Kategorija: Život

Mozak je najsloženiji organ ljudskog tijela i mijenja se tokom cijelog života.

Studija Univerziteta Kembridž pokazuje da ključne promjene kod većine ljudi počinju u isto vrijeme: sa oko devet, 32, 66 i 83 godine.

Istraživački tim sa Univerziteta Kembridž analizirao je 3.802 MRT snimka mozga i rekonstruisao obrasce neuronske povezanosti između rođenja i 90. godine.

Podaci su otkrili iznenađujuće jasnu sliku: Strukturna organizacija mozga ne odvija se kontinuirano, već u pet glavnih faza, od kojih je svaka obilježena značajnim prekretnicama – oko devete, 32, 66. i 83. godine.

“Ovi životni periodi daju važan kontekst za to u kojim fazama naš mozak može biti posebno sposoban ili posebno ranjiv”, naglašava Aleksa Mazli, glavna autorka studije.

Dodaje da je poznato “da je umrežavanje mozga od presudnog značaja za naš razvoj, ali nam nedostaje cjelovita slika o tome kako se ono mijenja tokom života – i zašto.”

Prvih devet godina: Izgradnja i preuređivanje mozga

Prva faza razvoja mozga počinje rođenjem i traje do oko devete godine života. U tom periodu mozak se intenzivno “povezuje”.

Nastaju bezbrojne nove sinapse – veze između nervnih ćelija – koje čine osnovu za kognitivni i motorički razvoj.

Već u ranom djetinjstvu mozak počinje da optimizuje te veze. Sinapse koje se ne koriste bivaju uklonjene, dok se istovremeno jačaju informacione veze između najvažnijih regija mozga.

Ova faza je presudna za to koliko će mozak biti efikasan u narednim godinama života.

Velika transformacija mozga od devete do 32. godine

Oko devete godine najavljuje se prvi prelomni trenutak. Tada mozak počinje da se priprema za promjene koje donosi pubertet.

Hormonske promjene dovode do toga da nastavlja da raste bijela masa mozga, odgovorna za brzo prenošenje informacija. Istovremeno se optimizuje mreža između ključnih regija mozga kako bi saradnja bila efikasnija.

Tokom ove faze “izgradnje”, često se javljaju tipični problemi puberteta: Iz perspektive odraslih, adolescenti se često ponašaju iracionalno i skloni su rizičnom ponašanju.

To je zato što se takozvani prefrontalni korteks razvija posljednji – ovaj region je odgovoran za planiranje i kontrolu impulsa.

Pošto je mozak posebno osjetljiv na spoljašnje i unutrašnje uticaje tokom ove faze, problemi mentalnog zdravlja poput depresije ili anksioznih poremećaja često se prvi put javljaju tokom puberteta.

Međutim, nakon ove transformacije, mozak je idealno dobro povezan i optimalno pripremljen za odraslo doba.

Vrhunac razvoja mozga oko 32. godine

Sljedeća prekretnica u 32. godini života je, prema studiji, najznačajnija u cijelom životu osobe. Mozak tada dostiže svoj vrhunac. Inteligencija i ličnost su potpuno razvijene, a neuronske mreže optimalno funkcionišu kod zdravih osoba.

Tokom narednih decenija neuronske veze postepeno nestaju. Tačni uzroci ovoga još uvijek nisu u potpunosti shvaćeni.

Sumnja se da bi spoljni faktori poput stresa, porodičnih promjena ili profesionalnih pritisaka mogli igrati ulogu. To bi takođe mogao biti prirodni proces starenja koji se odvija nezavisno od spoljnih uticaja.

Dok pubertet označava jasan početak, kraj adolescencije je mnogo teže naučno odrediti, objašnjava autorka studije Aleksa Mazli.

“Na osnovu isključivo neuronske arhitekture, otkrili smo da se promjene u strukturi mozga tipične za adolescente završavaju tek oko ranih tridesetih godina”, kaže ona.

Takva struktura ostaje relativno stabilna tri decenije, sve dok se sljedeća prekretnica ne dostigne oko 66. godine.

Reorganizacija moždanih mreža od 66. godine

Od 66. godine, mozak ulazi u novu fazu. Neuronske mreže nastavljaju da se prorjeđuju, što otežava saradnju između različitih regiona mozga.

