Kategorija: Život

Jeste li ikada poželjeli da živite daleko od svega, u malom, uređenom društvu u kojem svako svakoga poznaje? U kojem nema kriminala, djeca bezbrižno trče kud god žele, hrana se ne uvozi, a signala za mobilni telefon gotovo da i nema?

Ova, u današnje vrijeme pomalo utopijska zajednica zaista postoji i broji nešto manje od 300 stanovnika.

Tačkica usred Atlantskog okeana, aktivni vulkan koji je stvorio ostrvo Tristan da Cunha, danas je najizoliranije i od civilizacije najudaljenije nastanjeno mjesto na svijetu.

Glavni i jedini grad na ostrvu zove se Edinburgh of the Seven Seas i po mnogo čemu je zaista jedinstveno mjesto.

Do prvog naseljenog mjesta 2.800 kilometara

Edinburgh of the Seven Seas, u prevodu Edinburg od Sedam Mora jedna je od britanskih prekomorskih teritorija, iako je od matične zemlje udaljena gotovo 10.000 kilometara.

Najbliži grad je Kejptaun u Južnoj Africi. Od njega je udaljen oko 2.800 kilometara i povezan je s njim brodskom linijom koja saobraća jednom sedmično.

Vožnja traje šest dana i jedini je način na koji se može stići do ostrva, s obzirom na to da Tristan da Cunha nema aerodrom ni avionsku pistu.

Stanovnici ne zaključavaju kuće

Malobrojni stanovnici, a njih je, prema posljednjim podacima, oko 275, žive mirnim seoskim životom.

Svi se međusobno poznaju i ne zaključavaju vrata svojih domova, jer kriminal ne postoji.

Možda vas zanima i ovo:

Najsigurnije zemlje za putovanje u 2026. godini (FOTO)

Svi evakuisani zbog erupcije vulkana

Aktivni vulkan na ostrvu posljednji put je eruptirao 1961. godine. Tada je britanska vlada hitno evakuisala sve stanovnike i preselila ih u Englesku, prenosi putnikofer.hr.

Dvije godine kasnije, kada se stanje smirilo, vratili su se na ostrvo i obnovili naselje. Sa njima je tada došla i nekolicina novih stanovnika koje su starosjedioci zainteresovali pričom o svom mirnom i izolovanom domu.

Naselje Edinburgh of the Seven Seas osnovao je 1816. godine narednik William Glass, nakon što je Velika Britanija anektirala teritoriju ostrva Tristan da Cunha.

Na ovom i nekoliko okolnih ostrva Britanija je držala vojni garnizon, koji je tu ostao sve do kraja Drugog svjetskog rata. Mjesto je ime dobilo po princu Alfredu, vojvodi od Edinburga, u čast njegove posjete ostrvu 1867. godine.

Turisti budu kod lokalnih porodica

Kako danas izgleda život na najudaljenijem i najizolovanijem ostrvu svijeta? Na ostrvu se nalaze mala luka, crkva, škola i pošta.

Imaju jedan put koji povezuje mjesto sa poljima krompira. Na ostrvu je malo automobila, gotovo se uopšte ne koriste, a ljude po potrebi prevozi minibus nazvan “Potato Patches Flier”.

Glavna grana privrede je lov, uzgoj i izvoz rakova, poznatih kao tristanski jastog. Svaka od osamdesetak porodica ima zemlju koju obrađuje, uzgajaju se različite kulture, a najviše krompir.

Zanimljivo je da ostrvo ne uvozi hranu, već stanovnici jedu samo ono što je lokalno ulovljeno i uzgojeno. Danas se sve više okreću i turizmu, ali pod vrlo jasno određenim pravilima.

Na ostrvu, naime, nema hotela, restorana ni turističke infrastrukture. Oni koji požele da dođu, moraju se najaviti administraciji ostrva, mjesecima, a nekad i godinu dana ranije.

