirišu naš strah ostala je samo teorija zbog teškoća u proučavanju mirisa, navodi vodeća autorka studije Plotin Žarda, istraživačica u Francuskom institutu za konje i jahanje (IFCE).

“Kao ljudi, nismo zaista svjesni svih mirisa koji su oko nas u poređenju sa onim što druge životinje očigledno percipiraju, tako da to nije tako lako proučavati”, rekla je Žarda za CNN.

Da bi prevazišli ovaj problem, istraživači su razvili novu metodu tako što su učesnicima studije postavili pamučne jastučiće ispod pazuha, gdje znojne žlijezde oslobađaju mirisna jedinjenja.

Učesnici studije nosili su jastučiće dok su gledali zastrašujući ili radostan video-snimak, a kontrolna grupa nerutralan.

Prikupljeni su jastučići od ljudi dok su gledali zastrašujući i radostan video, kao i neutralan uzorak. Jastučići su kasnije pričvešćeni malim mrežama na nozdrve 43 kobile.

Istraživači su pažljivo spriječili kontaminaciju drugim jedinjenjima mirisa tako što su osigurali da jastučićima rukuje samo osoba koja je dala uzorak, a jedinjenja su sačuvana tako što su jastučići zamrznuti, napominje autorka studije.

Bili izloženi nizu testova

Konji su zatim bili izloženi nizu testova koje su sproveli eksperimentatori poznati životinjama – na primjer, da li bi slobodno prišli čovjeku u svom boksu ili bi se trgnuli pri iznenadnom otvaranju kišobrana.

Istraživači su posmatrali ponašanje konja, kao i prikupljali podatke o otkucajima srca i nivou kortizola u njihovoj pljuvački, ključnom biomarkeru stresa.
Analiza je pokazala da su i ponašanje i fiziologija konja bili različiti u zavisnosti od mirisnih jedinjenja.

Istraživači su primijetili da su konji izloženi mirisnim jedinjenjima koje proizvode dobrovoljci koji su gledali zastrašujuće snimke bili plašljiviji i manje spremni da prilaze ljudima ili istražuju nepoznate predmete u svojoj blizini.

“Mirisi ljudi koji su bili uplašeni pojačavaju reakcije konja. Značaj je u tome što konji mogu da osjete kako se osjećamo, čak i ako nas ne čuju ili ne vide”, napominje Žarda.

Koautorka studije Lea Lansad, direktorka istraživanja u Francuskom nacionalnom istraživačkom institutu za poljoprivredu, hranu i životnu sredinu (INRAE), rekla je da studija pruža dokaze o svojevrsnoj “emocionalnoj zarazi”.

“Postoje i praktične implikacije za one koji jašu ili upravljaju konjima, uključujući priznavanje važnosti emocionalnog stanja upravljača i njegovog potencijalnog prenosa putem hemosignala tokom interakcija između ljudi i konja”, navodi se u radu.

U planu i druga istraživanja

Iako kao ljudi ne možemo da kontrolišemo emocionalne mirise koje emitujemo, Lansadova je u izjavi za CNN posavjetovala jahače da nastoje da budu opušteni, “kako bi mogli da jašu mirno i bez straha”.

Zatim, istraživači planiraju da prouče da li su ljudi osjetljivi na mirisna jedinjenja koja proizvode konji kada doživljavaju određene emocije i da istraže hemijska jedinjenja koja su u to uključena.

Takođe planiraju da istraže da li je hemijska komunikacija između čovjeka i konja specifična za strah ili se javlja i kod drugih emocija.

“Počeli smo sa strahom jer je to emocija koju zaista očekujemo da i druge životinje doživljavaju, jer strah omogućava da se otkrije opasnost i da se ona izbjegne”, dodaje Žarda.

Ona je najavila da je u planu da se istraže i tuga i gađenje.

“Čak i ako konji ne osjećaju ove emocije precizno, mogli bi da osjete razlike u odnosu na ljude koji osjećaju ove emocije, i to bi moglo nešto da znači za njih”, kaže Žarda.

Čulima određuju nivo prijetnje

Džema Pirson, specijalistkinja za veterinarsku bihejvioralnu pohvalila je istraživanje.

