Kategorija: Život

Uspostavljanje dosljednih, zdravih navika tokom naznačenog perioda može značajno smanjiti dugoročni rizik i poboljšati kvalitet života.

Neko vrijeme ne brinemo o zdravlju, ali dođu i faze kada je fokus potpuno na ovoj temi. Organizam ne radi kao prije, pa su potrebne korekcije ponašanja i navika. Tako su istraživači iz Finske ispitali ovu temu i došli do zaključka da je decenija između 36. i 46. godine kritično vrijeme za oblikovanje budućeg zdravlja.

“Decenija, odnosno godine između 36. i 46. godina je važna jer označava most ka kasnijim godinama života”, rekla je dr Anđela Vilson, ginekolog, prenosi New York Times, navodeći da se rizik od raznih bolesti povećava, a prevencija, rana dijagnoza i intervencija su od najveće važnosti upravo u tom periodu.

Studija je pratila nekoliko stotina djece rođene u finskom gradu Jivaskila 1959. godine do njihovih ranih 60-ih, a podaci o mentalnom i fizičkom zdravlju prikupljeni su kada su učesnici imali 27, 36, 42, 50 i 61 godinu.

Što prije se treba riješiti rizičnog ponašanja

Istraživači su procjenjivali njihov krvni pritisak, obim struka, šećer u krvi, holesterol i druge masti u krvi, dok su učesnici odgovarali na pitanja o svom psihološkom blagostanju. Autori studije su primijetili da li su pušili, mnogo pili ili vježbali manje od jednom sedmično u bilo kom trenutku. Ova tri poroka podstakla su mentalne i fizičke tegobe, koje su se često osjećale već u 36. godini.

“Nalazi ističu važnost rješavanja rizičnih zdravstvenih ponašanja, kao što su pušenje, prekomjerno pijenje i fizička neaktivnost, što je ranije moguće kako bi se spriječilo da se šteta koju nanose nagomila tokom godina, kulminirajući lošim mentalnim i fizičkim zdravljem u kasnijem životu”, rekla je vodeća autorka studije Tija Kekalainen, zdravstvena naučnica koja se fokusira na starenje.

Smanjenje unosa alkohola smanjuje rizik od hipertenzije, bolesti jetre, određenih vrsta raka i poboljšava san i mentalno zdravlje. Prestanak pušenja smanjuje kardiovaskularni rizik i rizik od raka i poboljšava funkciju pluća i očekivani životni vijek.

“Kada su u pitanju kardiovaskularne bolesti ili dijabetes, na primjer, oni koji žele da smanje svoj rizik obično se fokusiraju na faktore ponašanja kao što su ishrana i fizička aktivnost”, rekla je epidemiologinja Majan Jičak-Sade.

Male promjene prave razliku

Prema njenim riječima, čak i male promjene u svakodnevnom životu – kao što je poboljšanje ventilacije tokom kuvanja ili hodanja umjesto vožnje kada je to moguće – mogu značajno smanjiti ove štetne izloženosti i posljedično smanjiti kardiovaskularni rizik.

Internista dr Sandžaj Sinha rekao je da je važno izbjegavati pušenje i piće i uspostaviti dobre navike u vezi sa vježbanjem, ishranom i spavanjem – samo ne nužno od 36. do 46. godine. Čak i male vježbe mogu pomoći u poboljšanju fizičkog i mentalnog zdravlja.

“Ne slažem se da postoji magična decenija za ozdravljenje, već što ranije to bolje”, rekao je za The Post, dodajući da je ključno biti proaktivan prije nego što nivoi hormona prirodno opadnu, što otežava promjenu rutina.

Niži nivo testosterona “može dovesti do postepenog smanjenja snage mišića ili nivoa energije”, objasnio je Sinha.

“Većina žena još nije u menopauzi, ali kada se to desi, a prosječna starost je oko 51 godine, mogu se javiti problemi sa spavanjem, bolovi u zglobovima, energija, magla u mozgu. Uobičajeno je da osjetite kumulativne efekte izbora načina života, poput povećanja tjelesne težine, povišenog krvnog pritiska, umora i ukočenosti, između 36. i 46. godine, a ključ nije u savršenstvu — već u preduzimanju akcije”, navela je Sinha.

Lako je upasti u začarani krug brige o ljudima koji su u stanju da se sami brinu o sebi. U nezdravim porodičnim vezama u odraslom dobu zavisnost se može ispoljiti kao uvjerenje da imate pravo i dužnost da se miješate u tuđi život.

Gdje i s kim odrastate i šta doživljavate u svom domu obilježiće vas za cijeli život. Traumatični odnosi s članovima porodice najviše utiču na nas. Trauma ostavlja dugoročne posljedice na tijelo, um, odnose, finansijsku stabilnost i emotivno i psihičko zdravlje. Prvih osamnaest godina života duboko utiče na cijeli vaš život.

Ovo je jedna od poruka Nedre Glover Tavab, psihološkinje i autorke knjige „Bez trzavica: Kako da izađete na kraj s nezdravim porodičnim odnosima” (izdanje „Laguna”, prevod Ksenija Vlatković).

Disfunkcionalne porodice su one u kojima su zlostavljanje, haos i zanemarivanje prihvaćene norme. Autorka navodi i druge faktore koji u djetinjstvu mogu dovesti do disfunkcije. To su sebični, emotivno nezreli ili dominantni roditelji, ali i stopljeni i takmičarski odnosi u porodici.

Teret iz djetinjstva

Mnogo toga iz djetinjstva pomaže terapeutu da stekne sliku o tome kako je kod nekoga nastao problem koji u odraslom dobu ta osoba pokušava da riješi. Zato svojim pacijentima Nedra Glover Tavab uvijek postavlja i pitanja: „Kada ste to osjetili prvi put?” ili „S kim ste se prvi put tako osjećali?”

