Kategorija: Život

Pravilno skladištenje hrane važno je kako bi namirnice duže ostale svježe, ali i da biste bezbjedno pripremali obroke unapred, kao i čuvali ostatke ručka.

Iako mnogi ljudi biraju plastične posude, stručnjaci za bezbjednost hrane tvrde da nisu sve namirnice pogodne za ovakav način čuvanja. Iako su savremene plastične posude bezbjedne za upotrebu, važno je da nisu oštećene. U njima ne treba da se čuva hrana koja može predstavljati rizik.

Edukatorka za bezbjednost hrane sa Univerziteta Mičigen, Erin Reister, savjetuje poseban oprez kod starijih plastičnih posuda. Kako navodi, ove posude mogu sadržati bisfenol A, hemikaliju koja se češće nalazi u starijim vrstama plastike, prenosi b92.

Pored toga, posude koje su izgrebane ili se često zagrijavaju u mikrotalasnoj rerni bolje je izbjegavati za čuvanje hrane. S tim u vezi, edukatorka za bezbjednost hrane Šenon Stover upozorava da čuvanje sirovog mesa u plastičnim posudama može biti rizično.

Meso čuvajte u staklu

Bakterije se lako zadržavaju u sitnim ogrebotinama na plastici, gdje se mogu razmnožavati. Kako biste smanjili rizik od kontaminacije, sirovo meso je najbolje čuvati u staklenim posudama.
Namirnice bogate mastima nisu dobar izbor za plastične posude, jer su mnogi plastični aditivi lipofilni, odnosno lako se rastvaraju u mastima.

Tokom stajanja hrane, te hemikalije mogu preći u obrok. To se odnosi na namirnice poput maslinovog ulja, putera, sira, mesa, ribe, orašastih plodova, pržene hrane, soseva na bazi pavlake i masnih ostataka obroka. Za njihovo skladištenje bolji izbor su staklene posude ili posude od nerđajućeg čelika.

Kisela hrana, poput masne, može podstaći ispuštanje hemikalija iz plastike. Jela na bazi paradajza, agrumi, sokovi, prelivi za salatu, kao i proizvodi poput jogurta ili kiselog kupusa, mogu reagovati sa plastičnom površinom. Kisele namirnice često ostavljaju mrlje na plastici, što vremenom može dodatno povećati rizik od kontaminacije.

Umjesto plastike, Reister preporučuje staklene, keramičke ili posude od nerđajućeg čelika. Riječ je o nereaktivnim ili netoksičnim materijalima koji se lako čiste, otporni su na toplotu i ne ispuštaju hemikalije u hranu. Osim toga, dugotrajniji su od plastike, što ih čini pametnijim izborom za svaku kuhinju.

Možda vas interesuje i ovo:

Kako prepoznati svježe mljeveno meso: najpouzdaniji znakovi

Ljudi koji prirodno ostaju budni do kasno, poznati kao „noćne sove“. Oni imaju lošije zdravlje srca i veći rizik od srčanog i moždanog udara u poređenju s onima koji rano ustaju. To je pokazalo novo istraživanje objavljeno u časopisu Američkog udruženja za srce.

Studija je zasnovana na podacima gotovo 323.000 odraslih osoba uključenih u britansku bazu UK Biobank. Rezultati ukazuju da je večernji hronotip povezan s lošijim kardiovaskularnim zdravljem. Razlike su bile posebno izražene kod žena, prenio je NBC.

Večernji hronotip i zdravlje srca

Učesnici istraživanja, prosječne starosti 57 godina, popunili su upitnike o svom hronotipu – biološkoj sklonosti ka jutarnjoj, večernjoj ili srednjoj aktivnosti, prenosi Tanjug.

Istraživači su koristili indeks „Life’s Essential 8“ Američkog udruženja za srce, koji obuhvata osam ključnih faktora zdravlja, uključujući san, tjelesnu težinu, ishranu, nivo šećera u krvi, krvni pritisak, holesterol, pušenje i fizičku aktivnost. Svakom učesniku dodijeljena je ocjena zdravlja srca od nula do 100.

Veći rizik od srčanog i moždanog udara

Prosječna ocjena zdravlja srca u cijeloj grupi iznosila je 67,4, pri čemu su žene imale bolje rezultate od muškaraca – 70 prema 65.

Istraživanje pokazuje da „noćne sove“ češće imaju lošije rezultate, naročito kada je riječ o kvalitetu sna i izloženosti nikotinu.

Američko udruženje za srce preporučuje odraslima sedam do devet sati kvalitetnog sna po noći, uz prestanak pušenja, redovnu fizičku aktivnost, ograničavanje unosa kofeina i pravilnu izloženost dnevnoj svjetlosti, kako bi se smanjio rizik od kardiovaskularnih bolesti.