“Ovo je lijepa studija koja se nadovezuje na prethodni rad ove grupe i predstavlja tipičan standard dokaza za istraživanje ponašanja konja”, rekla je za CNN.

Ova grupa je pažljivo kontrolisala zbunjujuće varijable u ovoj studiji koje bi mogle dovesti do pogrešnog rezultata.

Pirsonova je takođe naglasila da konji koriste čulo mirisa u kombinaciji sa drugim senzornim dražima.

“Konji su plijen, tako da je sasvim logično da koriste bilo koju informaciju iz okruženja da bi ih upozorili na potencijalne prijetnje. Važno je zapamtiti da se konji ne oslanjaju na ‘miris’ straha ljudi. Oni u stvarnom svijetu koriste sva svoja čula da donose odluke o nivou prijetnje”, zaključuje Pirsonova, prenosi RTS.

Da li vam dom uvijek djeluje neuredno? Ako je tako, niste sami — sasvim je normalno da se nered s vremena na vrijeme nagomila.
Možda vas skoro uopšte nije bilo kod kuće cijele sedmice ili ste zatrpani rokovima. A možda živite sa mnogo cimera ili imate djecu koja za nekoliko sekundi naprave haos. Kakva god da je vaša situacija, nered se dešava i najboljima od nas.

Međutim, kako se nered povećava, tako može da trpi i vaše mentalno zdravlje. To važi čak i ako ste se istrenirali da ignorišete nered. Neuredan prostor takođe može otežati da se osjećate opušteno u sopstvenom domu, što je posljednje što želite.

Stručnjaci su objasnili kako nered utiče na vaše mentalno i emocionalno zdravlje, kao i da podelije praktične savjete za raščišćavanje prostora.

Nauka iza nereda

Zašto uopšte dolazi do nereda? Prema stručnjacima za mentalno zdravlje, razlozi su različiti i složeni, i često ukazuju na nešto dublje.

“Naši prostori postaju neuredni u skladu sa količinom prostora i energije koju u tom trenutku imamo“, kaže terapeutkinja Džesika Ronjak, LMHC, LPCC za Real Simple.

Ona dodaje da naše okruženje često odražava kako se osjećamo ili s čim se trenutno nosimo.

“Za mnoge od nas je manje vjerovatno da ćemo brinuti o organizaciji kada je naša energija usmjerena na nešto drugo — poput stresa, tuge ili preopterećenosti. Nered može biti znak da je vaša pažnja usmjerena negdje drugdje”, kaže ona.

U drugim slučajevima, nered odražava teškoću oslobađanja od stvari. “Stvari se gomilaju jer svaka od njih ima neko važno značenje za nas, kojeg se osjećamo nesposobnim da se odreknemo“, objašnjava Ronjakova.

Ali jedno je sigurno: to nema veze sa lenjošću ili nedostatkom motivacije, ističe terapeutkinja Stefani Stil-Ren, PsyD, HSPP.

“Češće je riječ o tome da zahtjevi života nadmašuju naš mentalni kapacitet, pa naši životni prostori počinju da djeluju zapostavljeno“, kaže ona, dodajući da nered vidi kao znak mentalnog preopterećenja, a ne kao manu ličnosti.

Kako nered utiče na mentalno zdravlje?

Povećava kognitivno opterećenje

Nered može povećati kognitivno opterećenje, odnosno količinu napora koji je vašem mozgu potreban da obavlja zadatke. Tačnije, kada ste okruženi neredom, vaš mozak mora stalno da obrađuje (i reaguje na) svaki predmet koji vidi, kaže Stil-Renova.

To može dovesti do „stalnog i nenamjernog naprezanja koje ometa koncentraciju i nivo energije“. Preopterećenje se može odraziti i na manje ispunjavajući posao i odnose, a možete primijetiti i da se brže iznervirate.

Izaziva nepotrebni stid

“Nered može izazvati stid ili samokritiku“, kaže Ronjakova.

Navodi primjer: Nered doživljavamo kao nešto ‘loše’ ili sramotno, pa ga internalizujemo kao lični neuspjeh, umjesto kao posljedicu okolnosti.

