Deset stvari koje ukazuju da ne pijete dovoljno vode

Šest do osam čaša vode dnevno – to je preporuka stručnjaka kako bismo ostali hidrirani! Ipak, to zavisi i od opšteg zdravlja, klime u kojoj živimo i fizičke aktivnosti.

Vodu gubimo kroz znoj, urin, čak i disanje. Ako znamo da se ljudsko tijelo sastoji od 60 % vode – onda je jasno koliko je važno nadoknaditi izgubljenu tečnost.

Dovoljna hidratacija, između ostalog, održava normalno funkcionisanje mozga i rad crijeva, dok dehidracija može da izazove razne kratkoročne i dugoročne probleme.

1. Mokraća tamne boje

Boja mokraće najbrže će vam otkriti da li ste dehidrirali. Zdrava boja mokraće je blijedožuta ili prozirna. Ako ste dehidrirali, može da postane tamnija i zamućenija jer je manje razređijena – to je znak da treba da popijete čašu vode.

2. Želja za slatkišima

Naročito se javlja u popodnevnim satima, a za slatkišima žudimo jer se jetra zbog nedovoljnog unosa vode muči s pretvaranjem glikogena u glukozu (šećer) za krvotok.

3. Glad

Ako i dalje osjećate glad nakon jela, krivac može da bude dehidriranost. Umjerenu dehidraciju tijelo često pogrešno tumači kao glad, zbog čega žudimo za još kojim zalogajčićem, a zapravo nam treba čaša vode.

4. Suha usta

Suha ili ljepljiva usta jedan su od najlogičnijih znakova dehidracije. Uzrok mogu da budu i lijekovi ili starenje, ali u svakom slučaju vrijedi provjeriti da li će voda pomoći da se riješi problem.

5. Glavobolja

Glavobolje uzrokovane dehidracijom mogu da budu različitog intenziteta, od tupe i blage do iscrpljujuće. Taj bol uzrokuje privremeno smanjenje obima mozga zbog gubitka tečnosti. Mozak se zbog toga lagano povuče od lobanje, što izaziva taj nelagodan osjećaj. Kad popijete vodu, mozak će se vratiti u normalan obim i glavobolja bi tada trebalo da prestane.

6. Grčevi u mišićima

U trkačkom svijetu prevladava teorija da ispijanje velikih količina vode može da spriječi pojavu grčeva u mišićima, a neki ljekari vjeruju da nedostatak vode uveliko smanjuje cirkulaciju krvi bitnu za normalan rad mišića. To onda može da dovede do grčenje mišića, posebno tokom vježbanja. Studija iz 2015. godine tu teoriju dovela je u pitanje, ali dok se stvari ne razjasne, ne može da škodi ako popijete dodatnu količinu vode prije vježbanja.

7. Loš zadah

Dehidracija može da prouzrokuje i halitozu, odnosno zadah iz usta. Dobra vijest je da bi rješenje moglo da bude jednostavno: ispijanje vode može da podstakne stvaranje pljuvačke koja će očistiti usnu duplju od bakterija koje uzrokuju neprijatan zadah.

8. Zatvor

Uzrok zatvora često je vrlo jednostavan – dehidracija. Kada u organizmu nema dovoljno vode, debelo crijevo uzeće vodu iz stolice, što će otežati obavljanje velike nužde.

9. Suha koža

Nekad je teško uočiti razliku između dehidrirane kože, što može da se riješi s dovoljnim unosom vode, i suhe kože, što je tip kože. Suha koža obično zateže, svrbi i iritirana je. Dehidrirana koža je, s druge strane, bez sjaja, zategnuta i često se peruta. Bez obzira na to da li je vaša koža dehidrirana ili prirodno suha, čaša vode dobar je izbor u oba slučaja.

10. Loša koncentracija

Dehidracija nema samo fizičke simptome. Ponekad i blaga dehidracija može da bude dovoljna da oteža koncentraciju i za jednostavne zadatke. To ne znači smanjenje mentalnih sposobnosti, ali zbog dehidriranosti ti zadaci mogu se činiti težim, kao i nastojanje da se zadrži fokusiranost. To pak može da izazove osjećaj razdražljivosti, a kada počnete da se osjećate tako, znate šta vam je činiti – popijte čašu vode.

Možda vas interesuje i ovo:

Mit o osam čaša vode dnevno, kako je nastao i šta znamo o njemu?

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako klima utiče na naše tijelo tokom dana?

Klimatizacija je danas postala gotovo neizostavan dio svakodnevice, posebno tokom ljetnih mjeseci kada temperature dostižu ekstremne vrijednosti.
Mnogi se ipak pitaju može li cjelodnevni boravak u klimatizovanom prostoru štetiti zdravlju i jesu li strahovi od klima-uređaja opravdani.