I obično odgovor vraća u djetinjstvo. Međutim, iako je činjenica da mnogi nose teret godina u kojima su bili najnemoćniji i osjećaj da su prinuđeni da nastave tako, odraslo doba pruža priliku da se ta priča promijeni.

Rezilijentnost je sposobnost da se prihvati ono što se desilo. Možemo da se izborimo sa svojim okruženjem kad posjedujemo odgovarajuće zaštitne faktore. U te zaštitne faktore spadaju: snažna veza s odraslom osobom od povjerenja, snažne vrijednosti ili životna svrha, sposobnost samoregulacije, pozitivan stav i dovitljivost.

Osim toga, u tome će se uspjeti ako se grade zdrave socijalne veze, ako postoji podrška vršnjaka i mentora, ali su često potrebni i redovni strukturisani programi koji povećavaju izlaganje zdravim odnosima.

Treba biti iskren

Ona poručuje da u vezi sa svojim djetinjstvom treba biti iskren (barem pred sobom).

„Iskrenost ne znači izdaju, već hrabrost. Nemojte više da uljepšavate svoja iskustva jer će vas istina osloboditi. Ljudi često pogrešno predstavljaju svoje odnose i iskustva zato što se previše plaše da priznaju istinu. Ali poricanje istine vam ne dozvoljava da raskinete veze s prošlošću”, navodi autorka. Kad se tuga, strah, uvrijeđenost i razočaranje pomiješaju u jedno, dobija se ogorčenost. Za svaki odnos je opasno ako u njegovoj pozadini tinja ogorčenost, jer nikad ne znate kad će da bukne.

Porodične odnose često opterećuje i takozvana suzavisnost. U zdravim odnosima odrasli ljudi ne moraju da snose odgovornost za drugu osobu. Suzavisnost znači biti odgovoran za uređivanje tuđeg života, raspoloženja, granica i osjećanja. U nezdravim vezama u odraslom dobu suzavisnost se može ispoljiti kao uvjerenje da imate pravo da se miješate u tuđi život i da drugome određujete kako će funkcionisati u njemu.

Zanemarivanje sopstvenih potreba

Psihološkinja objašnjava da je zdravo imati potrebu za drugim ljudima, ali ako ste stopljeni s njima i ako nemate pojam o sebi u tom odnosu, to znači da ste suzavisni. Proglasiti svojom dužnošću da (bez pitanja) spasavate druge od problema za koje su sami odgovorni predstavlja suzavisnost.

Zanemarivanje sopstvenih potreba kako biste se brinuli o nekom drugom takođe predstavlja suzavisnost. Uzajamna bliskost je zdrava, ali nije zdravo biti stopljen s nekim i zavisiti od njegovih osjećanja.

„Nije teško upasti u začarani krug brige o ljudima koji su u stanju da se sami brinu o sebi. Ponekad osoba kojoj želite da pomognete ne želi da se promijeni. Ali prije svake odluke koju donesete imate priliku da odaberete hoćete li je donijeti. Možete se izboriti sa suzavisnošću tako što ćete pokazati ljudima kako da se sami brinu o sebi, dopustiti im da evoluiraju do veće samostalnosti i pomoći im da izmijene očekivanja u vezi sa podrškom koju dobijaju od vas. Ako se neko drogira, pije, ima finansijske probleme ili pravi neku drugu štetu u svom životu, možda vam se čini da je jedini način da to sredite da vi riješite njihove probleme. Ali nije tako”, poručuje autorka.

Činjenice o najbližima koje je teško prihvatiti:

• Sebični su i neće prezati ni od čega da bi dobili ono što žele
• Nisu dobri slušaoci
• Ponekad nešto promijene, ali to ne traje dugo
• Zlobni su, često bez povoda
• Uzimaju više nego što daju
• Nisu savršeni

Šta sve možete da naslijedite od porodice:

• Vještinu raspolaganja novcem
• Vještinu komuniciranja
• Način na koji se vezujete za druge osobe
• Vrijednosti
• Sklonost zloupotrebi droge
• Odnos prema svojoj djeci
• Odnos prema svom psihičkom zdravlju

(Izvor vijesti: Magazin)

Koristi se vijekovima, još od starog Egipta, gdje se vjerovalo da donosi dobro zdravlje, pa čak i besmrtnost. Dodavanje malo ruzmarina u dnevne rutine života, u obrok ili čaj, može da bude mali korak sa velikim zdravstvenim prednostima.

Ruzmarin (Rosmarinus officinalis) je aromatična biljka porijeklom s Mediterana. Od davnina cijenjen je u svim kuhinjama širom svijeta, a ima mnogo prednosti kada je u pitanju zdravlje (podržava zdravlje mozga, smanjuje upalne procese, jača imunitet).

Najnovija naučna istraživanja sugerišu da ruzmarin može da pomogne kod Alchajmerove bolesti – ova biljka povezana je s poboljšanjem pamćenja i koncentracije.

Prema nekim studijama, ljudi koji su udisali miris ruzmarina postizali su bolje rezultate u zadacima pamćenja u poređenju s onima koji nisu bili izloženi njegovom mirisu.

Kako ruzmarin djeluje na mozak

Postoji nekoliko mehanizama kojima ruzmarin djeluje na rad mozga, a jedan od njih je činjenica da se udisanjem ruzmarina stimuliše cirkulacija krvi u mozgu. Tako pomaže u oslobađanju više kiseonika i hranljivih materija, što može da poboljša mentalnu snagu. Takođe, ruzmarin ima umirujuća svojstva – njegova aroma može da smanji anksioznost i poboljša san.

Ruzmarin sadrži jedinjenja koja djeluju u interakciji s neurotransmiterima u mozgu. Jedno od tih jedinjenja, cineol, pomaže u sprečavanju razgradnje acetilholina, hemikalije u mozgu neophodne za učenje i pamćenje.

Čuvanjem acetilholina, ruzmarin može da pomogne u podršci kognitivnim performansama, posebno u procesu starenja.