Oni im zatim daju odobrenje i nalaze smještaj u jednoj od lokalnih porodica na udaljenom ostrvu. Sve su opcije naveli na službenoj stranici, na kojoj je naveden i e-mail na koji se potrebno unaprijed najaviti.

Nema signala, internet spor

Na ostrvu se, ako uspijete doći na njega zbog ovih strogih pravila, krećete pješke, jer je sve blizu i nema potrebe za nikakvim prevozom.

“Albatross Bar” je jedini kafić, odnosno pab na ostrvu, ali ima veoma fleksibilno radno vrijeme i teško se pouzdati u njegove usluge, pišu ljudi na internetu.

Zato većina posjetilaca jede u kućama domaćina kod kojih su odsjeli.

Zaboravite na mobilne telefone

Signala nema, ali u pošti postoji telefonska govornica. Internet signal postoji i moguće je koristiti internet na računaru, ali on koristi satelitsku vezu i prenos podataka je veoma spor.

Tako da je odmor na ovom neobičnom ostrvu zaista odmor od civilizacije, tehnologije i užurbanosti koja nas okružuje.

Makaze koristimo gotovo svakog dana, ali rijetko razmišljamo o tome koliko su zapravo oštre.

Ma koliko ih često ili rijetko koristimo one, baš kao i noževi, vremenom otupe. Dobra vijest? Ne morate odmah da kupujete nove niti da trčite kod majstora – oštrenje možete da obavite sami, i to uz pomoć stvari koje već imate u kući.

U nastavku otkrivamo četiri jednostavna i brza načina da makazama vratite staru oštrinu, bez posebnih alata i komplikovanih postupaka, piše Telegraf.

Aluminijumska folija

Jedan od najlakših trikova za oštrenje tupih makaza jeste aluminijumska folija. Odsijecite komad dužine oko 20 centimetara i presavijte ga po dužini nekoliko puta, dok ne dobijete deblju traku. Zatim počnite da siječete foliju, vodeći računa da koristite cijelu dužinu obe oštrice. Trenje između metala pomaže da se ivice ponovo izoštre. Kada završite, prebrišite sječiva vlažnom kuhinjskom krpom kako biste uklonili sitne ostatke folije.

Šmirgla

Ako imate šmirglu, iskoristite je za brzo osvježavanje oštrine. Najbolje je da izaberete šmirglu sa finijim granulama. Kao i kod folije, nekoliko puta sijecite šmirglu, koristeći cijelu dužinu sečiva. Zatim okrenite makaze i ponovite postupak kako biste obradili i drugu stranu. Na kraju, obavezno prebrišite sječiva vlažnom krpom.

Staklena tegla

Nemate ni foliju ni šmirglu? Poslužiće i staklena tegla od kiselih krastavaca, džema ili sosa. Raširite makaze i postavite sječiva oko ivice tegle, koliko god možete. Jednom rukom držite makaze, a drugom teglu, čvrsto da ne klizi. Zatim lagano “sijecite” staklo, uz blag pritisak. Kada osjetite da su sječiva glađa, prebrišite ih vlažnom krpom. Preporuka je da koristite staru teglu, jer makaze mogu ostaviti sitne tragove na staklu.

Porcelanska šolja

Ovo nije idealan način, ali može da posluži kada nemate ništa drugo pri ruci. Uzmite porcelansku šolju i okrenite je naopako. Većina šolja ima neglaziranu ivicu na dnu. Raširite makaze i povlačite sječiva preko te ivice, pod blagim uglom. Ponovite nekoliko puta za svaku stranu, a zatim ih očistite vlažnom krpom.

Kada je vrijeme za profesionalno oštrenje makaza

Svi ovi trikovi mogu solidno da izoštre makaze i produže im vijek trajanja. Ipak, ako želite savršenu, “žiletsku” oštrinu, najbolji izbor je kamen za oštrenje. Ova metoda zahtijeva malo više vježbe i strpljenja, ali kada je savladate, moći ćete da naoštrite gotovo sve u domaćinstvu.