Slično pubertetu, mozak je tokom ove faze posebno osjetljiv na poremećaje.

Visok krvni pritisak ili drugi zdravstveni problemi mogu oštetiti krvne sudove u mozgu i time narušiti kognitivne sposobnosti. Rizik od neurodegenerativnih bolesti poput demencije značajno se povećava tokom ove životne faze.

Mozak sposoban za učenje i u dubokoj starosti

Sa 83 godine, mozak dostiže konačnu prekretnicu u svom razvoju.

Neuronska povezanost nastavlja da opada, a mozak se sve više bori da kompenzuje poremećaje.

Ipak, aktuelne studije pokazuju da mozak posjeduje izuzetnu prilagodljivost čak i u starosti.

Na primjer, istraživački tim iz Tibingena i Magdeburga pokazao je da čak i veoma stari ljudi mogu da formiraju nove veze u mozgu ako ostanu mentalno aktivni.

Studija potvrđuje i da dublje regije mozga mogu pojačati slabije nervne signale i time djelimično nadoknaditi gubitak neuronskih mreža.

Mentalna aktivnost i društvena interakcija, dakle, mogu doprinijeti očuvanju funkcionalnosti mozga sve do duboke starosti, prenosi Deutsche Welle.

Pročitajte još na ovu temu:

Naučnici tvrde da ovo voće podmlađuje mozak i srce

Kako ekstremna vrućina utiče na vaš mozak?

Ishrana igra veliku ulogu u tome kako starimo i koliko je naš organizam otporan na bolesti.

Povrće bogato vitaminima, mineralima i antioksidansima pomaže u zaštiti ćelija od oštećenja, smanjuje upalne procese i podržava rad imunološkog sistema. Kada takve namirnice jedemo redovno, efekat se ne vidi samo na imunitetu, već i na koži i energiji. Posebno se ističe nekoliko vrsta povrća koje imaju snažnije dejstvo od drugih.

U nastavku su tri vrste povrća koje se najčešće povezuju sa usporavanjem starenja i jačanjem odbrambenog sistema.

1. Brokoli

Brokoli je jedna od najčešće spominjanih namirnica kada je riječ o zdravom starenju. Bogat je vitaminom C, koji podržava imunitet i pomaže u stvaranju kolagena važnog za kožu. Sadrži i antioksidanse i spojeve poput sulforafana, koji se povezuju sa zaštitom ćelija od oštećenja. Savjetnici za ishranu često naglašavaju da je blanširani ili lagano kuvani brokoli bolji izbor od prekuvanog, jer se tako čuva više hranljivih materija. Redovno uključivanje brokolija u obroke može biti jednostavan način da se tijelu pruži dodatna podrška.

2. Špinat

Špinat je bogat vitaminima A, C i K, kao i folatima i gvožđem, što ga čini odličnim izborom za imunitet i energiju. Snažni antioksidansi iz špinata pomažu u borbi protiv oksidativnog stresa, jednog od procesa povezanih sa ubrzanim starenjem ćelija. Osim toga, sadržaj luteina i zeaksantina podržava zdravlje očiju, što je važno kako starimo. Špinat se lako uklapa u svakodnevnu ishranu. Može se dodati u salate, variva, tjestenine ili smutije. Zbog blagog ukusa, često ga vole i oni koji inače izbjegavaju zeleno povrće.

3. Paradajz

Paradajz je jedno od najpoznatijih povrća kada se govori o usporavanju starenja, ponajviše zbog visokog udjela likopena. Likopen je snažan antioksidans koji štiti kožu od UV oštećenja, smanjuje upalne procese i usporava razgradnju kolagena. Različiti stručnjaci za ishranu često naglašavaju da se likopen najbolje apsorbuje kada se paradajz lagano termički obradi ili konzumira uz malo maslinovog ulja. Osim toga, paradajz je bogat vitaminom C, važnim za imunitet i zdrav izgled kože. Redovna konzumacija paradajza može biti jednostavan način da se tijelu pruži dodatna zaštita iznutra.
Dakle, povrće poput brokolija, špinata i paradajza može biti jednostavan, ali snažan saveznik u usporavanju starenja i jačanju imunološkog sistema, prenosi B92.