Možda vas interesuje i ovo:

Pretjerano spavanje gore od nedostatka sna: Šta nam količina sna govori o zdravlju

Nana (Mentha piperita L.) je jedna od najstarijih i najpoznatijih ljekovitih biljaka.

Antički narodi su je veoma cijenili, o čemu svjedoče spisi Hipokrata, Dioskorida i Plinija, a najviše je korišćena za liječenje organa za varenje i disanje.

Tokom srednjeg vijeka Evropljani su ovu biljku koristili za smirenje, histeriju, protiv grčeva, astme, običnog i velikog kašlja.

U narodnoj medicini primjenjuju se čajevi, infuzije, ljekovite vode, ekstrakti, praškovi, paste, za liječenje želudačnih i crijevnih tegoba, suvišne želudačne kiseline, gastritisa, nadimanja, teškog varenja hrane, kolitisa, proliva, povraćanja, trovanja, glavobolja, psihičke napetosti.

Nana ulazi u sastav velikog broja složenih čajeva: protiv nadimanja, grčeva, proliva, urološki čajevi, za bolesti žuči, za umirenje, gorki i aromatični, ali i čajevi za djecu.

Pitoma nana je kultivisana početkom 19. vijeka. Danas, to je jedna od najznačajnijih ljekovitih biljaka s etarskim uljem. Najveći proizvođači nane su Japan, SAD, Kanada, Rusija, Brazil…

Veoma je cijenjena začinska biljka, koristi se u kulinarstvu, kao i u prehrambenoj industriji za poboljšanje ukusa pića i slatkiša. Čest je dodatak koktelima, jer je vrlo osvježavajuća. Najpoznatiji koktel je mohito. Takođe, nana je odlična medonosna biljka.

Biljka Mentha obuhvata oko 580 vrsta

Pitoma nana je višegodišnja zeljasta biljka, koja cvjeta od juna do septembra. Cjela biljka je veoma aromatična, prijatnog mirisa na mentol.

Prema botaničkoj klasifikaciji nana pripada rodu Mentha koji obuhvata oko 580 vrsta. U flori Srbije je zastupljeno 10 vrsta. Kod nas se najviše gaji u Banatu, Bačkoj, Pomoravlju i Posavini. Poznata je i kao metvica, dimljus, merka, metva, nanejag, poprova meta.

U svijetu je najpoznatija sorta engleska gajena Mičam nana (Mentha piperita Mitcham).

Možda vas interesuje i ovo:

Biljke za opuštanje i smanjenje stresa

U ljekovite svrhe u narodnoj medicini koristi se list i nadzemni dijelovi. Sakupljanje lišća vrši se u vrijeme cvjetanja. Lišće se suši na senovitom i promajnom mjestu ili sušarama. Osušeni materijal čuva se u papirnim kesama zaštićen od svjetlosti do godinu dana, nakon tog perioda gube se ljekovita svojstva. Etarsko ulje dobiva se destilacijom svježih listova i cvjetova pomoću vodene pare.

Od ljekovitih materija nana sadrži etarsko ulje, tanine, gorke materije, flavonoide. Etarsko ulje sadrži mentol, menton, pulegon, sirćetnu i izovalerijansku kiselinu. Inače, etarsko ulje je tečnost prijatnog mirisa, koja peče i hladi.

Ulje i mentol naročitu primjenu su našli u liječenju bolesti kože i proizvodnji kozmetičkih preparata. Mentol ubrzava cirkulaciju, te se koristi za utrljavanje kod nazeba, neuralgija i reumatskih tegoba, piše Politika.

Gledanje televizije je već decenijama jedna od omiljenih navika za odmor i opuštanje.

Mnogi ga doživljavaju kao bezazlen način da „ugase mozak“ posle napornog dana, ali sve više naučnih dokaza upozorava da taj vid pasivne zabave nosi i skrivene rizike.

Naime, nova istraživanja pokazuju da dugo sjedenje ispred ekrana ne ugrožava samo fizičku kondiciju, već može da ostavi trajne posljedice i na zdravlje mozga.

Istraživači u Velikoj Britaniji su u periodu od četiri godine analizirali podatke više od 473.000 ljudi, starosti između 39 i 72 godine. Rezultati su bili zabrinjavajući.  Oni koji su gledali televiziju duže od četiri sata dnevno imali su 28 odsto veći rizik od razvoja demencije.

Takođe  35 odsto veći rizik od depresije i 16 odsto veći rizik od Parkinsonove bolesti. Sve to u odnosu na ljude koji su ispred ekrana provodili manje od jednog sata dnevno.

Korištenje računara ima zaštitni efekat

S druge strane, umjereno korišćenje računara van posla pokazalo je suprotan efekat – zaštitni.

Učesnici koji su koristili računar od 30 do 60 minuta dnevno imali su niže rizike od demencije, Parkinsonove bolesti i depresije, u poređenju sa onima koji su računar koristili ređe.