Bogat je antioksidansima koji štite moždane ćelije od oštećenja izazvanog oksidativnim stresom – glavnim faktorom kognitivnog pada.

Ruzmarin je bogat fitohemikalijama, biljnim jedinjenjima. Jedno od najmoćnijih je karnozinska kiselina – antioksidans i antiinflamatorno sredstvo koje pomaže i štiti moždane ćelije od oštećenja, naročito od vrsta oštećenja povezanih s Alchajmerovom bolešću.

Prema istraživanjima iz prethodnih godina, naučnici su razvili jednu od stabilnih verzija karnozinske kiseline nazvanu diAcCA, a to je jedinjenje koje poboljšava pamćenje i povećava broj sinapsi (veza između moždanih ćelija). Takođe smanjuje količinu štetnih proteina povezanih s Alchajmerovom bolešću, poput amiloida-beta i tau-proteina.

Posebno je interesantno to što se diAcCA aktivira samo u dijelovima mozga gdje postoje upalni procesi, što bi moglo da minimizira neželjene efekte. Za sada, studije na miševima ne pokazuju znake toksičnosti – što budi nadu da bi sljedeći korak mogla biti i ispitivanja na ljudima.

Istraživači takođe vjeruju da bi diAcCA mogao pomoći u liječenju bolesti kao što su dijabetes tipa 2, kardiovaskularni poremećaji i Parkinsonova bolest.

Djelovanje protiv starenja

Tradicionalno se koristi za olakšavanje procesa varenja, ublažavanje nadimanja i smanjenje upala.

Jedinjenja poput ruzmarinske kiseline i ursolne kiseline poznata su po svojim antiinflamatornim dejstvima. Ruzmarin može da pomogne kod akni i ekcema, dok karnozna kiselina može ponuditi blagotvorno dejstvo protiv starenja – štiteći kožu od oštećenja izazvanih sunčevim zracima.

Za većinu ljudi, ruzmarin je bezbjedan kada se koristi u hrani, čajevima ili aromaterapiji. Ali koncentrisane doze ili ekstrakti mogu predstavljati rizik. Konzumiranje velikih količina može izazvati povraćanje ili, u rijetkim slučajevima, napade – posebno kod ljudi s epilepsijom.

Takođe, postoji teorijski rizik da ruzmarin stimuliše kontrakcije materice, pa trudnice treba da izbjegavaju visoke doze. Pošto ruzmarin može da reaguje s nekim lijekovima – kao što su lijekovi za razrjeđivanje krvi – najbolje je da se konsultujete s ljekarom prije uzimanja većih količina u obliku suplemenata.

Ruzmarin je više od kuhinjske namirnice. To je prirodni lijek s drevnim korijenima i savremenom naučnom podrškom za njegovu korisnost za zdravlje.

Egipat i Antička Grčka ovu biljku smatrali su svetom

Stari Egipćani su koristili ruzmarin u balsamovanju i sahranjivali mrtve s grančicama ove biljke, vjerujući da će zaštititi njihove duše na putu ka zagrobnom životu.

„Postoji vjerovanje da ova aromatična biljka drži zle duhove na odstojanju, koji bi mogli imati štetan uticaj na važne životne obrede prelaska“, objašnjavaju autori studije o ritualnim biljkama u različitim religijama.

Starogrčki i rimski ožalošćeni često su nosili grančice ruzmarina u pogrebnim povorkama i stavljali ih na tijelo pokojnika na mjestu sahrane. Zimzeleno lišće biljke simbolizovalo je besmrtnost duše, a njegova aroma prikrivala je miris truljenja.

Ruzmarin se i danas koristi na sahranama, uglavnom kod hrišćana u Evropi. Na sahrani kraljice Elizabete Druge, 2022. godine, ova biljka bila je dio cvjetnog aranžmana koji je krasio kovčeg kraljice.

(Izvor: RTS)

Životinjska carstva Azije i Australije su kao odvojeni svijetovi, zahvaljujući nevidljivoj liniji koja se proteže tačno između dva susjedna kontinenta.

Većina divljih životinja nikada ne prelazi tu zamišljenu granicu, čak ni ptice. I tako je već desetinama miliona godina, uz evoluciju životinja na različite načine s obje strane.

Sve je počelo prije oko 30 miliona godina, kada se australijska tektonska ploča udarila u euroazijsku tektonsku ploču i stvorila arhipelag, preusmjeravajući okeanske struje i stvarajući nove regionalne klime.

Na jednoj strani, u Indoneziji i Maleziji, evoluirali su majmuni, čovjekoliki majmuni, slonovi, tigrovi i nosorozi; dok na drugoj strani, u Novoj Gvineji i Australiji, žive torbari, glodari i kakadui.

Ova neobična podjela nazvana je Volasova linija – po prirodnjaku Alfredu Raselu Volasu, koji je prvi primijetio oštru razliku u životinjskom svijetu (uglavnom među sisarima) dok je istraživao region sredinom 19. vijeka.

„Možemo smatrati utvrđenim da Lombokski moreuz, između Balija i Lomboka, širok samo 24 kilometra, označava granicu i naglo razdvaja dva velika zoološka regiona planete“, napisao je Volas.

Prirodnjak je kasnije samostalno razvio teoriju evolucije otprilike u isto vrijeme kada i Čarls Darvin. Linija koju je nacrtao na karti prije više od jednog vijeka i dalje se smatra hipotetičkom evolutivnom barijerom, iako se rasprave o njenoj tačnoj lokaciji i mehanizmima nastavljaju.

Volsova linija razdvaja dva kontinenta

Generalno govoreći, Volasova linija razdvaja pojas azijskog kontinenta od pojasa australijske tektonske ploče. To je geološka linija, ali je takođe i klimatska i biološka.

Jedno od objašnjenja za podjelu leži u klimatskim promjenama izazvanim drevnim geološkim događajima.