Više na ovu temu:

Vodič za snažan imunitet: Koje namirnice jesti tokom jeseni i zime

Karfiol usporava starenje, topi kilograme i jača imunitet

Hiljadama godina, ljudi se okupljaju u malim grupama kako bi se gostili hranom. To je neobična ljudska univerzalnost – volimo da sjednemo zajedno i dobro se najedemo. Zašto nam je to važno – i zašto i dalje nastavljamo tradiciju?

Obroci s prijateljima, večere, praznična okupljanja gdje redovno pretjerujemo. Zajednički obroci su toliko uobičajeni da se rijetko pominju, osim u slučaju kada se to ne dešava dovoljno često.

Panika zbog smanjenja porodičnih večera, na primjer, redovno se pojavljuje u naslovima.

Postoje neki dokazi da takva zabrinutost nije savremeni trend i da je stara najmanje 100 godina.

Zajedničko objedovanje nije samo uobičajeno, već je nekako izuzetno važno. Ali zašto?

Dijeljenje hrane kao ponašanje vjerovatno seže u prošlost prije nastanka naše vrste.  Šimpanze i bonoboi, dva naša najbliža rođaka primata, takođe dijele hranu s pripadnicima svoje grupe, primijetili su biolozi.

Ali davanje hrane onima koji su vam najbliži nije isto što i zajednički obrok, ističe sociolog Niklas Neuman sa Univerziteta u Upsali u Švedskoj.

„Možete podijeliti hranu kao predmet, a da ne sjednete i zapravo jedete s drugima“, napominje sociolog. Čini se da su ljudi ovom činu dodali niz složenih društvenih slojeva.

Od logorske vatre do endorfina

Prvi zajednički obrok se možda odigrao oko logorske vatre.

Niko nije siguran kada su ljudi ili ljudski preci prvi put naučili da kuvaju – procjene se značajno razlikuju, a najstariji predloženi datum je prije 1,8 miliona godina.

Ali kada se neko potrudio da lovi ili sakuplja hranu, loži vatru, a zatim kuva na njoj, to implicira da možda ima društvenu grupu koja mu pomaže u mnogim fazama ovog procesa.

A kada svi sjednete oko vatre, toplog, svijetlog svjetionika u mraku, možete se naći u situaciji da ostanete budni duže, spekuliše Robin Danbar.

Ti dodatni sati u danu su možda bili zlatne prilike za društveno povezivanje uz hranu.

Bez obzira na detalje o porijeklu, zajedničko jedenje obroka povezano je s većim blagostanjem, otkrio je Danbar u studiji iz 2017. godine.

Češće jedenje s drugima povezano je s većim zadovoljstvom u životu i većim brojem prijatelja na koje se mogu osloniti za podršku.

Pročitajte još i ovo:

Idealna ishrana za penzionere: ovo je hrana koja održava vašu vitalnost i zdravlje

Najzdravija hrana koju možete da pojedete iz konzerve

Danbar je sproveo statističku analizu koja je ukazivala da obroci izazivaju društvene efekte, a ne da su njihov rezultat.

“Jedenje pokreće endorfinski sistem u mozgu, glavnu farmakološku osnovu veza kod primata i ljudi”, objašnjava Danbar.

„Zajedničko objedovanje u grupi pojačava efekat endorfina na isti način kao što to čini zajedničko trčanje. To je zato što sinhronizovana aktivnost povećava proizvodnju endorfina za faktor dva.“

Poslovni ručkovi nisu uzalud nastali

Novinarke Sintija Greber i Nikola Tvili su saznale da jedenje iste stvari u isto vrijeme s nekim drugim čini da djeluju pouzdanije kada su istraživale ovu temu u svom podkastu Gastropod.

Ajelet Fišbah sa But škole biznisa Univerziteta u Čikagu, koju su intervjuisale, otkrila je da su u simulaciji investiranja ispitanici dali više novca nekome s kim su ranije jeli iste slatkiše.

Takođe, ljudi koji su jeli iste grickalice brže su postigli zadovoljavajući ishod pregovora od ljudi koji to nisu.