“Ovakvo prosuđivanje može otežati da se osjećate sigurno u sopstvenom prostoru i povećati vjerovatnoću da ćete ga i dalje izbjegavati”, napominje ona.

Remeti regulaciju nervnog sistema

Kako ističe Stil-Renova, nered može poremetiti vaš nervni sistem. To je naročito vjerovatno ako ste osjetljiviji ili imate neurodivergentna iskustva.

“Nered stvara senzornu haotičnost koja znatno otežava odmor, prelazak sa jednog zadatka na drugi i pronalaženje mira kod kuće”, kaže ona.

Pogoršava stres

“Kako se nered povećava, tako rastu i stres i anksioznost“, objašnjava Stil-Renova.

Ističe da to može dovesti do povišenog nivoa kortizola (hormona stresa), kao i do osjećaja preopterećenosti, što potencijalno utiče i na druge oblasti života.

“Povećan stres može dovesti do razdražljivosti, lošijeg sna, zategnutih ili napetih odnosa. može dovesti i do  smanjene sposobnosti da se nosimo sa životnim zahtjevima, problema sa depresijom, pa čak i do fizičkih tegoba i većeg rizika od bolesti”, kaže ona.

Može narušiti odnose

Kako nered utiče na raspoloženje, tako može negativno da se odrazi i na odnose.

Na primjer, možete se osjećati neprijatno da primate goste ili krivo što izlazite umjesto da čistite, što može voditi ka izolaciji.

Ako živite sa drugima, ova osjećanja mogu biti još izraženija i dodatno opteretiti odnose. Čak i ako nered nije vaš, on može izazvati negativne emocije poput bjesa i ogorčenosti.

Savjeti za smanjenje nereda

Idealno bi bilo da nered zaustavite prije nego što uopšte uđe u kuću. Ali ako ste već zatrpani sitnicama, odjećom i kuhinjskim stvarima koje nikada ne koristite — odakle početi. To može djelovati veoma preplavljujuće, ali stručnjaci nude nekoliko savjeta.

Prije svega, razložite posao na manje zadatke koje vaš mozak može da obradi, predlaže Stil-Renova.

“Počnite sa samo jednom površinom — poput noćnog stočića ili dijela kupatilskog pulta — i proslavite te male pobjede“, kaže ona.

“Umjesto da težite potpunom sređivanju, postavite kratke vremenske okvire, na primjer da raščišćavate samo deset minuta, pa napravite pauzu. Takođe pomaže da zadatak spojite sa nečim prijatnim ili opuštajućim, poput slušanja muzike ili zanimljivog podkasta”, laže ona.

Ako vam posao djeluje prevelik, razmislite o pomoći. Profesionalni organizator može pomoći da se prostor raščisti i da se uspostavi sistem koji vama odgovara, što vam može dati osjećaj novog početka. Druga opcija je da zamolite pouzdanog prijatelja ili člana porodice da vam pomogne. Ako možete, učinite to zabavnim — uz veselu muziku i ukusne grickalice!

Bez obzira na to gdje se nalazite na svom putu raščišćavanja, važno je znati da cilj nije savršeno uredan prostor.

“Savršeno sređen dom nije neophodan za dobro mentalno zdravlje. Najvažnije je imati prostor koji vas umiruje, a ne stresira”, kaže Stil-Renova.

Možda vas zanima i ovo:

Sa ovim prirodnim sredstvima uspješno ćete očistiti vaše kupatilo

Kako starite, vaše tijelo se suočava sa promjenama kao što su gubitak mišićne mase i mineralne gustine kostiju, smanjena želudačna kiselina i smanjen apetit, a sve to utiče na nutritivne potrebe.

Zbog smanjenog unosa hrane i oštećene apsorpcije, ljudima starijim od 50 godina mogu biti potrebne veće količine proteina, kalcijuma i vitamina D i B12.