Još zanimljiviji je nalaz da je zamjena samo 30 minuta dnevnog „računarskog vremena“ vježbanjem dovela do smanjenog rizika od demencije i Parkinsonove bolesti.

Autori istraživanja smatraju da je ključ u samom sedentarnom načinu života. Dugi periodi sjedenja bez kretanja povezani su sa biomarkerima hronične upale. Upravo takve promjene mogu da pokrenu ili ubrzaju neuroinflamaciju i tako doprinesu neurodegeneraciji. Tj. procesu koji dovodi do bolesti poput Alchajmerove i Parkinsonove.

Ovu obimnu studiju predvodio je Hanžang Vu, doktor nauka sa Univerziteta tradicionalne medicine u Tianđinu u Kini. Rezultati su objavljeni u uglednom časopisu International Journal of Behavioral Nutrition and Physical Activity.

Ipak, istraživači ističu da njihovi nalazi imaju i određena ograničenja. Naime, podaci o tome koliko su učesnici gledali televiziju prikupljani su na osnovu samoizveštavanja, što može da bude podložno pristrasnosti i nepouzdanom sjećanju.

Takođe, nije isključeno ni da su drugi faktori, koje studija nije obuhvatila, uticali na dobijene rezultate, piše Magazin Politika.

Šta ovo znači za prosečnog gledaoca?

Prije svega – televizija sama po sebi nije neprijatelj. Ona može da bude izvor informacija, zabave i opuštanja. Problem nastaje kada pasivno sjedenje ispred ekrana postane svakodnevna višesatna navika.

Umjesto nekoliko uzastopnih epizoda serije, stručnjaci savjetuju da se vrijeme provedeno uz televizor svjesno ograniči i kombinuje sa drugim aktivnostima: šetnjom, vježbanjem, čitanjem ili društvenim kontaktima, pogotovo u kasnijim godinama.

U krajnjoj liniji, ključ je u ravnoteži. Ukoliko televizija postane samo jedan od mnogih načina opuštanja, a ne dominantna aktivnost, njeno mjesto u našem životu može biti i zdravo i korisno.

Dugoročna studija sprovedena u Švedskoj pokazala je da fizičke spospobnosti počinju da opadaju oko 35. godine života. Studija je 47 godina pratila iste učesnike.

Nakon toga pad je postepen, ali se ubrzava sa godinama. Ohrabrujuće je što su i osobe koje su kasnije započele s vježbanjem uspjele da poboljšaju fizičku spremnost i do 10 odsto. To potvrđuje da fizička aktivnost ima smisla u svakom životnom dobu.

Govoreći o rezultatima istraživanja, doktorka Aleksandra Mladenović istakla je da se biološki vrhunac čovjeka danas pomjera između 25. i 35. godine. Naglasila je da se taj raspon mijenja kako se produžava životni vijek.

“Očekujem zaista da se to pomjeri ka nekim četrdesetim godinama kako dužina života bude rasla. A, rašće sigurno, čak i sa ovim sadašnjim stanjem razvoja nauke i medicine, a sigurno će taj razvoj ići i dalje”, rekla je Mladenovićeva.

Proces starenja povezan sa ishranom

Mnogo važniji od dužine života je, kako navodi, dužina zdravog života, takozvani heltspan, koji će se u budućnosti vjerovatno dodatno produžavati.

Ona naglašava razliku između hronološke i biološke starosti. Ćelije i organi mogu biti biološki mlađi ili stariji od stvarnih godina. Biološka starost zavisi od više faktora i može se mijenjati načinom života.

Iako genetika ima određeni uticaj, čak 80 odsto procesa starenja povezano je sa ishranom. Takođe, uticaj imaju fizička i intelektualna aktivnost, kao i izloženost stresu.

Kada je riječ o ishrani, kalorijska restrikcija se pokazala kao jedna od najefikasnijih anti-ejdžing metoda. Posebno ako se primjenjuje u ranijoj odrasloj dobi.

Možda vas zanima i ovo:

Koje godine su ključne za očuvanje zdravlja

Najbolje rezultate daje kombinacija umjerenog unosa kalorija i redovne fizičke aktivnosti.

Istraživanja takozvanih „plavih zona“, gdje živi veliki broj dugovječnih ljudi, pokazala su da su optimizam i nizak nivo stresa važni faktori zdravog starenja.

Sve više ljudi danas vodi računa o kondiciji, što ukazuje na rast svijesti o značaju zdravog načina života i u srednjim i starijim godinama, piše RTS.

Prema naučnicima, način na koji pijete kafu može biti jednako važan kao i količina koju unosite, jer najzdraviji način ispijanja nije nužno i najpopularniji.

Oni preporučuju da se prva šolja kafe pije između 9.30 i 11.30, ne na prazan želudac i uz što manje dodataka.