Fišbah smatra da je ovo neka vrsta relikta ranijeg vremena, kada je možda sličan ukus u hrani mogao biti jasniji pokazatelj zajedničkih vrijednosti nego što je to danas.

Gozba kao mjesto za dokazivanje

Ali zajedničko objedovanje nije jednostavan, dosljedno pozitivan čin.

Gozbe, obroci na kojima se dijeli prevelika količina hrane, mogu biti veoma koreografisani načini pokazivanja pokornosti i kontrole.

Zamislite tradiciju žetve u kojoj zemljoposjednik obezbjeđuje veliki obrok za svoje radnike ili kancelarijsku zabavu gdje prisutni pažljivo ispituju velikodušnost poslodavca.

I redovni porodični obroci, koliko god da su hvaljeni, nisu nužno bez trvenja.

„Ako ih pitate, ljudi će reći da uživaju u zajedničkim obrocima s prijateljima i voljenima. Ali takođe može biti užasno iskustvo jesti zajedno s voljenima“, napominje Neuman.

„To je takođe mjesto za kontrolu i dominaciju.“ Obroci u kojima neko drugi redovno kritikuje vaše odluke ili vašu težinu teško da doprinose blagostanju.

Zaista, u jednom od Neumanovih tekućih istraživačkih projekata, o stavovima starijih osoba u Švedskoj o zajedničkom obroku, otkrio je nešto što može biti iznenađujuće.

„Namjerno ih pitamo da li im smeta što jedu sami. Većina njih to ne osjeća“, dodaje, a prenosi RTS.

Vole da jedu s drugima, ali, barem u ovoj konkretnoj grupi ispitanika, ne osjećaju njen gubitak . Možda to ima veze s tim da li već pate od usamljenosti, pretpostavlja on.  Ako je to slučaj, onda bi obrok u samoći mogao pojačati nečiju nelagodnost.

„Ali ako ste osoba koja često jede s drugima, onda bi vjerovatno, s vremena na vrijeme“, savjetuje Neuman, „bilo lijepo da sjednete sami i čitate“.

Dok su neki gradovi geografski sjajno smješteni, bilo zbog klime, mogućnosti širenja ili nečeg trećeg, neki su zaista sagrađeni na nevjerovatno nepovoljnim mjestima. To su Vencija, Las Vegas i Nju Orleans.

Ipak, i takvi gradovi su “živi i žilavi” te, uprkos svemu, odolevaju vremenu i idu naprijed.

Venecija

Kad se govori o gradovima koji nisu sagrađeni na najpovoljnijim mjestima, nemoguće je preskočiti Veneciju.

Ovaj čudesni grad, svjetski fenomen i pravi biser, izgrađen je na više od 100 malih ostrva u močvarnoj venecijanskoj laguni. Njeni temelji počivaju na drvenim balvanima zabodenim u mekano tlo. Uprkos savremenim sistemima zaštite od poplava i branama, poplave ni danas nisu rijetkost.

Ipak, uprkos nepovoljnom položaju, Venecija je grad koji se teško može porediti sa bilo kojim drugim. Ima bezbroj znamenitosti, što potvrđuju reke turista koje ga iz godine u godinu posjećuju.

Las Vegas

Grad u američkoj saveznoj državi Nevadi poznat je kao grad kocke i poroka. Osnovan je sredinom 19. vijeka usred pustinje kao usputna stanica, piše Punkufer. Ubrzo je bio napušten, ali nakon izgradnje željezničke pruge i legalizacije kockanja, Las Vegas je postao centar zabave.

Grad je spasila izgradnja Huverove brane (Hoover Dam), koja je obezbijedila vodu i električnu energiju, a nastupi velikih zvijezda poput Frenka Sinatre (Frank Sinatra), Dina Martina (Dean Martin) i Elvisa Preslija (Elvis Presley) stavili su Las Vegas na svjetsku mapu. Danas, to je impresivan uspjeh za grad usred pustinje bez prirodnih resursa.

Nju Orleans

Grad poznat po džezu, smešten u Luizijani, nalazi se nekoliko metara ispod nivoa mora i rijeke Misisipi (Mississippi). Uprkos sistemima zaštite, uragan Katrina, jedan od najvećih u istoriji, 2005. godine gotovo je potpuno razorio grad.