Odgovor nije jednostavan. Stručnjaci ističu da pravilno korištena i redovno održavana klima uglavnom donosi više koristi nego štete, ali da nepravilna upotreba može izazvati određene zdravstvene tegobe.

Klima može doslovno spašavati živote

Tokom toplotnih talasa klimatizovani prostori značajno smanjuju rizik od toplotnog udara, iscrpljenosti i drugih posljedica visokih temperatura, posebno kod starijih osoba, djece i hroničnih bolesnika.

Visoke temperature predstavljaju jedan od vodećih uzroka smrtnosti povezanih s vremenskim prilikama, zbog čega rashlađeni prostori mogu imati važnu ulogu u zaštiti zdravlja.

Bolja koncentracija i kvalitetniji san

Boravak u ugodno rashlađenom prostoru može poboljšati koncentraciju, radnu sposobnost i kvalitet sna.

Istraživanja su pokazala da ljudi u pregrijanim prostorijama sporije razmišljaju, teže donose odluke i češće griješe u svakodnevnim zadacima.

Niže temperature tokom noći takođe olakšavaju spavanju i doprinose kvalitetnijem odmoru.

Šta može biti problem?

Najčešći problem nije sama klima, već način na koji se koristi.

Klima-uređaji isušuju zrak, što kod pojedinih osoba može izazvati:

  •  suve oči
  •  isušenu kožu
  •  iritaciju nosa i grla
  •  kašalj
  •  glavobolju

Osobe koje pate od astme ili drugih hroničnih bolesti disajnih puteva mogu biti osjetljivije na ovakve promjene.

Prljavi filteri predstavljaju rizik

Ako se klima ne održava redovno, u filterima se mogu razviti plijesan, gljivice i bakterije koje pogoršavaju kvalitet zraka.

Zbog toga stručnjaci preporučuju redovno čišćenje filtera i servisiranje uređaja najmanje jednom godišnje.

Velike temperaturne razlike nisu dobre

Česta greška je postavljanje temperature na 18 ili 19 stepeni kada je vani više od 35.

Takve nagle promjene predstavljaju stres za organizam i mogu izazvati glavobolju, bolove u mišićima, ukočen vrat ili pogoršanje respiratornih tegoba kod osjetljivih osoba.

Kolika temperatura je najbolja?

Većina stručnjaka preporučuje da klima bude podešena između 24 i 26 stepeni, odnosno da razlika između vanjske i unutrašnje temperature ne bude veća od sedam do osam stepeni.

Važno je i da hladan zrak ne puše direktno prema ljudima, već da bude usmjeren prema plafonu ili zidu kako bi se ravnomjerno rasporedio po prostoriji.

Ne zaboravite provjetravanje

Iako klima hladi prostor, ona ne može u potpunosti zamijeniti svjež zrak. Povremeno provjetravanje prostorija pomaže da se smanji koncentracija ugljen-dioksida i poboljša kvalitet zraka u zatvorenom prostoru.

Boravak u klimatizovanom prostoru sam po sebi nije štetan, naprotiv, tokom velikih vrućina može značajno zaštititi zdravlje i smanjiti rizik od toplotnog udara.

Problemi se uglavnom javljaju kada se klima nepravilno koristi, kada je temperatura preniska ili kada uređaj nije redovno održavan. Uz umjereno korištenje, redovno čišćenje filtera i dovoljno unosa tečnosti, klima-uređaj ostaje jedan od najsigurnijih načina zaštite od ljetnih vrućina.

Podijeli tekst sa drugima na:

Recept za limunadu iz starih poslastičarnica: Tajna je u jednom sastojku

Malo koji napitak toliko podsjeća na ljeto kao dobro rashlađena limunada. Ipak, mnogi primjećuju da limunada koju popiju u poslastičarnici ili kafiću ima puniji ukus od one koju pripreme kod kuće, iako se pravi od svega nekoliko sastojaka.

Razlog nije u skupim namirnicama niti u posebnoj vrsti limuna, već u načinu pripreme. Klasične poslastičarnice decenijama koriste isti trik – prvo pripremaju šećerni sirup, koji se zatim sjedinjuje sa svježe cjeđenim limunovim sokom. Na taj način šećer se potpuno rastopi, a ukus postaje ujednačen, osvježavajući i prijatno balansiran, bez kristalića koji ostaju na dnu čaše.

Ovaj recept pravi se brzo, lako se prilagođava ukusu, a idealan je za ljetne dane kada tražimo prirodno osvježenje bez gaziranih napitaka.

Zašto je šećerni sirup važan?

Mnogi kod kuće jednostavno sipaju šećer u hladnu vodu, ali se on često ne rastvori u potpunosti. Upravo zato profesionalni poslastičari prvo kuvaju jednostavan šećerni sirup.