„Kada se Australija odvojila od Antarktika, stvorila se oblast dubokog okeana koja je danas poznata kao Antarktička cirkumpolarna struja. Ta promjena dramatično je uticala na klimu cijele planete i dovela do značajnog zahlađenja“, objasnio je autor jedne od studija koje se bave Volasovom linijom, Aleks Skils.

Ekstremne klimatske promjene vrste s obje strane linije su različito podnijele, što je dovelo do jasne biogeografske razlike kakvu danas uočavamo.

Smatra se da se tako životinjski svijet u potpunosti adaptirao na ekosistem u kojem prebiva, da nije želio da ga napusti, niti da pređe „liniju“ koju su mogli – čest je zaključak istraživanja.

Duboki okeanski kanali poput Lombokskog moreuza razdvajaju svaki pojas, što životinjama otežava prelazak. Čak i kada su nivoi mora u dalekoj prošlosti bili mnogo niži nego danas, ovaj ponor je i dalje postojao.

Iako je Volasova nevidljiva linija najočiglednija kada se upoređuju sisari u Aziji i Australiji, ona postoji i kod ptica, gmizavaca i drugih životinja.

Vrlo malo miješanja i među ribama

Čak i u okeanu neke vrste riba i mikroba pokazuju genetske razlike na jednoj strani granice u poređenju s drugom, što ukazuje na vrlo malo miješanja između populacija.

Naučnici još nisu shvatili koje nevidljive barijere sprečavaju ove vrste na veću pokretljivost. Međutim, stanište i klima su vjerovatno faktori koji naglašavaju evolutivni jaz.

Godine 2023, analiza više od 20.000 vrsta kičmenjaka otkrila je da su se linije jugoistočne Azije razvile u relativno tropskom drevnom okruženju koje im je omogućilo da se prošire prema Novoj Gvineji na vlažnim ostrvskim „stepenicama“.

Divlje životinje na australijskom kontinentalnom štitu, u međuvremenu, evoluirale su u izrazito sušnijim uslovima, što je diktiralo drugačiji evolutivni put. To je značilo da je australijska divljač bila u nepovoljnijem položaju na tropskim ostrvima bliže ekvatoru.

Što više proučavaju liniju manje znaju

Međutim, što više istraživači proučavaju Volasovu liniju, to je manje jasno gdje bi linija trebalo da se tačno povuče i koliko bi „propusna“ barijera mogla biti – barem za neke životinje koje mogu da plivaju ili lete, poput slijepih miševa, buba ili makakija.

Ipak, Volasova podjela nije apsolutna granica, već više gradijent, kažu naučnici. Ta čudna linija nam pomaže da razumijemo evoluciju životinja za hiljade vrsta.

„Darvinove i Volasove mentalne i stvarne mape bile su sto na kojem se odvijala evoluciona šema, uporediva po važnosti sa geološkom vremenskom skalom“, tvrdi istoričarka nauke Džejn Kamerini iz Društva za istoriju nauke.

Ono što je počelo kao jedna, grubo postavljena linija, povučena prije više od jednog vijeka, sada pomaže u oblikovanju veće i složenije slike prirodnog svijeta i njegovih misterija, piše Science Alert.

(Izvor RTS)

Kako dani postaju duži, a sunčevi zraci sve topliji, terasa se sve više pretvara u omiljeni kutak doma. Bilo da imate prostrani balkon ili malu terasu, ravan krov na zgradi ili baštu u dvorištu porodične kuće, sada je pravo vrijeme da je osvježite i pripremite za uživanje tokom kasnih proljećnih i ljetnjih mjeseci.

U nekoliko jednostavnih koraka, možete je pretvoriti u pravu oazu mira, idealnu za jutarnju kafu, čitanje knjige ili večernja druženja pod zvijezdama.

Kad je terasa uređena s pažnjom, ona postaje više od spoljnog prostora – pretvara se u dnevnu sobu pod vedrim nebom. Zato zasučite rukave i iskoristite prve tople dane da svoj kutak osvježite i prilagodite sopstvenom ukusu.

Kako biste ovog proljeća i ljeta što više uživali pod otvorenim nebom, uredite svoj spoljni prostor prema nekoj od sljedećih ideja:

Temeljno čišćenje

Počnite od osnovnog – uklonite prašinu, lišće i nepotrebne nagomilane predmete. Operite podove, obrišite ograde i staklene površine, a ako imate baštenski namještaj, očistite ga blagim sredstvom i toplom vodom. Tek nakon toga dolazi onaj kreativni dio – uređenje!

Oživite prostor biljkama

Zeleni kutak nikad ne izlazi iz mode. Cvijeće u saksijama, začinsko bilje ili viseće biljke ne samo da uljepšavaju prostor, već i stvaraju prijatnu, prirodnu atmosferu. Ne zaboravite na raznobojne saksije ili pletene korpe koje dodatno „podižu” cjelokupan izgled.

Udobnost na prvom mjestu

Kad je riječ o dizajniranju malih spoljnih prostora, važno je iskoristiti svaki centimetar prostora na najučinkovitiji način. Birajte zato multifunkcionalan namještaj, kao što je, na primjer, klupa koja služi kao prostor za sjedenje, a ujedno je i prostor za odlaganje jastuka ili baštenskog alata.

Osim funkcionalnosti, odabir kompaktnog ili sklopivog namještaja omogućiće vam da držite prostor vizuelno otvorenim i ne pretrpanim. Zgodna rješenja su i mali balkonski setovi, ležaljke i viseće fotelje.

Ako dodate jastučiće, prostirke, prekrivače i mekane detalje, dobićete prostor koji poziva na opuštanje. Ukoliko imate mjesta, ležaljka, atraktivni suncobran ili trosjed-ljuljaška mogu učiniti čuda za ambijent.

Rasvjeta za pravu atmosferu

Kada sunce zađe, prava čarolija tek počinje. Ukrasne lampice, fenjeri ili solarne lampe unijeće toplinu i romantičan duh u vašu večernju rutinu.