Poginulo je skoro dvije hiljade ljudi, grad je bio potopljen, a iz močvarnih područja stigli su čak i krokodili.

Kao posljedica, uslijedila je velika depopulacija, i teško da će ikada ponovo dostići broj stanovnika koji je imao prije uragana. Ipak, Nju Orleans i dalje živi i ne predaje se, mada istorija pokazuje da zbog svog položaja ostaje ranjiv, prenosi B92.

Više na temu putovanja:

Najsigurnije zemlje za putovanje u 2026. godini (FOTO)

U inostranstvo će putovati samo najbogatiji, klima mijenja turizam iz korijena

Nakon vikenda i uživanja u dostavi hrane ili domaćim obrocima, vjerovatno i vi imate ostatke hrane u frižideru. Međutim, to može biti opasnije nego što mislite.

Stručnjak za hranu upozorava da velika većina ljudi pravi iste greške pri spremanju ostataka.

Te naizgled bezazlene greške omogućavaju štetnim bakterijama da se neprimjetno razmnožavaju.

Kako sve više ljudi poseže za podgrijanim obrocima, raste i vjerovatnoća pravljenja tih grešaka. Ovo su najčešći propusti prema Agenciji za standarde hrane (FSA), piše Mirror.

Iz Agencije za standarde hrane (FSA) savjetuju sljedeće:

Izvan frižidera četiri sata

“Držite ohlađenu hranu izvan frižidera što je kraće moguće tokom pripreme (najviše četiri sata). Nemojte ostavljati vrata frižidera otvorena duže vrijeme jer tada frižider mora više raditi da bi spustio temperaturu.“

FSA takođe upozorava da ne stavljate vrelu ili toplu hranu direktno u frižider. Dozvolite da se kuvana hrana ohladi na sobnoj temperaturi, a zatim je stavite u frižider u roku od jednog do dva sata, prenosi Slobodna Dalmacija.

Kako biste ubrzali hlađenje, podijelite hranu na manje porcije i stavite je u plitke posude ili kese za zamrzivač prije hlađenja ili zamrzavanja.

Stručnjakinja za hranu Ghaida Batarseh Havern, pišući na blogu Marthe Stewart, predlaže da je vremenski okvir još kraći prije nego što kuvana hrana postane nesigurna za jelo.

Prema Havern, hrana može ostati u „opasnoj zoni“, tj. izvan frižidera, samo dva sata.

“Maksimalno vrijeme koje kvarljiva hrana može provesti u opasnoj zoni je dva sata. Nakon toga hranu treba pojesti, pravilno spremiti ili baciti. To uključuje sve kuvane ostatke, nasjeckano voće i povrće, meso, perad, ribu, jaja i mliječne proizvode.“

Ostaci hrane su bezbjedni za jelo hladni, pod uslovom da su pravilno kuvani, ohlađeni i stavljeni u frižider u roku od dva sata. Hlađenje usporava rast bakterija i čini hranu sigurnom za konzumiranje.

Ali te ostatke treba pojesti u roku od 48 sati ili ih zamrznuti ako to ne možete.

Šta kada su zabave i druženja?

Kada organizujete druženja ili večere, ostavljanje hrane izvan frižidera ponekad djeluje najpraktičnije.

Da biste to uradili bezbjedno, držite toplu hranu na 60 °C ili više, što je izvan temperaturne „opasne zone“.

Stručnjakinja Catie Beauchamp iz ButcherBoxa savjetuje:

„Držite topla jela na ringli, na laganoj temperaturi. To ih čini dostupnima duže, a i dalje bezbjednima.“

„Ako nemate opremu za održavanje topline, poput sporog kuvala, stavite kuvanu hranu u frižider i iznosite samo male porcije odjednom.“

Više na temu hrane:

Mitovi o ishrani koje bi stručnjaci željeli da zaboravimo

Zdrava ishrana za srce i tijelo: Savjeti za penzionere

Najzdravija hrana koju možete da pojedete iz konzerve

Prošao je dug put od skromnog korijena do kulinarske zvijezde.