Proteini

Proteini su neophodni za održavanje mišićne mase, koja opada za 3 do 5 procenata po deceniji nakon 30. godine. Konzumiranje oko 1 do 1,3 grama proteina po kilogramu tjelesne težine dnevno može pomoći u ublažavanju ovog gubitka, posebno kada se kombinuje sa vježbanjem. S druge strane, nedovoljan unos proteina može ubrzati gubitak mišićne mase i povećati rizik od padova i smanjene pokretljivosti.

Kalcijum

Adekvatan unos kalcijuma je neophodan za zdrave zube i kosti, a takođe jača funkciju mišića, aktivira određene faktore koagulacije krvi, podržava zdravlje nerava i krvnih sudova. Kako tijelo stari, sve mu je teže da apsorbuje ovaj mineral, što može da zahtijeva povećanje unosa. Održavanje adekvatnog nivoa kalcijuma pomaže u smanjenju rizika od osteoporoze, preloma i dijabetesa. Muškarcima starijim od 51 godine se preporučuje da unose 1.000 miligrama kalcijuma dnevno, a ženama 1.200 miligrama.

Vitamin D

Vitamin D pomaže u održavanju zdravih kostiju i mišića, jača imuni sistem, podstiče zdravlje nerava, uravnotežuje šećer u krvi i smanjuje upale. Međutim, mnoge starije osobe ga ne unose dovoljno – 61 odsto, prema podacima iz SAD. Nova istraživanja sugerišu da uzimanje vitamina D može da uspori starenje. Iako je sunčeva svjetlost primarni prirodni izvor, vitamin D može da se unese i hranom obogaćenom ovim vitaminom ili suplementima. Preporučuje se da razgovarate sa svojim ljekarom o pravoj dozi i najboljim načinima da ga dobijete.

Možda vas zanima i ovo:

Idealna ishrana za penzionere: ovo je hrana koja održava vašu vitalnost i zdravlje

Vitamin B12

Vitamin B12, koji se nalazi u jajima, ribi i mesu. Pomaže tijelu da stvara nova krvna zrnca i podržava nervni sistem. Kako starimo, naša tijela mogu manje efikasno da apsorbuju ovaj hranljivi sastojak. To može dovesti do njegovog nedostatka, a određeni ljekovi takođe mogu da utiču na apsorpciju. Nedostatak vitamina B12 može negativno da se odrazi na zdravlje kostiju, srca i mozga. Neke studije su pokazale da nedovoljan unos može da pogorša kognitivni pad i doprinese demenciji. Važno je da razgovarate sa svojim ljekarom o količini vitamina B12 koja vam je potrebna.

Ostali hranljivi sastojci koje treba uzeti u obzir

Nutritivne potrebe svake osobe su različite, pa je važno da razgovarate sa svojim ljekarom o vašim individualnim. Nedostatak gvožđa može da se javi i sa starenjem, što dovodi do anemije, pa ako se često osjećate umorno, trebalo bi da posjetite doktora.

Nedostatak magnezijuma je takođe čest i može da utiče na kvalitet sna i funkciju mozga, a nivoi mogu da se provjere analizom krvi. Unos dovoljno kalijuma, koji se nalazi u bananama, spanaću i slatkom krompiru, može da pomogne u snižavanju krvnog pritiska i sprečavanju osteoporoze. Pošto je zatvor čest problem kod starijih osoba, dobra je ideja da pratite unos vlakana ili da razgovarate sa svojim ljekarom o suplementima, objavio je Health.com, a B92.

Jeste li ikada poželjeli da živite daleko od svega, u malom, uređenom društvu u kojem svako svakoga poznaje? U kojem nema kriminala, djeca bezbrižno trče kud god žele, hrana se ne uvozi, a signala za mobilni telefon gotovo da i nema?

Ova, u današnje vrijeme pomalo utopijska zajednica zaista postoji i broji nešto manje od 300 stanovnika.

Tačkica usred Atlantskog okeana, aktivni vulkan koji je stvorio ostrvo Tristan da Cunha, danas je najizoliranije i od civilizacije najudaljenije nastanjeno mjesto na svijetu.

Glavni i jedini grad na ostrvu zove se Edinburgh of the Seven Seas i po mnogo čemu je zaista jedinstveno mjesto.