Djeca sedamdesetih i osamdesetih godina odrastala su u svijetu u kome su bicikli vozili bez kaciga, igrali se napolju dok se ne upale ulične lampe i vraćali kući bez poruke “gdje si”.

Bio je to potpuno drugačiji univerzum – bez “utješnih nagrada”, bez aplikacija, bez odgovora dostupnih na klik.

Danas se sve češće govori da je upravo to okruženje oblikovalo generaciju sa specifičnim mentalnim snagama, koje su u savremenom društvu sve rjeđe.

1. Naučili su pravu samostalnost

Djeca su u prodavnicu išla sama, sa papirnom ceduljom i gotovinom. Bez telefona, bez navigacije, bez mogućnosti da pozovu pomoć ako pogriješe.

Greške nisu bile katastrofa – bile su lekcija. Ako se izgube, pitaju za put. Ako zaborave novac, snalaze se. Upravo kroz te male svakodnevne situacije učili su da vjeruju sebi i sopstvenim odlukama.

2. Ovladali su strpljenjem

Sve je zahtijevalo čekanje – nova muzika, informacije, odgovori. Znanje se tražilo u bibliotekama, a želje su se ostvarivale polako.

Zbog toga su razvili sposobnost odlaganja zadovoljstva, jednu od ključnih osobina za uspjeh u životu. Naučili su da nije sve trenutno, ali da je vrednije kada se čeka.

3. Gradili su stvarne odnose

Dogovori su se poštovali jer nije bilo poruka za posljednji čas. Kada se sa nekim provodi vrijeme – pažnja je bila potpuna.

Razgovori su bili bez prekida, bez notifikacija, bez paralelnih svjetova na ekranu. Odnosi su se gradili pogledom, glasom i prisustvom.

4. Ojačali su kroz realnost bez filtera

Neuspjeh se osjećao direktno. Kritika se nije ublažavala. Nisu svi dobijali nagrade.

Ali su upravo kroz to naučili da poraz nije kraj, već iskustvo. Razvili su otpornost, sposobnost da pad ne dožive kao lični slom, već kao dio puta.

5. Razvili su sposobnost duboke koncentracije

Učenje je značilo knjigu, svesku i tišinu. Fokus se gradio prirodno, jer distrakcije nisu bile svuda oko njih.

Zato su mogli satima da čitaju, razmišljaju, grade, stvaraju. Ta vještina danas se smatra gotovo rijetkom.

6. Naučili su da rješavaju probleme

Bez tutorijala i aplikacija, morali su da razmišljaju. Rješenja su se nalazila pokušajima i greškama.

Kreativnost, upornost i snalažljivost bile su nužnost, ne izbor.

7. Razvili su stabilan identitet

Bez lajkova i virtuelnih potvrda, učili su da vrednuju sebe kroz stvarne reakcije ljudi.

Slike nisu imale filtere, a savršenstvo nije bilo standard. Naučili su da prihvate nesavršenost kao deo života.

8. Naučili su vrijednost novca

Novac se štedio, ne “provlačio”. Ako ga nema – nema. Kupovine su se planirale.

Razlika između potrebe i želje bila je jasna i opipljiva.

Ova generacija nije razvila ove osobine zahvaljujući nekoj posebnoj filozofiji vaspitanja, već zbog ograničenja vremena u kojem je odrastala.

Strpljenje, otpornost, samostalnost i fokus bili su posljedica okolnosti.

Danas, kada je svijet brži, lakši i dostupniji, ove osobine više ne nastaju same od sebe. Zato se sve češće postavlja pitanje, ne kako da se vratimo unazad, već kako da te vrijednosti sačuvamo i prenesemo dalje, prenosi Ona.rs.

Svaka biljka treba dovoljno prostora da bi mogla nesmetano razvijati svoje korijenje i zdravije rasti.