Sirup ravnomjerno zaslađuje napitak, naglašava aromu limuna i daje limunadi karakterističan, pun ukus po kome je pamtimo iz djetinjstva.

Po želji, količina šećera može se smanjiti ili povećati, u zavisnosti od toga koliko volite slatku limunadu.

Recept za limunadu iz poslastičarnice

Sastojci:

  • 1 šolja svježe cjeđenog soka od limuna (oko 4-6 limuna)
  • 1 šolja šećera
  • 6 šolja hladne vode
  • 1/2 šolje vode za pripremu sirupa
  • led po želji
  • kriške limuna za serviranje
  • listići svježe nane po želji

Priprema:

U manjoj šerpi sjedinite šećer i pola šolje vode. Preporučuje se zagrijavanje na srednjoj temperaturi uz miješanje dok se šećer potpuno ne rastopi i ne dobijete bistar sirup.

Ostavite da se potpuno ohladi.

U međuvremenu iscijedite limun i procijedite sok kako biste uklonili koštice i višak pulpe.

Možda vas interesuje i ovo:

Ne bacajte limun nakon cijeđenja: Čisti bolje od skupih sredstava

U veliki bokal sipajte hladnu vodu, dodajte limunov sok i ohlađeni šećerni sirup. Dobro promiješajte kako bi se svi sastojci potpuno sjedinili.

Po želji ostavite limunadu da se dodatno rashladi u frižideru.

Kako je poslužiti?

Čaše napunite ledom, sipajte limunadu, a zatim dodajte krišku limuna i nekoliko listića svježe nane, piše Ona.rs.

Ako želite još intenzivniji ukus, možete ubaciti nekoliko tankih kolutova limuna direktno u bokal i ostaviti da odstoji desetak minuta prije serviranja.

Ovako pripremljena limunada idealna je za ljetne dane, porodična okupljanja, roštilje ili jednostavno kao prirodno osvježenje tokom velikih vrućina.

Podijeli tekst sa drugima na:

Da li punjač treba isključivati iz struje kada se ne koristi?

Stručnjaci upozoravaju da ostavljanje adaptera u utičnici može dovesti do takozvane „fantomske potrošnje“ električne energije, ali i povećati rizik od kvara ili požara. Ipak, ne moraju se svi punjači obavezno isključivati, jer zavisi od vrste uređaja i načina korištenja.

Punjači za telefone, laptope i druge elektronske uređaje danas su gotovo stalno priključeni u utičnice u mnogim domovima. Međutim, malo ljudi razmišlja o tome da li takva navika nepotrebno troši struju, skraćuje vijek trajanja opreme ili može predstavljati bezbjednosni rizik.

Da li zaista treba vaditi punjače iz utičnice kada se ne koriste ili ih je bezbjedno ostaviti uključene 24 sata dnevno? Odgovor daju stručnjaci za energetiku i elektrotehniku, koji objašnjavaju kada adaptere treba obavezno isključiti, a kada to nije neophodno.

Da li treba isključivati punjače kada se ne koriste?

Stručnjaci se slažu – ako je moguće, najbolje je isključiti punjače kada nisu povezani ni sa jednim uređajem. Ako u domu imate samo nekoliko punjača, korisno je steći naviku da ih potpuno isključujete iz utičnice.

Ova navika donosi dvije glavne prednosti: zaštitu od prenapona i smanjenje rizika od požara.

Možda vas interesuje i ovo:

Navike koje uništavaju telefon tokom punjenja

Prednosti isključivanja punjača

Osim veće sigurnosti, isključivanje punjača donosi i druge koristi – smanjuje takozvanu „fantomsku potrošnju“ energije, može smanjiti račune za struju i produžiti vijek trajanja samih adaptera.

1. Zaštita od prenapona

„Iznenadni skokovi napona mogu lako uništiti osjetljivu elektroniku“, objašnjavaju stručnjaci.

Promjene vremenskih uslova i oscilacije u elektroenergetskoj mreži mogu izazvati prenapone koji predstavljaju stvarnu opasnost za elektronske uređaje. U savremenom svijetu ozbiljne promjene napona mogu izazvati brojni faktori, a ne samo udari groma.

2. Zaštita od požara

Punjači koji su stalno priključeni, posebno oni lošijeg kvaliteta ili oštećeni adapteri, mogu predstavljati rizik od požara.

„Isključivanjem punjača uklanja se mogućnost požara izazvanih adapterima koji se mogu pregrijati ako su stalno uključeni“, navode stručnjaci.

Poseban oprez potreban je kod uređaja sa velikim baterijama, poput električnih bicikala i trotineta, gdje korištenje neodgovarajućih ili jeftinih punjača može povećati rizik.

3. Ušteda energije

Svi adapteri troše određenu količinu energije čak i kada nisu povezani s telefonom ili drugim uređajem. Ta potrošnja je poznata kao „fantomska energija“.

