Kategorija: Život

Benefiti posta su brojni. Još od kraja 19. vijeka stručnjaci su proučavali djelovanje posta na ljudsko zdravlje. I još tada je otkriveno da je to stanje kada je organizam prinuđen da funkcioniše koristeći sopstvene rezerve.

Post, prije svega, pročišćava dušu. Na površinu izlaze potisnute misli i osjećanja, koji mogu biti prijatnog i neprijatnog karaktera. S obzirom na to da problemi konačno izlaze na čistac, ovo je period kada imamo priliku da nađemo jasniji uvid u njihovo rješenje.

Prije svega, trebalo bi se uzdržati od grešnih misli, ali je post potpun i ukoliko se uzdržavate od mrsne hrane. Mnogi vjernici će ispoštovati sva pravila posta.

Post na vodi

Post na vodi, posebno kada traje četiri nedjelje, može imati značajne efekte na naše tijelo, kako fizičke tako i mentalne. Tokom tog perioda, tijelo prolazi kroz različite faze prilagođavanja koje uključuju detoksikaciju, regeneraciju ćelija i balansiranje metabolizma.

Kada čovjek posti, svakog dana pruža dugotrajnu poštedu i obnavljanje svakom organu u tijelu. Naročito je dobar za zdravlje organa za varenje, a dosta utiče i na kvalitet krvi, koja je osnova zdravlja ljudi.

U toku prva tri dana privikavamo se na post. Post, počinje da pokazuje prve benefite već nakon četiri dana. Tijelo prelazi iz faze korišćenja glikogenskih rezervi u stanje ketoze, gdje sagorijeva masti za energiju, da bi u drugoj nedelji započeo proces detoksikacije tijela. Punu fazu detoksikacije, tijelo doživljava između druge i četvrte nedelje.

Pročitajte više o ishrani:

Idealna ishrana za penzionere: ovo je hrana koja održava vašu vitalnost i zdravlje

Post stimuliše autofagiju– proces kojim tijelo razgrađuje i uklanja oštećene ćelije, čineći prostor za stvaranje novih i zdravih. Ovo doprinosi pomlađivanju kože, smanjenju bora i poboljšanju strukture tkiva​. Takođe, pomaže jačanju imunološkog sistema.

Smanjenje upala: Post ima antiinflamatorni efekat, pomaže u balansiranju hormona i poboljšava funkciju imunog sistema, što može smanjiti rizik od hroničnih bolesti poput dijabetesa i kardiovaskularnih problema​.

Odmor za probavni sistem

Tokom posta, digestivni sistem radi smanjenim intenzitetom, što omogućava regeneraciju i poboljšanje apsorpcije hranljivih materija nakon završetka posta​.

Podmlađivanje kože: Već poslije nekoliko dana mogu da se uoče efekti posta na koži. Postaje ljepša i blistavija, kao da ste se podmladili nekoliko godina. Oštre linije i bore postaju manje upadljive, koža postaje mlađa, dobija ljepšu boju i sjaj, a poboljšava se i sama struktura tkiva.

Vitalni organi zaštićeni i bez štetnih posledica: Čak i kada gladujete vitalni organi kao što su mozak, srce, žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem su u potpunosti zaštićeni i pošteđeni od bilo kakvih štetnih posljedica. A naš organizam podstiče izgradnju novih ćelija.

Detoksikacija: Jetrai bubreziintenzivno rade na eliminaciji toksina. Ovo može rezultirati boljim kvalitetom kože i osjećajem svježine.

Mentalna jasnoća: Mozak koristi ketone kao alternativni izvor energije, što može poboljšati koncentraciju i smanjiti osećaj mentalne magle, piše Magazin Novosti.

Prekinuti razgovor nije bezazlena stvar. Ali jeste dozvoljen, samo pod jednim uslovom: mora da doprinese daljoj konverzaciji.

Istina je da teorija zvuči jednostavno. Pokušate sa onim klasičnim rezom, kao što je “Izvini, mogu li samo da dodam”, i očekujete da to riješi stvar. Ali praksa je mnogo prljavija. Ljudi su tanki, ego je krhak, a dinamika razgovora može da sklizne u pasivnu agresiju brže nego što mislite.

Zato je važno da razlikujete prekid koji služi razgovoru od prekida koji služi vama.