Ukoliko je posuda u kojoj se nalazi premala, korijenje će biti ograničeno, što može izazvati stres kod biljke zbog nedostatka vode i hranjivih materija. Često se desi da vlasnici ne uoče problem na

vrijeme, jer biljka izvana može izgledati zdravo, dok se ispod zemlje vodi prava borba za prostor.

Pravilno odabrana veličina saksije ne samo da pruža dovoljno prostora korijenju, već pomaže biljci da ostvari svoj puni rast, ojača stabljiku i bolje apsorbuje vodu i hranjive materije. Ukoliko nema dovoljno mjesta, biljka može zastati u razvoju, listovi mogu požutjeti ili se uvijati, a zemlja će se brže isušivati.

U nastavku donosimo pet znakova koji će vam pomoći da prepoznate problem i riješite ga na vrijeme.

Korijenje se probija kroz dno saksije

Ako korijenje počinje izlaziti iz rupa na dnu saksije ili se zamotava oko površine zemlje, to je jasan znak da biljci nedostaje prostora. Pretijesna posuda ograničava rast korijena i sprječava pravilnu apsorpciju vode i hranjivih tvari.

Spor ili zaustavljen rast

Kada biljka prestane rasti ili raste vrlo sporo uprkos pravilnoj njezi, to može značiti da je posuda premalena. Biljka bez dovoljno mjesta za širenje korijena ne može se optimalno razvijati.

Oštećeni i žuti listovi

Premali prostor za korijenje često rezultira stresom biljke, što se vidi kroz žute, smeđe ili uvijene listove.

Brzo isušivanje zemlje

Ako primijetite da zemlja u posudi brzo postaje suha nakon zalijevanja, to može biti znak da korijenje zauzima gotovo cijelu posudu i voda se ne zadržava pravilno. Veća saksija omogućuje bolje zadržavanje vlage i zdraviji korijen.

Nestabilnost biljke

Biljka koja se počinje naginjati ili se ljulja može signalizirati da je korijenje pretrpano i da joj treba više prostora da se stabilizira. Ukoliko primijetite neke od ovih znakova, preporučujemo da bacite staru i nabavite novu posudu za vašu biljku, piše GlasSrpske.

Možda vas zanima i ovo:

Pet biljaka koje traže najmanje pažnje

Kako pripremiti sobne i baštenske biljke za zimu: Savjeti stručnjaka

Biljke za opuštanje i smanjenje stresa

S dolaskom zimskih temperatura ispod nule, održavanje toplote stopala postaje pravi izazov, naročito za one koji žele da izbjegnu glomazne sportske ili casual čizme sa krznom.

Ipak, rješenje postoji – i to provjereno decenijama unazad. Riječ je o jednostavnom ruskom triku koji su, prema predanju, koristili i vojnici kako bi se zaštitili od ekstremne hladnoće.

Stručnjaci najprije upozoravaju na važnost pravilnog odabira obuće. Tokom zime treba izbjegavati usku obuću jer ona ometa cirkulaciju krvi i smanjuje sloj vazduha koji djeluje kao prirodna izolacija. Idealno je nositi obuću barem pola broja veću kako bi stopala imala dovoljno prostora i ostala toplija.

Jednako je važno da stopala ostanu suva. Vlažna ili znojava stopala mnogo se brže hlade, što može dovesti do neprijatnog osjećaja hladnoće tokom cijelog dana. Prije obuvanja čizama preporučuje se nanošenje antiperspiranta na stopala, a dodatnu zaštitu pružaju i vodootporni sprejevi za obuću koji sprečavaju prodor snijega i vode.

Ključ cijele priče

Glavna tajna krije se u jednostavnom, ali efikasnom rješenju. Ispod originalnog uloška u čizmama potrebno je postaviti dodatni uložak izrađen od aluminijumske folije. Dovoljno je pratiti oblik postojećeg uloška i prema njemu izrezati foliju. Još bolji učinak pruža posebna reflektujuća folija, dostupna u prodavnicama građevinskog materijala.