Savremeni punjači uglavnom troše malu količinu struje u režimu mirovanja, ali kada se u jednom domaćinstvu koristi veliki broj adaptera, ukupna potrošnja može postati primjetna.

Posebno se izdvajaju stariji i snažniji punjači za laptope, koji mogu trošiti više energije od običnih telefonskih adaptera.

4. Duži vijek trajanja punjača

Kada isključite adapter iz utičnice, ne štitite samo uređaj koji punite, već i sam punjač.

Manje zagrijavanje znači sporije trošenje unutrašnjih komponenti, što može produžiti vijek trajanja adaptera.

Koje punjače treba isključivati, a koje mogu ostati uključeni?

Stručnjaci preporučuju sljedeću podjelu:

Mogu ostati uključeni:

  • Kritični uređaji – sistemi koji moraju stalno raditi i čiji bi prekid rada napravio problem.
  • Uređaji za pametnu kuću – sigurnosne kamere, video-zvona i rasvjeta niskog napona.
  • Mali uređaji male potrošnje – punjači za električne četkice za zube, uređaji za održavanje akumulatora automobila i slični adapteri.
  • Kućni medicinski uređaji – oprema koja je povezana sa zdravljem i mora biti stalno dostupna.

Obavezno ih isključite:

  • Punjače za velike baterije – električni bicikli, električni trotineti i hoverboardi ne bi trebalo da ostaju priključeni nakon punjenja.
  • Punjače za akumulatorske alate – nije preporučljivo držati ih stalno uključene.
  • Punjače za laptope i brze punjače telefona – često stvaraju veću potrošnju u režimu mirovanja.
  • Višestruke USB punjače, gejming konzole, digitalne aparate za kafu i štampače – isključivanjem se može smanjiti nepotrebna potrošnja energije.

Koje uređaje nikada ne treba ostavljati bez nadzora?

Bez obzira na to da li imaju osjetljivu elektroniku ili ne, posebnu pažnju treba obratiti na uređaje koji proizvode toplotu.

Osnovno pravilo elektrotehnike glasi: svaki uređaj napravljen da proizvodi i emituje toplotu predstavlja potencijalni izvor požara i ne bi trebalo da ostane uključen bez nadzora,piše Smartlife.

Podijeli tekst sa drugima na:

Zaboravite kuckanje po lubenici: Jedan pogled na koru otkriva sve

Odabir savršeno zrele lubenice ne mora biti puka sreća – iako se mnogi i dalje oslanjaju na poznatu metodu kuckanja po kori, TasteAtlas je na Instagramu podijelio jednostavan vodič koji pokazuje da se zrelost i slatkoća lubenice mogu prepoznati prema njenom izgledu.

Kako lubenica sazrijeva, njena kora prolazi kroz nekoliko faza. Nezrela lubenica ima sjajnu tamnozelenu koru, blijedo bijelo meso te je manje slatka i sočna. Kako dozrijeva, kora postaje manje sjajna, a meso poprima svjetlorozu boju.

Zrela lubenica prepoznaje se po mat kori i izraženoj žutoj mrlji na donjoj strani ploda – mjestu na kojem je ležala na tlu tokom rasta. Unutrašnjost je tada jarko crvena, što je znak da je postigla dobar nivo slatkoće i sočnosti.

Kada je lubenica idealna?

Kada je lubenica u idealnoj fazi zrelosti, kora je potpuno bez sjaja, odnosno zagasita, mrlja na donjoj strani poprima bogatu zlatnožutu boju, a meso postaje duboke grimiznocrvene nijanse. Upravo tada plod postiže vrhunac slatkoće i sadrži najviše soka.

Ako želite povećati šanse da kući donesete ukusnu lubenicu, umjesto kuckanja najprije pogledajte njenu koru, žutu mrlju i, ako je lubenica već prerezana, boju mesa. Prema TasteAtlasovom vodiču, upravo su to najpouzdaniji pokazatelji zrelosti, prenosi Index.

Podijeli tekst sa drugima na:

Tri sestre zajedno imaju 316 godina, ušle u Ginisovu knjigu rekorda

Koja je tajna dugog života? Tri brazilske sestre, koje je Guinness ovog mjeseca proglasio najstarijim živim trojcem braće i sestara na svijetu, mogle bi pomoći istraživačima da to otkriju.

Projekt DNA Longevo studija koju vodi naučnica Mayana Zatz sa Univerziteta u Sao Paulu, ima za cilj istražiti biološke faktore starenja.

Nalazi iz slučaja tri sestre, koje zajedno imaju 316 godina, mogli bi pomoći naučnicima da bolje razumiju zašto neki ljudi ostaju fizički i kognitivno otporni u izuzetno poodmakloj dobi, javlja Reuters, a prenosi N1.