Najveći faktor koji utiče na zdravlje nije sama kafa, već ono što joj se dodaje. Istraživači ističu da kafa sadrži jedinjenja povezana sa potencijalnim zdravstvenim koristima, uključujući antioksidanse i protivupalne efekte.

Problem nastaje kada se kafa pretvori u desert.

Kako svakodnevna konzumacija kafe utiče na naš krvni pritisak?

Šećer, aromatizovani sirupi, šlag i pavlake mogu neprimjetno pretvoriti šolju kafe u visokokalorično piće sa velikom količinom šećera, čime se poništava većina njenih koristi.

Naučnici navode da najzdravije navike ispijanja kafe izgledaju mnogo jednostavnije nego što je većina ljudi navikla.

Pravovremenost je važnija nego što ljudi misle

Još jedno iznenađujuće otkriće odnosi se na vrijeme konzumiranja kafe. Ispijanje kafe prerano ujutru ili prekasno tokom dana može poremetiti prirodne hormonske cikluse i kvalitet sna. Loš san, zauzvrat, utiče na metabolizam, zdravlje srca i upalne procese – čak i ako je sama kafa zdrava.

Istraživači sugerišu da umjeren i pravovremen unos kafe može doprinijeti energiji bez narušavanja prirodnog ritma tela.

Najzdraviji način ispijanja kafe

• minimalnu količinu dodatog šećera
• malo ili nimalo aromatizovanih sirupa
• ograničenu upotrebu šlaga i pavlake

Zbog toga se crna kafa ili kafa sa malom količinom mlijeka često smatra najzdravijom opcijom. Ne radi se o trpljenju gorčine, već o izbjegavanju viška sastojaka koji kafu neprimjetno pretvaraju iz korisnog napitka u težak.

Neka istraživanja su se bavila i načinima pripreme i temperaturom napitka. Određene metode pripreme mogu filtrirati supstance koje podižu holesterol, dok previše vrući napici kod nekih ljudi mogu iritirati digestivni trakt. Poenta nije da je jedna metoda opasna, već da se mali izbori vremenom sabiraju, naročito kod onih koji svakodnevno piju kafu.

Možda vas zanima i ovo:

Topla ili ledena kafa – koja je zdravija

Šta je bolje piti, kafu ili čaj?

Kako kafa utiče na depresiju?

Na kraju, idealno vrijeme za prvu kafu je između 9.30 i 11.30 ujutru, kada nivo kortizola počinje da opada. Tada kofein deluje efikasnije i pruža stabilniji osjećaj energije, bez naglog pada kasnije tokom dana. Slično važi i za popodnevnu kafu, koja je najprikladnija između 13 i 15 časova, dok ispijanje kafe nakon 17 časova može negativno uticati na san.

Stručnjaci savjetuju da se kafa ne pije na potpuno prazan želudac, jer kofein može pojačati lučenje želudačne kiseline i izazvati nelagodnost ili nervozu. Umjerena količina, najčešće jedna do tri šolje dnevno, smatra se optimalnom za većinu zdravih odraslih osoba.

Takođe, sporije ispijanje kafe omogućava postepenije dejstvo kofeina, čime se smanjuje ubrzan rad srca i razdražljivost. Crna kafa, bez dodatka šećera i masnih dodataka, donosi najviše zdravstvenih koristi, piše B92.

Tokom zime i ledenih dana nema ništa ljepše od tople sobe za spavanje. A da li je to baš dobra ideja?

U zimskim uslovima ključno je održavanje umjerenog grijanja u domu.

Kada je spavaća soba u pitanju, tu temperatura ne bi trebalo da bude ispod 18 stepeni, savjetuju stručnjaci.

Obično svi griješimo, pa pred spavanje dodatno ugrijemo sobu i želimo da bude što toplija. To ne samo da otežava san, već nije dobro ni po opšte zdravlje.

Grijanje prostorija može da uzrokuje povećanje nivoa ugljen monoksida u prostoriji u kojoj spavate.

Možda vas interesuje i ovo:

Nauka daje odgovor: Zašto ljudi koji hrču ne probude sebe?

Zbog toga je preporuka da grejanje isključujete prije spavanja.

Pretople prostorije nisu dobre čak ni za bebe, a na taj način možete da narušite i imunitet, prenosi B92.

Ljudi koji imaju problem sa kožom trebalo bi da izbjegavaju spavanje u pretoplim sobama jer to može pojačati osjećaj suvoće i svrab.

Iako je neophodno da soba bude zagrijana, ni u čemu ne treba pretjerivati. S obzirom na minus koji nas je dočekao ove godine, zasigurno da niko neće spavati bez grijanja, ali zapamtite da je provjetravanje redovno jako bitno i nikako ne pretjerujte ni u čemu.