Krompir, jednostavan, neugledan i jeftin, često se uzima zdravo za gotovo. Prošao je dug put od skromnog korijena do kulinarske zvijezde i to zahvaljujući svestranosti i sposobnosti da se transformiše u bezbroj jela.

Od bogatog krompir-pirea, preko hrskavih prženih krompirića do elegantnih priloga pečenjima, krompir je mnogo više od običnog priloga. Njegova blaga aroma i tekstura čine ga savršenom osnovom za eksperimentisanje s različitim začinima, biljem i tehnikama kuvanja.

Predstavljamo vam nekoliko jednostavnih, ali neodoljivih recepata s krompirom.

PEČEN S BIJELIM LUKOM I RUZMARINOM

POTREBNO JE:
• 1 kg krompira
• 4 čena bijelog luka
• 2 grančice svježeg ruzmarina
• 4 kašike maslinovog ulja
• so, svježe mljeveni biber

Zagrijati rernu na 200 stepeni Celzijusa. Oprati i oljuštiti krompir, pa ga iseći na kocke ili veće komade. U plehu za pečenje pomiješati krompir, maslinovo ulje, zgnječeni bijeli luk, listiće ruzmarina, so i biber. Dobro promiješati da se svi sastojci sjedine. Peći 40–50 minuta, povremeno mešajući, dok krompir ne postane zlatnosmeđe boje i hrskav.

KREMASTI PIRE S PARMEZANOM

POTREBNO JE:
• 1 kg krompira
• 100 ml mlijeka
• 50 g putera
• 50 g rendanog parmezana
• so, muskatni oraščić po ukusu

Krompir oljuštiti, iseći na kocke i kuvati u posoljenoj vodi dok ne omekša. Ocediti vodu i vratiti krompir u šerpu. Dodati puter i mlijeko, pa ga izgnječiti gnječilicom za krompir dok ne dobijete glatku smjesu. Dodati parmezan, so i malo muskatnog oraščića. Služiti odmah dok je toplo.

SLOŽENAC SA SLANINOM I LUKOM

POTREBNO JE:
• 1 kg krompira
• 200 g slanine
• 2 glavice crnog luka
• 200 ml kisele pavlake
• so, biber po ukusu

Krompir oljuštiti i iseći na tanke kolutove. Slaninu iseći na kockice, a luk na rebarca. U vatrostalnu posudu ređati red krompira, red luka, pa red slanine. Ponavljati postupak dok se svi sastojci ne potroše. Na kraju obavezno treba da bude krompir. Kada sve složite, pomiješati kiselu pavlaku sa solju i biberom, pa preliti preko krompira.

Peći na 180 stepeni Celzijusa između 45 i 60 minuta, dok krompir ne omekša i ne porumeni.

SALATA S MAJONEZOM I SENFOM

POTREBNO JE:
• 1 kg krompira
• 4 kuvana jajeta
• 3–4 kisela krastavca
• 1 manja glavica crvenog luka
• 200 g majoneza
• 2 kašike senfa
• so, biber po ukusu

Krompir oprati i skuvati u ljusci, pa ga dobro ohladiti i oljuštiti. Iseći ga na kocke. Kuvana jaja, krastavce i luk sitno iseckati. U većoj posudi pomiješati krompir, jaja, krastavce i luk. Dodati majonez, senf, so i biber, pa sve dobro promiješati.

ZAPEČENI PUNjENI KROMPIR

POTREBNO JE:
• 4 veća krompira
• 100 g slanine
• 100 g rendanog sira (kačkavalj ili čedar)
• 100 g kisele pavlake
• so, biber i sitno sjeckani vlašac

Zagrijati rernu na 220 stepeni Celzijusa. Krompir oprati, dobro osušiti i namazati uljem. U ovom dijelu recepta ga i posolite. Peći 45–60 minuta, dok ne omekša. Slaninu iseći na sitne kockice i propržiti u tiganju dok ne postane hrskava. Izvaditi krompir iz rerne, prerezati ga po dužini i izvaditi sredinu, ostavljajući koru debljine oko jedan cm. Unutrašnjost krompira izgnječiti, pa pomiješati sa slaninom, pavlakom i većinom sira. Vratiti smjesu u izdubljene kore, posuti ostatkom sira i peći još 10–15 minuta, dok se sir ne otopi i porumeni.