Zaštitni geni

Istraživači će upoređivati ​​devedesetogodišnjake i stogodišnjake s ljudima koji su razvili krhkost, kognitivni pad ili hronične bolesti, tražeći osobine povezane s dugovječnošću.

“Kroz testiranje DNK tražimo zaštitne gene i znamo da ih ima nekoliko”, rekla je Zatz, koja koordinira Centar za istraživanje ljudskog genoma na univerzitetu. “Što više ljudi živi preko 100 godina, posebno porodica s više stogodišnjaka, to će naša istraživanja biti preciznija u njihovoj identifikaciji”.

Naučnici vjeruju da naslijeđeni faktori mogu igrati veću ulogu od utjecaja okoline u očuvanju zdravlja i funkcionalnosti kasnije u životu.

Sestre, Zulina de Deus Nunes (103), Zoraide de Deus Mota (104) i Levita de Deus Nunes (109), koje žive u Rio de Janeiru, identifikovane su putem LongeviQuesta, globalne organizacije koja provjerava rekorde dugovječnosti i sarađuje s Guinnessovom knjigom rekorda.

“Kada sestre dostignu tu dob, očito postoji jaka genetska komponenta”, rekao je Ben Meyers, izvršni direktor LongeviQuesta. “Ali budući da žive blizu jedna drugoj, imaju i mrežu podrške, a porodica im može pomoći kada je potrebno. Definitivno postoji i aspekt zajednice”.

“Dojenje nevjerovatno važno”

Tri sestre svoju dugovječnost pripisuju zdravoj prehrani i aktivnom načinu života.

Zulina se prisjetila djetinjstva provedenog plivajući i pecajući u rijekama. “Sve je bilo svježe. Nismo imali frižider”, rekla je.

“Dojenje je nevjerovatno važno”, dodala je Zoraide.

Sestre su inače vodile prilično obične živote. Levita je radila kao zanatlija, a kasnije na televizijskoj mreži. Zoraide je radila kao medicinska sestra i odgojila petero djece, dok je Zulina odgojila šestero.

Levita se osvrće na svoj život bez žaljenja. “Imala sam dobro djetinjstvo i adolescenciju. Ne mogu se žaliti”.

Istraživači se nadaju da će razumjeti kako genetski faktori, a ne način života, pomažu u zaštiti srca, mišića i kognitivnih funkcija od razaranja starenja.

Cilj studije je, rekao je istraživač Joao Paulo Guilherme, “dostići 500 stogodišnjaka kako bismo mogli izvući definitivnije zaključke o dugovječnosti”.

Podijeli tekst sa drugima na:

Vještačka inteligecija stigla i na Viber: Pogledajte o čemu se radi

ChatGPT je sada dostupan direktno u aplikaciji Viber, što korisnicima omogućava da koriste vještačku inteligenciju unutar svakodnevnih razgovora. Nova integracija donosi alate za prepravljanje poruka, prevođenje teksta i sažimanje dužih razgovora u četu.

Ovaj potez predstavlja još jedan korak u širenju AI funkcionalnosti u aplikacijama za dopisivanje, gdje vještačka inteligencija postaje dio standardne komunikacije, a ne zaseban alat.

Kako ChatGPT funkcioniše u Viberu

Korisnici mogu da pozovu ChatGPT u razgovoru jednostavnim kucanjem znaka @ i izborom opcije ChatGPT. Nakon toga, AI može da odgovara direktno u grupnom četu, gdje svi učesnici mogu da nastave razgovor na osnovu njegovih odgovora.

Možda vas interesuje i ovo:

Ove informacije nikad ne dijelite sa vještačkom inteligencijom (Chat GPT)

Ovo su zanimanja koja su prva osjetila udar ChatGPT ere

Iz Vibera navode da se ChatGPT može koristiti za preformulisanje poruka radi jasnije komunikacije. Takođe, može prevoditi na druge jezike i sažimati duge i nepregledne razgovore.

U grupnim četovima moguće je i uređivanje fotografija uz pomoć AI alata, kao i uključivanje ChatGPT-a u diskusiju kao dodatnog učesnika.

Privatnost ostaje ključna

Kompanija Rakuten Viber naglašava da se privatnost korisnika ne mijenja uvođenjem ove funkcije. Poruke i pozivi i dalje su zaštićeni end-to-end enkripcijom. To znači da ni sama kompanija ne može da im pristupi.

Kada se ChatGPT pozove u razgovor, dijeli se samo konkretna poruka koja je poslata AI sistemu, bez ostatka sadržaja iz čitavog četa. Korisnici takođe moraju da daju izričitu saglasnost prije prve upotrebe AI funkcija.