Ako uskačete da dominirate, ubrzavate sagovornika ili se gurate bez potrebe, to se osjeti. Ali ako ste tu da razjasnite, dodate ključnu informaciju ili spriječite da se tema izgubi, prekid postaje znak profesionalnosti.

1. Prekid uz okvir

Ovaj trik koriste urednici, PR-ovi i svi koji znaju da vrijeme nije beskonačan resurs. Suština je da objasnite zašto prekidate prije nego što prekinete. To je meka verzija kontrole, a zvuči kao pomoć, ne kao napad.
“Izvini što te prekidam, samo da ne izgubimo nit.”
“Mogu li samo na trenutak da uskočim, jer mislim da je ovo važna tačka.”
U ovom formatu sagovornik ne gubi lice, a vi dobijate prostor da kažete ono što treba bez tenzije.

2. Prekid pitanjem

Ako razgovarate sa osobom koja sve shvata lično, ovo je vaš najbolji alat. Pitanje zvuči kao uključenje, ne kao sječenje rečenice.
“Samo da provjerim, da li misliš na X ili na Y”
“Dozvoli da te pitam nešto prije nego što nastaviš.”
Čim postavite pitanje, razgovor mijenja fokus. Tema postaje jasnija, a vi diskretno preuzimate kontrolu bez ijedne oštre riječi.

3. Prekid govorom tijela

Ljudi koji rade u medijima ovo koriste svakodnevno. Govor tijela umije da presječe, ali nježno, bez ijedne verbalne intervencije. Ponekad je dovoljno da samo pošaljete signal.

Kako izgleda prekid tijelom:

• lagano podizanje ruke
• blago naginjanje naprijed
• kontakt očima sekund duže nego inače
• kratak udah kao znak da želite da se uključite

Neverbalni signal u pristojnim društvenim situacijama znači samo jedno, imam nešto važno da kažem. A taj način je uvijek manje agresivan od riječi koje preskaču preko sagovornika.

Na kraju, poenta je jednostavna. Prekinuti nekoga nije problem. Problem je kako to uradite. Kad to naučite, razgovori postanu brži, jasniji i bez drame, prenosi Ona.rs.

Banane su jedno od najomiljenijih voćki, ali njihova nepažnja u čuvanju često vodi do brzog kvarenja.

Činija voća na stolu izgleda idilično, ali kada su u njoj i banane, greška je gotovo zagarantovana – brzo požute, razviju smeđe mrlje i postanu kašaste.

Stručnjaci ističu da razlog leži u prirodnom hormonu rasta koji voće oslobađa, a koji ubrzava proces sazrijevanja. To se odnosi na ne samo banane, već i sve plodove u njihovoj blizini.

Jedan gas je prirodni izazivač ubrzanog sazrijevanja

Većina voća proizvodi gas eten, hormon koji pokreće sazrijevanje. Banane su posebno osjetljive i same oslobađaju velike količine ovog gasa iz stabljika.

Kada ih držite pored jabuka, krušaka, breskvi ili manga, proces sazrijevanja se ubrzava, a plodovi mogu biti pokvareni.

Isto važi i za avokado i šljive, dok citrusi, poput narandži i limuna, ostaju netaknuti i bezbijedno mogu stajati pored banana.

Najefikasniji način da banane duže ostanu svježe jeste da ih čuvate u posebnoj posudi i da stabljike čvrsto prekrijete providnom folijom.

Na ovaj način usporavate proces sazrijevanja za tri do pet dana. Kada banane dostignu zlatnožutu boju sa blagim smeđim mrljama, najbolje ih je staviti u frižider. Kora može potamniti, ali unutrašnji dio ostaje svjež, a proces sazrijevanja praktično se zaustavlja.

Nezrele banane nikako ne smijete da držite u frižideru

Nezrele, zelene banane nikada ne treba stavljati u frižider jer hladnoća trajno zaustavlja njihovo sazrijevanje.

Ako ih ipak stavite, ostaju zelene i nezrele, dok folija na stabljici može dodatno produžiti njihovu svježinu kada dostignu savršenu žutu boju.

Pravilnim čuvanjem banane mogu trajati i do dvije nedjelje duže nego kada se drže u činiji sa drugim voćem ili na sobnoj temperaturi, prenosi “24Sedam“.