Svjetlost je element koji može značajno da transformiše bilo koji prostor, pa tako i spoljni. Klasične lampice u nizu su provjeren način stvaranja tople i prijatne atmosfere, a lampioni mogu da unesu dozu magije i romantike.

Birajte uvijek toplo žuto svjetlo, koje opušta i stvara prijatan ambijent.

Igre za djecu

Samo zato što imate malo prostora na raspolaganju, to ne znači da morate da žrtvujete prostor za dječiju zabavu. Čak i u malo dvorište ili na mali balkon, a pogotovo u veću okućnicu, možete dodati razne rekvizite za igru, koji ne zauzimaju mnogo prostora, poput ljuljaške, šatora, ploče za crtanje kredom, malog bazena na naduvavanje ili zida za penjanje. Uz malo mašte svaka površina može da postane mjesto za igru.

Kutak za bar

Ako želite da unesete dašak zabave i šarma u svoje dvorište ili na balkon, bar sa točkićima ili bez njih, savršen je način za to. Ovaj kutak za uživanje ne samo da će biti funkcionalan, nego će vaš prostor učiniti pravom oazom za opuštanje uz čašu vina, druženje s prijateljima ili uživanje u piću na svježem vazduhu, piše Kontenthaus.

Bar ukrasite elegantnim barskim priborom, čašama, salvetama, podmetačima, posudom za led i staklenim bocama svog omiljenog pića. Možete napraviti i jutarnji – bezalkoholni bar, gdje ćete čuvati sve što vam je potrebno za pravljenje kafe, čokoladnog mlijeka i čaja.

Detalji prave razliku

Ne zaboravite na detalje – ukrasni fenjeri, poslužavnici, lampioni, svijeće, vještački travnjak ili čak mali tepih, mogu dodatno da uljepšaju prostor i učine ga funkcionalnijim. Iako možda ne očekujete da ih vidite u dvorištu ili na balkonu, jedan od trikova koji mogu vizuelno da prošire prostor i učine ga svjetlijim jesu ogledala. Postavite ih na ogradu ili ih naslonite na zid, a za dugoročno održavanje odaberite ogledala koja su namijenjena za spoljašnju upotrebu ili ih postavite ispod nadstrešnice da biste ih zaštitili od kiše.

(Izvor vijesti: Politika)

Većina ljudi usporava s godinama, zamjenjujući odijela i rokove papučama i cjelodnevnim televizijskim programima. Ali, ne i dr Hauard Taker.

Neurolog rođen u Klivlendu liječio je pacijente gotovo osam decenija, ušavši u Ginisovu knjigu rekorda kao najstariji ljekar u praksi, neposredno prije svog 99. rođendana.

Sada, sa 102 godine, Taker je možda okačio bijeli mantil o klin, ali nije zakočio. Dane provodi držeći predavanja budućim ljekarima na Univerzitetu Kejs Vestern Rizerv i kao konsultant za medicinsko-pravne slučajeve, zahvaljujući diplomi prava koju je stekao kada je imao 67 godina. Postao je viralan i na TikToku dok je promovisao dokumentarac o svom životu pod nazivom „Šta je sljedeće“, koji je producirao njegov unuk.

Taker je nedavno otkrio recept za svoj izvanredan uspjeh — kako je ostao oštar, ambiciozan i aktivan, piše Njujork post.

„Penzija je, ja mislim, najveći neprijatelj dugovječnosti”, rekao je Taker nedavno Alu Rokeru u emisiji TODAY.

Dr Taker je nastavio da se bavi medicinom do 100. godine, prestajući tek kada je bolnica u kojoj je radio zatvorila svoja vrata 2022. godine. Da nije bilo zatvaranja, rekao je Taker za PEOPLE, „apsolutno” bi i dalje primao pacijente. On sada čak „traži” još jedan posao, iako priznaje da ga „niko ne želi u njegovim godinama”.

„Nastaviću da pokušavam”, rekao je.

Taker nema namjeru da se povuče sa svog trenutnog posla. Za svakoga ko razmišlja da odustane, ima savjet:

„Ako se penzionišu s posla, trebalo bi bar da se bave nečim kao hobijem, bilo da je to neki rad ili hobi sam za sebe“, rekao je za TODAY.

„Potreban vam je svakodnevni stimulans za mozak”, istakao je.

Umjerenost u jelu, alkoholu i sreći

Nauka ga podržava. Studije pokazuju da su osjećaj svrhe, kontinuirano učenje novih stvari i bavljenje aktivnostima koje zahtijevaju rješavanje problema, kreativnost i pažnju, ključni za očuvanje mentalne oštrine u starosti.

Prosječan životni vijek u Americi bio je 77,5 godina 2022. godine, a Taker je odavno prešao tu granicu. Njegovi roditelji su živjeli 84 i 96 godina, ali je rekao da su dobri geni samo dio jednačine.

„Nasljeđe i porodična istorija dugovječnosti su zdrav početak. Međutim, to mora da bude podržano umjerenošću u jelu, alkoholu i sreći”, napisao je Taker u svom Ginisovom podnesku.

Za Takera, sreća dolazi od posla, njegove supruge s kojom je u braku više od 70 godina, od njihovo četvoro djece, 10 unučadi i doživotne ljubavi prema sportovima u Klivlendu.

Istraživanja pokazuju da ljudi sa jakim društvenim vezama i pozitivnim pogledom na svijet imaju tendenciju da nadžive one koji su izolovani ili depresivni.

Za dr Takera je ostati aktivan – doživotni prioritet. Pišući za CNBC, on je rekao da je uvijek izbjegavao da sebi dozvoli da izgubi fizičku formu.

Šetnja kao prevencija prerane smrti

Odustao je od skijanja nakon pada u kasnim osamdesetim godinama života, koji ga je ostavio sa slomljenim vratom. Ipak, nastavlja da hoda sa krpljama i da trči na traci najmanje tri milje dnevno u svojoj kućnoj teretani.