Prema riječima izvršnog direktora Vibera Ofira Ejala, cilj ove integracije jeste da svakodnevna komunikacija bude jednostavnija i kreativnija. Vještačka inteligencija sada je dostupna direktno u aplikaciji koju milioni ljudi već svakodnevno koriste, prenosi Telegraf.

Podijeli tekst sa drugima na:

Paradajz ili krastavac: Šta je bolje za ljetne vrućine?

Tokom ljetnjih mjeseci organizam gubi više tečnosti kroz znojenje, pa je važno obratiti pažnju ne samo na to koliko pijete, već i šta jedete. Upravo zbog toga paradajz i krastavac ovih dana završavaju u gotovo svakoj salati.

Malo ljudi zna da i paradajz i krastavac sadrže oko 95 odsto vode. Zbog toga se svrstavaju među najbolje namirnice za održavanje hidratacije tokom toplih dana.

Stručnjaci ističu da hidratacija ne podrazumijeva samo unos tečnosti. Organizmu su potrebni i minerali koji pomažu da se voda pravilno rasporedi kroz ćelije i tkiva. Zbog toga voće i povrće često imaju prednost u odnosu na pojedine napitke, pošto osim vode donose i vrijedne elektrolite.

Zašto je paradajz više od obične salate

Paradajz se često doživljava kao nezaobilazan dodatak ručku, ali njegova nutritivna vrijednost ide mnogo dalje od toga.
Osim visokog sadržaja vode, bogat je kalijumom i magnezijumom, mineralima koji učestvuju u održavanju ravnoteže tečnosti u organizmu. Upravo zbog toga stručnjaci navode da paradajz može da pruži malu prednost kada je riječ o hidrataciji.

Dodatni plus predstavlja činjenica da korisne sastojke možete unijeti i kroz sok od paradajza ili jela pripremljena od kuvanog paradajza.

Krastavac je kralj osvježenja tokom vrućina

Kada pomislite na ljetnje osvježenje, teško da postoji namirnica koja ga bolje opisuje od krastavca.

Hrskav, lagan i osvježavajući, krastavac je gotovo sinonim za lagane ljetnje obroke. Sadrži između 95 i 96 odsto vode, zbog čega je među najhidratantnijim vrstama povrća.

Njegova prednost krije se i u veoma malom broju kalorija. Velika porcija krastavca može da zasiti i osvježi bez opterećenja organizma, što ga čini čestim izborom tokom toplih dana.

Pored toga, sadrži antioksidanse koji pomažu organizmu da se izbori sa oksidativnim stresom.

Ko pobjeđuje u ovoj borbi?

Ako tražite jednostavan odgovor, stručnjaci kažu da pobjednika praktično nema.

I paradajz i krastavac predstavljaju odličan izbor za hidrataciju, pa konačna odluka uglavnom zavisi od ukusa i navika u ishrani.

Možda vas interesuje i ovo:

Salata od paradajza i krastavaca: Stari trik jugoslovenskih domaćica

Ipak, paradajz ima malu prednost zahvaljujući nešto većoj količini kalijuma i magnezijuma. Ovi minerali igraju važnu ulogu u regulisanju tečnosti i radu mišića, posebno tokom ljetnjih dana kada se više znojimo.

Razlika nije toliko velika da biste morali da birate samo jedno.

Najbolje je da ih jedete ovako

Nutricionisti smatraju da je najpametnije iskoristiti prednosti obje namirnice.

Klasična salata od paradajza i krastavca nije bez razloga među najpopularnijim ljetnjim obrocima. Kombinacija visokog sadržaja vode, minerala i antioksidanasa čini je odličnim saveznikom organizma tokom vrućina.

Uz dovoljno vode tokom dana, ovakav obrok može da doprinese boljoj hidrataciji, osjećaju lakoće i većem nivou energije.

Hidratacija ne počinje i ne završava se čašom vode

Mnogi zaboravljaju da hrana učestvuje u ukupnom dnevnom unosu tečnosti. Stručnjaci procjenjuju da značajan dio vode koji unesemo dolazi upravo iz voća i povrća.

Zbog toga se tokom ljeta preporučuje što više svježih sezonskih namirnica. Paradajz i krastavac nalaze se među najboljim izborima, a dobra vijest je da ne morate da birate između njih.

Kada se nađu zajedno na tanjiru, dobijate jednostavan, ukusan i osvježavajući obrok koji pomaže organizmu da lakše podnese visoke temperature, ptrnodi B92.

Podijeli tekst sa drugima na:

Psihologija sijede kose: Neće se svidjeti onima koji farbaju kosu

Psihologija nas uči da svakodnevni izbori često otkrivaju naše dublje vrijednosti. Za mnoge žene, odluka da prestanu farbati sijedu kosu nije znak odustajanja, već svjesna procjena onoga što im je najvažnije. Kada žena odluči da ne skriva svoje sijede, ona ne diže ruke od sebe ona bira autentičnost umjesto društvenog odobravanja.