Više na temu banana:

Njega kože uz pomoć banane: Kako voće može da pomogne licu

Kako korom od banane nahraniti biljke

Slike na internetu uz pojam „penzija” na engleskom, prikazuju sijede ljude koji plešu, surfaju, bave se jogom i uživaju s unucima.

Međutim, stvarnost mnogih je sasvim drugačija: prvi mjeseci u penziji mogu biti egzistencijalna kriza, rekla je u intervjuu profesorka američke Poslovne škole Harvard, Tereza Amabajl.

Tokom četiri godine, profesorka Amabajl i njen tim razgovarali su sa 120 zaposlenih u tri kompanije o njihovim pogledima na penziju.

Psihološki efekti penzije

Prvi nalazi bili su prilično čudni: iako penzionisanje može započeti blistavim osjećajem zasluženog opuštanja, ta novost uskoro nestaje „što je veliko iznenađenje za mnoge”.

Naglasila je da “ljudi razmišljaju o planiranju penzionisanja samo finansijski, i to je sve. Ali, moraju se uzeti u obzir i psihološke posljedice i uticaj na odnose s drugima”.

“Moramo razmišljati o tome ko ćemo biti, ko želimo da budemo kao penzioneri, kada se formalno završi karijera. Ljudi u našoj studiji koji su o tome razmišljali, obično su imali blaži prelaz” iz radnog odnosa u penzionerski život.

Identitet penzionera i osjećaj „otpisanosti”

Jedno od najvećih otkrića istraživanja donijeli su odgovori na pitanje penzionerima o tome kako bi sebe opisali.

“Obično će reći: ‘Ja sam penzionisana bibliotekarka’ ili ‘Ja sam penzionisana nastavnica’ ili ‘Ja sam penzionisani hemičar-istraživač’.

Profesija ih i dalje određuje”, rekla je profesorka Amabajl.

Iznijela je da će „neki čak i poreći da su penzionisani što je vrlo zanimljivo, reći će samo šta im je profesija, kao da i dalje rade”.

„Kada smo ih pitali zašto tako govore, rekli su zato što ne žele da ih drugi vide kao nekoga ko je ‘otpisan’.

Jedna osoba je rekla: ‘Ne želim da budem viđena kao bajata vijest. Želim da budem aktuelna’.”

Razgovori o starenju na skupu Nobelove fondacije

Profesorka Amabajl razgovarala je za Bi-Bi-Si tokom skupa čiji je domaćin bila Nobelova fondacija, gdje su nobelovci i drugi stručnjaci razgovarali o budućnosti starenja.

Edmund Felps je Nobelovu nagradu za ekonomske nauke dobio 2006. godine, a to što je sada na polovini devete decenije života ga ne usporava.

Nekoliko dana u Madridu proveo je držeći predavanja na univerzitetima, učestvujući na naučnim prezentacijama i u intervjuima za medije.

Rad kao izvor smisla

“Rad je osnova za dobar život”, rekao je nobelovac.

“Rad je glavni izvor smislenog postojanja za većinu ljudi. Majka ili otac bi se mogli baviti samo gajenjem djece, ali to ne traje vječno. Gotovo svakome je rad suštinski da bi imao neku ulogu, a pogotovo otkrivanje novih stvari”, izjavio je Felps.

Objasnio je da je „svijet rada dinamično mjesto, fantastično mjesto za isprobavanje sebe. To je mjesto i za pokazivanje drugima šta možete uraditi, postići, otkriti i istražiti. Sve se to događa na poslu.

On smatra da je pogrešno uskraćivanje starijim ljudima mjesta u toj „zemlji čuda”, te da posebno griješe zemlje gdje je penzionisanje obavezno.

Nobelovci o radu u poznim godinama

Drugi dobitnici Nobelove nagrade se slažu. Pisac Mario Vargas Ljosa, takođe u devetoj deceniji života, za svojim stolom svakodnevno radi od deset sati prijepodne do dva popodne.

“Radim sedam dana u sedmici, 12 mjeseci u godini”, rekao je Ljosa za Bi-Bi-Si.

“Pritom nemam osjećaj da je to posao. Zapravo mi je pisanje zadovoljstvo, čak i ako ima veoma teških perioda”, izjavio je on.