JESENjI POSNI GULAŠ

POTREBNO JE:
• 1 kg krompira
• 500 g junećeg mesa ili kobasice
• 2 veće glavice crnog luka
• 2 čena bijelog luka
• 2 kašičice slatke aleve paprike
• 1 kašičica ljute paprike (opciono)
• 200 ml paradajz-sosa ili pelata
• 1 l vode ili bujona
• so, biber i lovorov list

Meso iseći na kocke, a luk sitno. Krompir oljuštiti i iseći na veće komade. Na malo ulja prodinstati luk dok ne omekša, pa dodati meso i dinstati dok ne porumeni. Zatim dodati bijeli luk i paprike, kratko promiješati, pa naliti vodom ili bujonom. Dodati paradajz-sos, so, biber i lovorov list. Kad proključa, dodati krompir i kuvati na laganoj vatri dok krompir i meso ne omekšaju (oko 45–60 minuta).

PALAČINKE

POTREBNO JE:
• 4 veća krompira
• 1 manja glavica crnog luka
• 1 jaje
• 2–3 kašike brašna
• so i biber po ukusu
• ulje za prženje

Krompir i luk oljuštiti i izrendati. Dobro ocediti višak tečnosti. U smjesu dodati jaje, brašno, so i biber. Dobro promiješati. U tiganju zagrijati ulje. Kašikom vaditi smjesu i oblikovati male palačinke. Pržiti ih s obje strane dok ne postanu zlatnosmeđe boje i hrskave.

SLATKI UŠTIPCI S CIMETOM

POTREBNO JE:
• 1 veliki slatki krompir (oko 300 g)
• 1 jaje
• kašike brašna
• kašičica cimeta
• prstohvat soli
• šećer u prahu za posipanje

Slatki krompir skuvati dok ne omekša, oljuštiti i izgnječiti u pire. U posudi pomiješati pire od krompira, jaje, brašno, cimet i so. Dobro promiješati dok se ne dobije homogena smjesa. Zagrijati malo ulja u tiganju. Kašikom uzimati smjesu i pržiti uštipke s obje strane dok ne dobiju zlatnosmeđu boju. Poslužiti ih tople, posute šećerom u prahu, piše Magazin Politika.

PITA OD BATATA

POTREBNO JE:

Za koru:
• 150 g mljevenog keksa
• 70 g otopljenog maslaca

Za fil:
• 400 g pirea od batata (slatkog krompira)
• 1 jaje
• 100 g šećera
• 100 ml pavlake za kuvanje
• 1 kašičica cimeta
• ¼ kašičice mljevenog muskatnog oraščića
• prstohvat soli

Za koru pomiješati mljeveni keks s otopljenim maslacem i utisnuti smjesu na dno kalupa za pitu. Ostaviti u frižideru da se stegne. Za fil u posudi pomiješati pire od slatkog krompira, jaje, šećer, pavlaku, cimet, muskatni oraščić i so. Dobro umutiti.

Sipati fil preko kore i peći u rerni zagrijanoj na 180 stepeni oko 40 minuta, dok se fil ne stegne. Ostaviti da se ohladi prije služenja. Možete je ukrasiti šlagom.

SLATKI KROMPIR S JAVOROVIM SIRUPOM I ORASIMA

POTREBNO JE:
• 2 srednja slatka krompira
• 2 kašike javorovog sirupa
• 1 kašičica otopljenog maslaca
• 50 g sjeckanih oraha ili pekana
• malo cimeta

Zagrijati rernu na 200 stepeni. Slatke krompire dobro oprati, iseći ih uzduž na dvije polovine i zaseći nožem po unutrašnjosti. Premazati ih mješavinom javorovog sirupa i otopljenog maslaca. Peći oko 25–30 minuta, dok ne omekšaju.

Pred kraj pečenja posuti ih sjeckanim orasima i cimetom i vratiti u rernu na još pet minuta. Poslužiti toplo.

Više o krompiru:

FSA: Krompir čuvajte u frižideru i produžite mu vijek trajanja

Da li je opasno jesti krompir koji je proklijao, zelen ili ima smeđe mrlje

Ako primijetite ovo na krompiru, nemojte da ga jedete