Decenijama je sijeda kosa nosila snažnu društvenu poruku. Mnoge žene, pa i muškarci, naučeni su da je posmatraju kao nedostatak koji treba sakriti, popraviti ili ukloniti. Čitave industrije izgrađene su na ideji da starenje mora ostati nevidljivo. Ipak, sve veći broj odraslih danas bira drugačiji put. Oni odlažu farbu za kosu i ponosno puštaju svoju prirodnu, sijedu kosu. Nekima to može djelovati iznenađujuće, dok drugi mogu pomisliti da je riječ o nemaru i gubljenju interesa za sopstveni izgled.

Međutim, psihološka istraživanja sugerišu nešto sasvim drugačije. Odluka o prihvatanju sijede kose nema mnogo veze sa lijenošću ili predajom. Ona je, zapravo, odraz duboke promjene prioriteta, preoblikovanja identiteta i istinskog samoprihvatanja.

Rastući trend i teorija samoodređenja

Jedno od najuvjerljivijih objašnjenja ovog fenomena nudi teorija samoodređenja, koju su razvili psiholozi Edvard Desi i Ričard Rajan. Ova teorija polazi od toga da ljudi psihološki napreduju i osjećaju se ispunjeno kada su zadovoljene tri osnovne potrebe:

  • Autonomija
  • Kompetencija
  • Povezanost

Kako ističe Američko psihološko udruženje, autonomija ovdje igra ključnu ulogu.

Autonomija podrazumijeva donošenje odluka na osnovu ličnih vrijednosti, a ne pod uticajem spoljašnjeg pritiska. Za mnoge ljude, odluka da prestanu farbati kosu postaje čin lične slobode. Umjesto pitanja: „Šta će okolina reći?”, oni počinju da se pitaju: „Šta je ispravno za mene?”. Na taj način, težište se pomijera sa društvenih očekivanja na lične želje.

Teorija o samopoimanju i unutrašnji sklad

Drugo objašnjenje nalazimo u teoriji o samopoimanju (samokonceptu) Karla Rodžersa. Ova teorija ukazuje na to da se naše psihološko blagostanje značajno popravlja kada postoji sklad između onoga što zaista jesmo i načina na koji se predstavljamo svijetu. Rodžers je to nazvao kongruencija. Kada spoljašnji izgled odgovara unutrašnjem identitetu, čovjek doživljava duboki osjećaj autentičnosti.

Za mnoge žene, neprestani trud da održe mladalački izgled s vremenom postaje izvor emocionalne iscrpljenosti. Odluka da se prepuste prirodnom procesu starenja i sijedoj kosi postaje način da se ta napetost smanji. Osoba više nema potrebu da balansira između dvije verzije sebe – one vještačke i one stvarne. Ona se jednostavno predstavlja onakvom kakva jeste.

Teorija socioemocionalne selektivnosti

Jedna od najpriznatijih teorija u psihologiji starenja jeste teorija socioemocionalne selektivnosti, koju je postavila psihološkinja Lora Karstensen. Kako prenosi Science Direct, ova teorija objašnjava da ljudi sa godinama prirodno mijenjaju svoje prioritete.

Umjesto da neprestano tragaju za potvrdom iz spoljašnjeg svijeta, oni se okreću emocionalno ispunjavajućim i smislenim iskustvima. Životna energija postaje dragocjenija, a vrijeme sve važnije. Zbog toga mnogi odlučuju da prestanu ulagati resurse u aktivnosti koje im više ne donose lično zadovoljstvo. Kada žena nakon decenija farbanja odjednom odluči da zadrži svoju sijedu kosu, to nije čin pobune. To je zrela preraspodjela životnih prioriteta.

Teorija socijalnog poređenja i uticaj modernog doba

Psiholog Leon Festinger razvio je teoriju socijalnog poređenja, koja objašnjava našu prirodnu tendenciju da se mjerimo sa drugima. Fizički izgled je jedno od najdominantnijih polja na kojima se ova poređenja dešavaju.

Društvene mreže su dodatno pojačale ovaj pritisak. Svakodnevno smo preplavljeni filtriranim i pažljivo odabranim slikama ljepote. Poznate ličnosti, influenseri i retuširane fotografije nameću nerealna očekivanja kada je u pitanju starenje. Ipak, moderni primjeri pozitivne promjene vidljivi su svuda. Sve je više javnih ličnosti koje ponosno nose svoju prirodnu sijedu kosu, čime pomažu u normalizaciji ovog izbora. Ova vidljivost slabi društveni pritisak i ohrabruje druge da donesu odluke u skladu sa sobom. Uprkos tome, zbog duboko ukorijenjenih standarda, ova tranzicija u prirodan izgled za mnoge i dalje predstavlja emotivan izazov.