“Veoma mi je važno da pokušam da iskoristim život, da ne odbacujem mogućnosti. Mislim da nam je vrlo važno da imamo poziv i da budemo u stanju da ga ostvarimo, mada, naravno, mnogi ljudi to ne mogu”, rekao je Ljosa.

Društvene posljedice podizanja starosne granice

Starosna dob za penzionisanje se podiže u mnogim zemljama svijeta i uticaće na ljude na sve različitije načine.

Ako je neko pisac ili ekonomista, moguće je da radi duže nego neko čiji je posao fizički.

Odluka vlada ili kompanija da produže radni staž za penzionisanje može čak dovesti i do građanskih nemira, upozorava Dejvid Blum, profesor ekonomije i demografije Škole javnog zdravlja Harvarda.

“Prije nekoliko godina ‘Arapsko proljeće’ je počelo zbog neostvarenih težnji, a toga ima u mnogim zemljama”, ukazao je on.

„Pobuna sijedih” – rastuće nezadovoljstvo

“Mislim da je ista stvar kod starijih ljudi”, rekao je profesor Blum.

“Ponekad govorimo o pobuni sijedih. Ako se povisi starosna granica za penziju, ljudi koji su očekivali da će u penziju za godinu, dvije, tri ili četiri, [najednom] to više ne mogu”, objasnio je Blum.

“Vidjeli smo to u mnogim zemljama, posebno u Evropi. Mislim da bi se stanje moglo i pogoršati”, rekao je profesor.

Rastuća nejednakost između „plavih” i „bijelih” kragni

“Ta promjena politike koristiće nekim dijelovima stanovništva, a drugima ne: oni koji obavljaju fizičke poslove neće to moći u svojim kasnim šezdesetim i sedamdesetim godinama, što ne važi za one koji ‘rade mozgom’ ili pružaju usluge”, rekao je Blum.

“Ta nejednakost će morati da se riješi, jer je u suprotnom moguć sukob ‘plavih kragni’ i ‘bijelih kragni’ među starijim radnicima”, upozorio je profesor.

“Penzionisanje je jedan od najvećih izazova razvijenih ekonomija. Kako za državu, tako i za kompanije koje razvijaju nove politike kao odgovor na starenje stanovništva. Što se tiče mnogih od nas i lično i profesionalno, ali za sada izgleda da su rješenja vrlo oskudna” – piše na kraju članka Bi-Bi-Si-ja i specijalizovane agencije „Nobel Medija AB”, a prenosi Magazin Politika.

Više o ovoj temi:

Starost kao kazna: Koliko smo daleko od zemalja EU

Kada se može penzionisati u BiH, a kada u ostalim dijelovima Evrope

Mozak je najsloženiji organ ljudskog tijela i mijenja se tokom cijelog života.

Studija Univerziteta Kembridž pokazuje da ključne promjene kod većine ljudi počinju u isto vrijeme: sa oko devet, 32, 66 i 83 godine.

Istraživački tim sa Univerziteta Kembridž analizirao je 3.802 MRT snimka mozga i rekonstruisao obrasce neuronske povezanosti između rođenja i 90. godine.

Podaci su otkrili iznenađujuće jasnu sliku: Strukturna organizacija mozga ne odvija se kontinuirano, već u pet glavnih faza, od kojih je svaka obilježena značajnim prekretnicama – oko devete, 32, 66. i 83. godine.

“Ovi životni periodi daju važan kontekst za to u kojim fazama naš mozak može biti posebno sposoban ili posebno ranjiv”, naglašava Aleksa Mazli, glavna autorka studije.

Dodaje da je poznato “da je umrežavanje mozga od presudnog značaja za naš razvoj, ali nam nedostaje cjelovita slika o tome kako se ono mijenja tokom života – i zašto.”

Prvih devet godina: Izgradnja i preuređivanje mozga

Prva faza razvoja mozga počinje rođenjem i traje do oko devete godine života. U tom periodu mozak se intenzivno “povezuje”.

Nastaju bezbrojne nove sinapse – veze između nervnih ćelija – koje čine osnovu za kognitivni i motorički razvoj.

Već u ranom djetinjstvu mozak počinje da optimizuje te veze. Sinapse koje se ne koriste bivaju uklonjene, dok se istovremeno jačaju informacione veze između najvažnijih regija mozga.

Ova faza je presudna za to koliko će mozak biti efikasan u narednim godinama života.