Taker je primijetio da čak i male navike prave razliku, a studije sugerišu da samo 15 minuta hodanja dnevno može da smanji rizik od prerane smrti za skoro četvrtinu.

Njegova ishrana je jednostavna. U podkastu mindbodygreen, Taker je rekao da počinje dan sezonskim voćem, a ponekad i žitaricama, pije mlijeko od 2% i šolju čaja umjesto kafe.

Obično preskače ručak da bi ostao oštrog duha, a tipična večera mu je riba sa povrćem – posebno brokolijem – uz povremenu porciju mesa.

Taker i njegova supruga dan završavaju nečim slatkim, ponekad voćem, ponekad sladoledom. On rijetko pije, ali pravi izuzetak za svoj omiljeni koktel.

„Volim svoje martinije”, rekao je za Medical Economics.

Nikada nije zapalio cigaretu.

Iako mu se 103. rođendan bliži u julu, Taker ne gubi vrijeme brinući se o kraju.

„Nikada ne razmišljam o smrti”, rekao je za TODAY. „Biti živ znači znati da ćeš umrijeti, jer je život smrtonosna bolest. I zato ga živim.”

(Izvor vijesti: Politika)

Italijanski vulkan Etna na Siciliji početkom ove sedmice eruptirao je s izuzetnom snagom, izbacujući ogroman oblak pepela i dima koji se uzdigao više od 6 kilometara u visinu. Erupcija je izazvala paniku među turistima koji su se zatekli na planini, a ni stanovnicima, naviklim na erupcije Etne, nije bilo svejedno.

Prema izvještajima, erupcija je bila najmoćnija u posljednje četiri godine, sa snažnim eksplozijama i piroklastičnim tokovima koji su se spuštali niz padine vulkana.

I dok Etna redovno pokazuje svoju aktivnost, jedan drugi italijanski vulkan privlači veću pažnju i zabrinutost naučnika — supervulkan Kampi Flegrei, u blizini Napulja. Ova ogromna kaldera, poznata i kao „Plamena polja“, pokazuje znakove buđenja koji bi mogli imati ozbiljne posljedice po planetu.

Naučnici su u ovom području zabilježili više od 3.000 potresa u posljednjih šest mjeseci, što ukazuje na povećanu seizmičku aktivnost. Ovakvi potresi često prethode vulkanskim erupcijama, jer pritisak unutar vulkana raste, gurajući magmu ka površini, piše uniladtech.com.

Kampi Flegrei je dio Kampanskog vulkanskog luka, koji uključuje i poznati vulkan Vezuv, odgovoran za uništenje Pompeja 79. godine nove ere.

Katastrofalne posljedice potencijalne vulkanske erupcije

Više od četiri miliona ljudi živi u sjenci Kampi Flegreija, uključujući grad Napulj i obližnje gradove poput Pocuolija. To nisu udaljena planinska sela; to su gusto naseljeni urbani centri koji se nalaze na vrhu drevne kaldere.

Potencijalna erupcija Kampi Flegreija mogla bi imati katastrofalne posljedice. Tokovi lave, oblaci pepela i vreli piroklastični talasi mogli bi da unište infrastrukturu, zatrpaju naselja i ostave osnovne servise, poput vode i struje, u ruševinama.

Nije stvar samo u rastopljenoj stijeni. Vulkanski pepeo može prizemljiti avione, uništiti usjeve, začepiti motore i izazvati respiratorne probleme. U najgorem slučaju, može u narednim godinama promijeniti globalne vremenske obrasce.

Italijanske vlasti nisu olako shvatile prijetnju. Zvanični nivo uzbune za vulkan Kampi Flegrei podignut je 2012. godine sa zelenog (normalnog) na žuti (oprez). Protokoli za hitnu evakuaciju su izrađeni i revidirani, ali koordinacija masovnog kretanja miliona ljudi pod iznenadnom prijetnjom ostaje logistički izazov epskih razmjera.

Nauka stoji iza zabrinutosti

Tim koji predvodi dr Đanmarko Buono, istraživač na Univerzitetu Federiko Drugi u Napulju, nedavno je sproveo studiju u kojoj je analizirao emisije gasova iz Solfatare, jednog od mnogih vulkanskih otvora unutar Flegrejskih polja. Nalazi su zapanjujući: gotovo 80 posto ugljik-dioksida u tom području direktno je povezano s aktivnošću magme. Preostalih 20 posto dolazi od interakcija između vrućih fluida i podzemnih stijena, što je manje zloslutan fenomen.

Ova studija dodaje težinu teoriji da se magma polako približava površini, stvarajući sve veći pritisak ispod Zemljine kore. U kombinaciji s bubrenjem tla i stalnim zemljotresima, ova kombinacija signala je razlog za stvarnu zabrinutost.

Jedan od zanimljivijih alata u arsenalu naučnika je koncept pozajmljen iz inženjerstva: modeliranje mehaničkih kvarova. Tradicionalno korištena za procjenu naprezanja i stabilnosti vještačkih struktura, ova tehnika je prilagođena za procjenu kako se slojevi stijena ponašaju pod ekstremnim podzemnim silama. Prema nedavnim analizama, kora ispod Kampi Flegreija prelazi iz savijanja u pucanje – prelaz koji često prethodi vulkanskim erupcijama. Pukotine u stijenama mogu djelovati kao izlazi za bijeg, omogućujući magmi da lakše izbije naviše.

Šta nas uči istorija

Da bismo razumjeli potencijalne razmjere erupcije Kampi Flegreija, moramo se osvrnuti daleko unazad. Prije oko 40.000 godina, supervulkan je oslobodio jednu od najnasilnijih erupcija u istoriji Zemlje. Vjeruje se da je taj događaj izazvao masovne klimatske poremećaje, možda čak i ubrzao pad populacije neandertalaca u Evropi.