Do prvog naseljenog mjesta 2.800 kilometara

Edinburgh of the Seven Seas, u prevodu Edinburg od Sedam Mora jedna je od britanskih prekomorskih teritorija, iako je od matične zemlje udaljena gotovo 10.000 kilometara.

Najbliži grad je Kejptaun u Južnoj Africi. Od njega je udaljen oko 2.800 kilometara i povezan je s njim brodskom linijom koja saobraća jednom sedmično.

Vožnja traje šest dana i jedini je način na koji se može stići do ostrva, s obzirom na to da Tristan da Cunha nema aerodrom ni avionsku pistu.

Stanovnici ne zaključavaju kuće

Malobrojni stanovnici, a njih je, prema posljednjim podacima, oko 275, žive mirnim seoskim životom.

Svi se međusobno poznaju i ne zaključavaju vrata svojih domova, jer kriminal ne postoji.

Možda vas zanima i ovo:

Najsigurnije zemlje za putovanje u 2026. godini (FOTO)

Svi evakuisani zbog erupcije vulkana

Aktivni vulkan na ostrvu posljednji put je eruptirao 1961. godine. Tada je britanska vlada hitno evakuisala sve stanovnike i preselila ih u Englesku, prenosi putnikofer.hr.

Dvije godine kasnije, kada se stanje smirilo, vratili su se na ostrvo i obnovili naselje. Sa njima je tada došla i nekolicina novih stanovnika koje su starosjedioci zainteresovali pričom o svom mirnom i izolovanom domu.

Naselje Edinburgh of the Seven Seas osnovao je 1816. godine narednik William Glass, nakon što je Velika Britanija anektirala teritoriju ostrva Tristan da Cunha.

Na ovom i nekoliko okolnih ostrva Britanija je držala vojni garnizon, koji je tu ostao sve do kraja Drugog svjetskog rata. Mjesto je ime dobilo po princu Alfredu, vojvodi od Edinburga, u čast njegove posjete ostrvu 1867. godine.

Turisti budu kod lokalnih porodica

Kako danas izgleda život na najudaljenijem i najizolovanijem ostrvu svijeta? Na ostrvu se nalaze mala luka, crkva, škola i pošta.

Imaju jedan put koji povezuje mjesto sa poljima krompira. Na ostrvu je malo automobila, gotovo se uopšte ne koriste, a ljude po potrebi prevozi minibus nazvan “Potato Patches Flier”.

Glavna grana privrede je lov, uzgoj i izvoz rakova, poznatih kao tristanski jastog. Svaka od osamdesetak porodica ima zemlju koju obrađuje, uzgajaju se različite kulture, a najviše krompir.

Zanimljivo je da ostrvo ne uvozi hranu, već stanovnici jedu samo ono što je lokalno ulovljeno i uzgojeno. Danas se sve više okreću i turizmu, ali pod vrlo jasno određenim pravilima.

Na ostrvu, naime, nema hotela, restorana ni turističke infrastrukture. Oni koji požele da dođu, moraju se najaviti administraciji ostrva, mjesecima, a nekad i godinu dana ranije.

Oni im zatim daju odobrenje i nalaze smještaj u jednoj od lokalnih porodica na udaljenom ostrvu. Sve su opcije naveli na službenoj stranici, na kojoj je naveden i e-mail na koji se potrebno unaprijed najaviti.

Nema signala, internet spor

Na ostrvu se, ako uspijete doći na njega zbog ovih strogih pravila, krećete pješke, jer je sve blizu i nema potrebe za nikakvim prevozom.

“Albatross Bar” je jedini kafić, odnosno pab na ostrvu, ali ima veoma fleksibilno radno vrijeme i teško se pouzdati u njegove usluge, pišu ljudi na internetu.

Zato većina posjetilaca jede u kućama domaćina kod kojih su odsjeli.

Zaboravite na mobilne telefone

Signala nema, ali u pošti postoji telefonska govornica. Internet signal postoji i moguće je koristiti internet na računaru, ali on koristi satelitsku vezu i prenos podataka je veoma spor.

Tako da je odmor na ovom neobičnom ostrvu zaista odmor od civilizacije, tehnologije i užurbanosti koja nas okružuje.