Velika transformacija mozga od devete do 32. godine

Oko devete godine najavljuje se prvi prelomni trenutak. Tada mozak počinje da se priprema za promjene koje donosi pubertet.

Hormonske promjene dovode do toga da nastavlja da raste bijela masa mozga, odgovorna za brzo prenošenje informacija. Istovremeno se optimizuje mreža između ključnih regija mozga kako bi saradnja bila efikasnija.

Tokom ove faze “izgradnje”, često se javljaju tipični problemi puberteta: Iz perspektive odraslih, adolescenti se često ponašaju iracionalno i skloni su rizičnom ponašanju.

To je zato što se takozvani prefrontalni korteks razvija posljednji – ovaj region je odgovoran za planiranje i kontrolu impulsa.

Pošto je mozak posebno osjetljiv na spoljašnje i unutrašnje uticaje tokom ove faze, problemi mentalnog zdravlja poput depresije ili anksioznih poremećaja često se prvi put javljaju tokom puberteta.

Međutim, nakon ove transformacije, mozak je idealno dobro povezan i optimalno pripremljen za odraslo doba.

Vrhunac razvoja mozga oko 32. godine

Sljedeća prekretnica u 32. godini života je, prema studiji, najznačajnija u cijelom životu osobe. Mozak tada dostiže svoj vrhunac. Inteligencija i ličnost su potpuno razvijene, a neuronske mreže optimalno funkcionišu kod zdravih osoba.

Tokom narednih decenija neuronske veze postepeno nestaju. Tačni uzroci ovoga još uvijek nisu u potpunosti shvaćeni.

Sumnja se da bi spoljni faktori poput stresa, porodičnih promjena ili profesionalnih pritisaka mogli igrati ulogu. To bi takođe mogao biti prirodni proces starenja koji se odvija nezavisno od spoljnih uticaja.

Dok pubertet označava jasan početak, kraj adolescencije je mnogo teže naučno odrediti, objašnjava autorka studije Aleksa Mazli.

“Na osnovu isključivo neuronske arhitekture, otkrili smo da se promjene u strukturi mozga tipične za adolescente završavaju tek oko ranih tridesetih godina”, kaže ona.

Takva struktura ostaje relativno stabilna tri decenije, sve dok se sljedeća prekretnica ne dostigne oko 66. godine.

Reorganizacija moždanih mreža od 66. godine

Od 66. godine, mozak ulazi u novu fazu. Neuronske mreže nastavljaju da se prorjeđuju, što otežava saradnju između različitih regiona mozga.

Slično pubertetu, mozak je tokom ove faze posebno osjetljiv na poremećaje.

Visok krvni pritisak ili drugi zdravstveni problemi mogu oštetiti krvne sudove u mozgu i time narušiti kognitivne sposobnosti. Rizik od neurodegenerativnih bolesti poput demencije značajno se povećava tokom ove životne faze.

Mozak sposoban za učenje i u dubokoj starosti

Sa 83 godine, mozak dostiže konačnu prekretnicu u svom razvoju.

Neuronska povezanost nastavlja da opada, a mozak se sve više bori da kompenzuje poremećaje.

Ipak, aktuelne studije pokazuju da mozak posjeduje izuzetnu prilagodljivost čak i u starosti.

Na primjer, istraživački tim iz Tibingena i Magdeburga pokazao je da čak i veoma stari ljudi mogu da formiraju nove veze u mozgu ako ostanu mentalno aktivni.

Studija potvrđuje i da dublje regije mozga mogu pojačati slabije nervne signale i time djelimično nadoknaditi gubitak neuronskih mreža.

Mentalna aktivnost i društvena interakcija, dakle, mogu doprinijeti očuvanju funkcionalnosti mozga sve do duboke starosti, prenosi Deutsche Welle.

Pročitajte još na ovu temu:

Naučnici tvrde da ovo voće podmlađuje mozak i srce

Kako ekstremna vrućina utiče na vaš mozak?

Ishrana igra veliku ulogu u tome kako starimo i koliko je naš organizam otporan na bolesti.

Povrće bogato vitaminima, mineralima i antioksidansima pomaže u zaštiti ćelija od oštećenja, smanjuje upalne procese i podržava rad imunološkog sistema. Kada takve namirnice jedemo redovno, efekat se ne vidi samo na imunitetu, već i na koži i energiji. Posebno se ističe nekoliko vrsta povrća koje imaju snažnije dejstvo od drugih.