Posljednja erupcija Kampi Flegreija, relativno mala, dogodila se 1538. godine. Za samo nekoliko dana stvorila je novo brdo – Monte Nuovo. Od tada, vulkan je površinski ostao miran, ali su geolozi primijetili sve veće nemire od sredine 20. vijeka.

Uočen je jedan tekući fenomen poznat kao bradiseizam – sporo izdizanje i spuštanje tla uzrokovano podzemnim pomjeranjem magme i gasa. U Pocuoliju, tlo se podiglo za oko metar i po otkako je ova posljednja faza počela 2005. godine, što je siguran znak da se u podzemlju stvari mijenjaju. Ovo blago podizanje može djelovati bezopasno, ali je sve samo ne to.

To je kao da gledate balon kako se polako naduvava – i znate da neće tako ostati zauvijek.

Globalni domino efekat

Iako se nalazi u Italiji, erupcija Kampi Flegreija mogla bi ostaviti posljedice širom svijeta. Vulkanski pepeo koji se ispušta u gornje slojeve atmosfere može preći velike udaljenosti, potencijalno prekrivajući dijelove Evrope gustom, zagušljivom izmaglicom. Pored lokalnog razaranja, takva erupcija mogla bi poremetiti međunarodni vazdušni saobraćaj, uništiti poljoprivrednu proizvodnju u regionima i izazvati dugoročne atmosferske promjene.

Dovoljno snažna eksplozija mogla bi osloboditi dovoljno sumpora i pepela da smanji globalne temperature, slično onome što se dogodilo nakon erupcije vulkana Tambora u Indoneziji 1815. godine – katastrofe koja je dovela do „Godine bez ljeta“ 1816. godine.

Sličan hladni događaj danas bi mogao dodatno opteretiti već krhke lance snabdijevanja hranom i izazvati ekonomsku nestabilnost. Udarni talasi bi se osjetili daleko izvan Napulja.

Za sada, međutim, ne postoji jasan vremenski okvir za ono što bi moglo – ali ne mora – da se dogodi sljedeće. Vulkani su poznati po tome što su nepredvidivi. Iako se upozoravajući znakovi akumuliraju, tačno određivanje trenutka erupcije često ostaje nedostižno.

Ipak, naučnici nastavljaju pomno pratiti svaku tutnjavu, mjehurić i oblak gasa. Alati za daljinsko očitavanje, satelitski podaci, senzori za deformaciju tla i gasni spektrometri igraju ulogu u složenoj slagalici predviđanja vulkanskog ponašanja.

Ono što Kampi Flegrei čini posebno enigmatičnim jeste njegova dvostruka priroda: dok pokazuje sve klasične upozoravajuće znakove vulkanskih nemira, on je, također, pokazivao slične aktivnosti u prošlosti – ali bez erupcija. Trenutni nivo seizmičnosti, međutim, zajedno s malom dubinom magme i povećanom proizvodnjom gasa, sugeriše da bi ovaj put moglo biti drugačije, zaključuje Free Jupiter.

(Izvor vijesti: Magazin)

Oni koji traže pomoć na društvenim mrežama mogu se suočiti sa sumnjivim savjetima, kao što je prijedlog da se protiv anksioznosti borite tako što ćete pojesti narandžu pod tušem, a nije rijetkost ni promocija suplemenata sa ograničenim dokazima za ublažavanje anksioznosti kao što su šafran, magnezijum glicinat i bosiljak.

Među dezinformacijama koje se nalaze u najpopularnijem sadržaju na TikToku uz haštag #mentalhealthtips prednjače lažne tvrdnje, zloupotreba terapeutskog jezika i „brza rješenja“ za mentalne probleme.

Naići ćete i na metode liječenja traume u roku od sat vremena, a štetno je i to što se normalna emocionalna iskustva predstavljaju kao znak graničnog poremećaja ličnosti ili zlostavljanja.

Hiljade influensera plasiraju dezinformacije o mentalnom zdravlju na online platformama. Neki to rade iz naivnog uvjerenja da će njihovo lično iskustvo pomoći ljudima, ali ima i onih koji žele da povećaju broj pratilaca ili da prodaju proizvode.

U istraživanju koje je sproveo britanski Guardian, stručnjaci su na TikToku uočili dezinformacije u video-snimcima koje je pratio pomenuti haštag. Ovo su najčešće:

Patologizacija normalnih emocija

U nekoliko najpopularnijih video-snimaka o graničnom poremećaju ličnosti sugeriše se da su simptomi poremećaja zapravo svakodnevna iskustva poput osjećaja anksioznosti kad moramo da promijenimo planove, promjene raspoloženja ili straha od napuštanja.

Često se prikazuje da se depresija manifestuje na radnom mjestu kao nedostatak koncentracije, osjećaj umora, nizak nivo energije, gubitak apetita i razdražljivost.

„Iako se neki od tih simptoma preklapaju sa depresijom, oni mogu biti prisutni u nizu situacija u kojima se čovjek može naći“, istakao je Lijam Modlin, terapeut i istraživač sa Kraljevskog koledža u Londonu.

Zloupotreba izraza koje koriste terapeuti

Objašnjavajući uzrok promjene raspoloženja ljudi sa bipolarnim poremećajem, jedan influenser navodi da se njihovo „emocionalno klatno“ kreće više i brže nego kod većine. Međutim, ovo je pogrešno tumačenje jer ti ljudi doživljavaju produžene promjene raspoloženja tokom nekoliko sedmica, a ne brze „promjene raspoloženja“.

„Ovo je primjer zloupotrebe dijagnoze mentalnog zdravlja da bi se pogrešno objasnilo ili opravdalo ponašanje. Osoba sa bipolarnim poremećajem može smatrati da je ovo trivijalizacija iskustva života sa iscrpljujućom i ozbiljnom mentalnom bolešću“, objasnio je Dan Poulter, psihijatar i bivši britanski ministar zdravlja.