Važno je napomenuti da se folija postavlja ispod originalnog uloška, kako bi služila kao izolacija od hladnoće koja dolazi sa tla. Postavljanje folije iznad uloška može uzrokovati kondenzaciju i znojenje stopala, čime se gubi željeni učinak.

Za one koji žele dodatni nivo toplote, preporučuje se zamjena originalnog uloška filcanim, koji još bolje zadržava toplotu. Iako ovaj korak nije neophodan, može značajno povećati udobnost tokom najhladnijih zimskih dana, prenosi Dnevno.hr.

Savjet: Prije nego što krenete u dugu šetnju, isprobajte kako se osjećate sa folijom u obući na kraćoj relaciji kako biste bili sigurni da vam je udobno i da stopalo ne klizi.

Sjećate li se one stare piramide ishrane iz udžbenika? Baza su bile žitarice, a vrh slatkiši i masti. Pa, zaboravite je.

Američke smjernice za ishranu za period 2025-2030. donijele su novi grafički prikaz koji je zbunio mnoge – piramida je sada okrenuta “naglavačke”.

Umjesto hljeba i paste, najširi (i najvažniji) dio sada zauzimaju proteini i masti, dok su žitarice gurnute na samo dno, u najuži dio. I dok neki pozdravljaju fokus na proteine, nutricionisti upozoravaju da ovaj novi model može biti opasan po zdravlje crijeva i srca ako se pogrešno protumači.

Stara piramida ishrane

Kako izgleda nova piramida?

Vizuelno, ovo je potpuni preokret. Smjernice sugerišu da svaki obrok treba da se vrti oko proteina i masti.

Vrh (Najširi dio – Prioritet): Proteini (meso, jaja, mliječni proizvodi, ali i orašasti plodovi i sjemenke) i zdrave masti. Preporuka je visok unos proteina (čak do 1.6g po kg tjelesne težine).

Sredina: Voće i povrće (3 porcije povrća i 2 porcije voća dnevno).

Dno (Najmanji dio): Integralne žitarice (samo 2 do 4 porcije).

Nova piramida ishrane

Zašto su stručnjaci zabrinuti?

Iako zvuči moderno (“keto” i “low-carb” su popularni), dijetetičari upozoravaju na dvije ozbiljne mane ovakvog prikaza:

Opasnost od zasićenih masti

Stavljanjem sira i crvenog mesa u “najširi” dio piramide, šalje se poruka da ih treba jesti u neograničenim količinama. Zasićene masti treba ograničiti na manje od 10% unosa kako bismo sačuvali srce i spriječili upale. Previše zasićenih masti direktno vodi ka povišenom holesterolu i digestivnim problemima.

Gdje su vlakna?

Najveća žrtva nove piramide su biljna vlakna. Guranjem mahunarki (pasulja, sočiva) i integralnih žitarica na marginu, rizikujemo epidemiju problema sa varenjem. Statistika kaže da 95% ljudi već ne unosi dovoljno vlakana, a ova piramida bi to mogla dodatno da pogorša. Vlakna su ključna za dugovječnost, zdrav mikrobiom i regulaciju šećera.

Šta ovo znači za biljnu ishranu?

Za one koji se hrane biljno, ova piramida je djelimično korisna jer naglašava važnost proteina (što vegani ponekad zanemare), ali je kritična jer umanjuje značaj složenih ugljenih hidrata. Idealno rješenje je balans – fokus na proteine iz nove piramide, ali birajte biljne izvore (sočivo, tofu, leblebije) koji dolaze u paketu sa vlaknima, a bez opasnih zasićenih masti koje se nalaze u mesu i siru.

Nova piramida pokušava da pojednostavi stvari, ali možda je otišla predaleko u drugu krajnost. Proteini jesu gradivni blokovi života, ali ne smeju ići na štetu vlakana koja nas održavaju zdravim.

Najbolji savjet?

Koristite piramidu kao grubu smjernicu, ali ne zaboravite na stare dobre prijatelje vašeg stomaka – voće, povrće i integralne žitarice, prenosi Telegraf.rs.