U nastavku su tri vrste povrća koje se najčešće povezuju sa usporavanjem starenja i jačanjem odbrambenog sistema.

1. Brokoli

Brokoli je jedna od najčešće spominjanih namirnica kada je riječ o zdravom starenju. Bogat je vitaminom C, koji podržava imunitet i pomaže u stvaranju kolagena važnog za kožu. Sadrži i antioksidanse i spojeve poput sulforafana, koji se povezuju sa zaštitom ćelija od oštećenja. Savjetnici za ishranu često naglašavaju da je blanširani ili lagano kuvani brokoli bolji izbor od prekuvanog, jer se tako čuva više hranljivih materija. Redovno uključivanje brokolija u obroke može biti jednostavan način da se tijelu pruži dodatna podrška.

2. Špinat

Špinat je bogat vitaminima A, C i K, kao i folatima i gvožđem, što ga čini odličnim izborom za imunitet i energiju. Snažni antioksidansi iz špinata pomažu u borbi protiv oksidativnog stresa, jednog od procesa povezanih sa ubrzanim starenjem ćelija. Osim toga, sadržaj luteina i zeaksantina podržava zdravlje očiju, što je važno kako starimo. Špinat se lako uklapa u svakodnevnu ishranu. Može se dodati u salate, variva, tjestenine ili smutije. Zbog blagog ukusa, često ga vole i oni koji inače izbjegavaju zeleno povrće.

3. Paradajz

Paradajz je jedno od najpoznatijih povrća kada se govori o usporavanju starenja, ponajviše zbog visokog udjela likopena. Likopen je snažan antioksidans koji štiti kožu od UV oštećenja, smanjuje upalne procese i usporava razgradnju kolagena. Različiti stručnjaci za ishranu često naglašavaju da se likopen najbolje apsorbuje kada se paradajz lagano termički obradi ili konzumira uz malo maslinovog ulja. Osim toga, paradajz je bogat vitaminom C, važnim za imunitet i zdrav izgled kože. Redovna konzumacija paradajza može biti jednostavan način da se tijelu pruži dodatna zaštita iznutra.
Dakle, povrće poput brokolija, špinata i paradajza može biti jednostavan, ali snažan saveznik u usporavanju starenja i jačanju imunološkog sistema, prenosi B92.

Više na ovu temu:

Vodič za snažan imunitet: Koje namirnice jesti tokom jeseni i zime

Karfiol usporava starenje, topi kilograme i jača imunitet

Hiljadama godina, ljudi se okupljaju u malim grupama kako bi se gostili hranom. To je neobična ljudska univerzalnost – volimo da sjednemo zajedno i dobro se najedemo. Zašto nam je to važno – i zašto i dalje nastavljamo tradiciju?

Obroci s prijateljima, večere, praznična okupljanja gdje redovno pretjerujemo. Zajednički obroci su toliko uobičajeni da se rijetko pominju, osim u slučaju kada se to ne dešava dovoljno često.

Panika zbog smanjenja porodičnih večera, na primjer, redovno se pojavljuje u naslovima.

Postoje neki dokazi da takva zabrinutost nije savremeni trend i da je stara najmanje 100 godina.

Zajedničko objedovanje nije samo uobičajeno, već je nekako izuzetno važno. Ali zašto?

Dijeljenje hrane kao ponašanje vjerovatno seže u prošlost prije nastanka naše vrste.  Šimpanze i bonoboi, dva naša najbliža rođaka primata, takođe dijele hranu s pripadnicima svoje grupe, primijetili su biolozi.

Ali davanje hrane onima koji su vam najbliži nije isto što i zajednički obrok, ističe sociolog Niklas Neuman sa Univerziteta u Upsali u Švedskoj.

„Možete podijeliti hranu kao predmet, a da ne sjednete i zapravo jedete s drugima“, napominje sociolog. Čini se da su ljudi ovom činu dodali niz složenih društvenih slojeva.

Od logorske vatre do endorfina

Prvi zajednički obrok se možda odigrao oko logorske vatre.