Profesorica psihijatrije na Kraljevskom koledžu u Londonu Rina Duta ukazuje na problematičnu upotrebu termina i dijagnoza u popularnom klipu u kojem se sugeriše da kada se osoba sprema za samoubistvo, postaje „skoro bipolarna“. Time se dodatno stigmatizuje mentalno zdravlje, istakla je prof. Duta.

U jednom snimku tvrdi se da su znaci zlostavljanja često izvinjavanje, raskid zbog malih nesuglasica, potreba za osjećajem sigurnosti, preosjetljivost na kritiku i skrivanje osjećanja.

„Ponašanja koja su opisana, iako su potencijalno prisutna u slučajevima zlostavljanja, nisu isključiva za zlostavljanje i mogu se pojaviti u raznim drugim kontekstima. Predstavljanjem ovih znakova bez dovoljno konteksta ili dijagnostičkih nijansi, podstiče se publika da sama postavlja dijagnoze ili pogrešno označava složene odnose kao zlostavljanje“, istakao je Modlin.

Predlaganje „sam svoj majstor“ terapija i lažne tvrdnje

Najčešći oblik dezinformacija u video-snimcima predstavljaju alternativni savjeti za rješavanje mentalnih problema.
Tako jedan korisnik TikToka promoviše metodu za koju kaže da je jeftinija od medicinske terapije i da ima manje nuspojava od antidepresiva, a uz to omogućava ljudima da se „izliječe od traume za sat vremena“. Tokom 15 minuta opisani su i primjeri traumatičnih iskustava.

„Nijedno istraživanje ne ukazuje na to da je ovo dovoljno za izlječenje, definitivno ne za sat vremena. Takođe, bez podrške iskusnog terapeuta postoji rizik da se osoba vrati u traumu“, rekla je Amber Johnston, akreditovani psihoterapeut.

Drugi snimak sugeriše da je plakanje umirujuće i dobro za obradu emocija, uključujući stimulisanje oslobađanja kortizola.

„Promjene nivoa kortizola povezane sa plakanjem su složene i ne mogu se mijenjati na ovaj način. Plakanje može donijeti olakšanje, ali ne uvijek. Može biti umirujuće, ali ako osoba negativno procijeni svoj plač, ona ne doživljava tu korist i može osjetiti akutni stid“, objašnjava Ejmi Durden, psihoterapeutkinja.

Nekoliko video-snimaka sadrži oštre motivacione poruke koje su stručnjaci ocijenili kao beskorisne.

Najčešće su:

„Ako se ne mijenjaš, ti biraš“,

„Kada osjećaš da te svi mrze – spavaj. Kada imaš utisak da mrziš sve – jedi. Kada imaš utisak da mrziš sebe – istuširaj se. A kada se osjećaš kao da svi mrze sve – izađi napolje“.

„Ovo je grubo pojednostavljenje načina na koji se rješavaju složena emocionalna stanja“, upozorila je Durden.

Specifična tehnika disanja za liječenje anksioznosti takođe je među najgledanijim sadržajima.

„Ne postoji jedinstvena, univerzalno efikasna tehnika disanja koja bi pomogla u svim slučajevima. Ako se izvode pogrešno, vježbe mogu biti ekvivalentne hiperventilaciji, što može biti izuzetno neprijatno i pogoršati anksioznost“, naglasio je neuropsihijatar David Okay.

Zavaravajuće poruke o uzrocima i „lijeku“ za depresiju

Neki influenseri sugerišu da depresiju izazivaju alkohol, duvan, mononatrijum glutamat (MSG), kofein, šećer i hidrolizovana pšenica.

Terapeut Lijam Modlin kaže da, iako faktori životnog stila mogu doprinijeti, „ovakvo uokviravanje je previše pojednostavljeno i potencijalno obmanjujuće“, jer depresiju izaziva niz isprepletenih faktora – od genetike i neurobiologije, do psihosocijalnih stresora, iskustava iz djetinjstva, medicinskih stanja i tipova ličnosti.

Suplementi i lična iskustva kao „dokaz“

U nekim sadržajima promovišu se suplementi poput šafrana, magnezijum glicinata i ekstrakta bosiljka za ublažavanje anksioznosti. Psihijatar Famija Askari priznaje da postoje neke studije koje pokazuju da ovi suplementi mogu biti korisni, ali naglašava da ne postoji dovoljno dokaza da bi postali dio kliničke prakse.

Takođe, postoji razlika između namenski pravljenih suplemenata i „prirodnih dodataka ishrani“.

Dvoje popularnih korisnika TikToka preporučuje prijem u psihijatrijske ustanove na osnovu ličnog iskustva. Jedan opisuje znatno poboljšanje nakon šest dana, dok drugi nudi šablon pomoću kojeg djeca mogu da zamole roditelje da ih pošalju u bolnicu.

Poulter naglašava da je ovo „obmanjujuće“ i da može „stvoriti pogrešne predstave“ o prednostima bolničkog liječenja.

„Stacionarni prijem zapravo može stvoriti i ojačati mehanizme neprilagođavanja. Takođe, vrlo je rijetko da se neko vozi u bolnicu za mentalno zdravlje na način koji je prikazan u snimku“, objašnjava Poulter.

Jedan snimak u prostoru koji izgleda kao psihijatrijsko odjeljenje prikazuje osobu koja izgovara: „Bio sam previše iskren prema svom psihijatru“.

Poulter upozorava da ovakvi snimci mogu biti štetni jer „potencijalno ohrabruju ljude da ne budu iskreni i otvoreni prema zdravstvenim radnicima po pitanju svog mentalnog zdravlja“.

Među strategijama za borbu s anksioznošću jedne korisnice TikToka nalazi se i konzumiranje narandže pod tušem.

„Ne postoje dokazi da citrusi pod tušem treba da se koriste kao sredstvo za smanjenje anksioznosti. Brine me da ovo prije može dovesti do učestalijeg neobičnog ponašanja“, zaključio je David Okay.

(Izvor vijesti: RTS)