Niko nije siguran kada su ljudi ili ljudski preci prvi put naučili da kuvaju – procjene se značajno razlikuju, a najstariji predloženi datum je prije 1,8 miliona godina.

Ali kada se neko potrudio da lovi ili sakuplja hranu, loži vatru, a zatim kuva na njoj, to implicira da možda ima društvenu grupu koja mu pomaže u mnogim fazama ovog procesa.

A kada svi sjednete oko vatre, toplog, svijetlog svjetionika u mraku, možete se naći u situaciji da ostanete budni duže, spekuliše Robin Danbar.

Ti dodatni sati u danu su možda bili zlatne prilike za društveno povezivanje uz hranu.

Bez obzira na detalje o porijeklu, zajedničko jedenje obroka povezano je s većim blagostanjem, otkrio je Danbar u studiji iz 2017. godine.

Češće jedenje s drugima povezano je s većim zadovoljstvom u životu i većim brojem prijatelja na koje se mogu osloniti za podršku.

Pročitajte još i ovo:

Idealna ishrana za penzionere: ovo je hrana koja održava vašu vitalnost i zdravlje

Najzdravija hrana koju možete da pojedete iz konzerve

Danbar je sproveo statističku analizu koja je ukazivala da obroci izazivaju društvene efekte, a ne da su njihov rezultat.

“Jedenje pokreće endorfinski sistem u mozgu, glavnu farmakološku osnovu veza kod primata i ljudi”, objašnjava Danbar.

„Zajedničko objedovanje u grupi pojačava efekat endorfina na isti način kao što to čini zajedničko trčanje. To je zato što sinhronizovana aktivnost povećava proizvodnju endorfina za faktor dva.“

Poslovni ručkovi nisu uzalud nastali

Novinarke Sintija Greber i Nikola Tvili su saznale da jedenje iste stvari u isto vrijeme s nekim drugim čini da djeluju pouzdanije kada su istraživale ovu temu u svom podkastu Gastropod.

Ajelet Fišbah sa But škole biznisa Univerziteta u Čikagu, koju su intervjuisale, otkrila je da su u simulaciji investiranja ispitanici dali više novca nekome s kim su ranije jeli iste slatkiše.

Takođe, ljudi koji su jeli iste grickalice brže su postigli zadovoljavajući ishod pregovora od ljudi koji to nisu.

Fišbah smatra da je ovo neka vrsta relikta ranijeg vremena, kada je možda sličan ukus u hrani mogao biti jasniji pokazatelj zajedničkih vrijednosti nego što je to danas.

Gozba kao mjesto za dokazivanje

Ali zajedničko objedovanje nije jednostavan, dosljedno pozitivan čin.

Gozbe, obroci na kojima se dijeli prevelika količina hrane, mogu biti veoma koreografisani načini pokazivanja pokornosti i kontrole.

Zamislite tradiciju žetve u kojoj zemljoposjednik obezbjeđuje veliki obrok za svoje radnike ili kancelarijsku zabavu gdje prisutni pažljivo ispituju velikodušnost poslodavca.

I redovni porodični obroci, koliko god da su hvaljeni, nisu nužno bez trvenja.

„Ako ih pitate, ljudi će reći da uživaju u zajedničkim obrocima s prijateljima i voljenima. Ali takođe može biti užasno iskustvo jesti zajedno s voljenima“, napominje Neuman.

„To je takođe mjesto za kontrolu i dominaciju.“ Obroci u kojima neko drugi redovno kritikuje vaše odluke ili vašu težinu teško da doprinose blagostanju.

Zaista, u jednom od Neumanovih tekućih istraživačkih projekata, o stavovima starijih osoba u Švedskoj o zajedničkom obroku, otkrio je nešto što može biti iznenađujuće.

„Namjerno ih pitamo da li im smeta što jedu sami. Većina njih to ne osjeća“, dodaje, a prenosi RTS.

Vole da jedu s drugima, ali, barem u ovoj konkretnoj grupi ispitanika, ne osjećaju njen gubitak . Možda to ima veze s tim da li već pate od usamljenosti, pretpostavlja on.  Ako je to slučaj, onda bi obrok u samoći mogao pojačati nečiju nelagodnost.

„Ali ako ste osoba koja često jede s drugima, onda bi vjerovatno, s vremena na vrijeme“, savjetuje Neuman, „bilo lijepo da sjednete sami i čitate“.