Možda vas interesuje i ovo:

Može li sijeda kosa ponovo da potamni?

Potraga za autentičnošću

Savremena psihologija sve više pažnje posvećuje istraživanju autentičnosti, odnosno življenju i ponašanju u skladu sa sopstvenim stvarnim vrijednostima i identitetom. Studije kontinuirano povezuju autentičnost sa većim zadovoljstvom životom i stabilnijim emocionalnim zdravljem.

Važno je naglasiti da autentičnost ne znači nužno odbacivanje kozmetičkih rutina i brige o izgledu. Ona samo znači da ti izbori izviru iz lične želje, a ne iz straha od osude ili starenja, prenosi N1.

Neki ljudi istinski uživaju u farbanju kose i igri bojama. Drugi, s jednakim uživanjem, biraju i njeguju svoju prirodnu sijedu kosu. Sa psihološkog stanovišta, oba izbora su potpuno zdrava. Ključna razlika je isključivo u motivaciji. Pravo pitanje koje sebi treba da postavimo glasi: „Da li ovo radim zato što to zaista želim, ili zato što osjećam da moram?”

Podijeli tekst sa drugima na:

Nordijsko hodanje značajno pomaže osobama sa depresijom

Štapovi za hodanje najčešće se povezuju sa planinarskim aktivnostima, ali ovi dodaci su dio veoma efikasne aerobne aktivnosti koja se zove nordijsko hodanje.

Posebno dizajnirani štapovi čine ovo vježbom za cijelo tijelo, koja aktivira do 90 odsto mišića, pretvarajući obično hodanje u intenzivniji trening.

Nordijsko hodanje je nastalo u Finskoj kao ljetni metod treninga za skijaško trčanje, ali je danas popularno i među onima koji nisu skijaši zbog svojih zdravstvenih prednosti, piše Medical Xpress.

Istraživanje pokazalo značajne rezultate kod osoba s depresijom

Istraživači su željeli da vide da li ova vježba takođe poboljšava mentalno zdravlje. Sproveli su nasumično kontrolisano ispitivanje u kojem su učestvovale 64 odrasle osobe koje su se borile sa umjerenom do teškom depresijom. Deset sedmica nadgledanog nordijskog hodanja napravilo je stvarnu razliku u tome kako su se ljudi osjećali, piše Medicalexpress.

Oni koji su učestvovali u sesijama hodanja napredovali su daleko više od onih koji uopšte nisu vježbali. Većina poboljšanja se desila veoma brzo, tokom prvih pet sedmica od početka programa. Nalazi su objavljeni u Journal of Affective Disorders.

Kako depresija utiče na svakodnevni život?

Depresija je najčešći ozbiljan poremećaj mentalnog zdravlja na svijetu, od kojeg pati procijenjenih 5,7 odsto odraslih širom svijeta. To je mnogo više od tuge – depresija može ljudima oduzeti zadovoljstvo i interesovanje za aktivnosti u kojima su nekada uživali. Njeni pipci dopiru do skoro svakog ugla života, od problema sa varenjem i propusta u pamćenju do poteškoća u obavljanju čak i najosnovnijih svakodnevnih zadataka. U svom najtežem obliku, depresija može postati opasna po život, dovodeći do suicidalnih misli i ponašanja.

Možda vas zanima i ovo:

Kako kafa utiče na depresiju?

Studije su pokazale da, pored stručne i farmaceutske pomoći, aktivnosti kao što su brzo hodanje, džogiranje ili vožnja bicikla, kao i joga, pomažu u smanjenju simptoma depresije. Među različitim oblicima vježbanja koji su proučavani u kontekstu depresije, čini se da aerobne vježbe nude blagu prednost.

Kako je sprovedena studija

Iako kliničari odavno znaju da vježbanje može pomoći u ublažavanju simptoma depresije, jedno pitanje ostaje: koliko brzo te koristi počinju da se pojavljuju?

Trenutne smjernice često pretpostavljaju da ljudi moraju da se pridržavaju programa vježbanja nekoliko mjeseci prije nego što vide značajna poboljšanja. Istraživači koji stoje iza ove studije krenuli su da testiraju da li bi nordijsko hodanje moglo pomoći kod depresije i koliko brzo bi se ta poboljšanja mogla primijetiti.

Regrutovali su 64 odrasle osobe koje su imale umjerenu do tešku depresiju, ali samo one koje već nisu redovno vježbale. Učesnici su nasumično podijeljeni u dvije grupe: grupu za nordijsko hodanje (48 osoba) i kontrolnu grupu (16 osoba).

Tokom 10 sedmica, grupa koja je hodala praktikovala je nordijsko hodanje dva puta sedmično po jedan sat, pod vođstvom obučenog instruktora. Instruktor je koristio monitore srčanog ritma kako bi osigurao da svi hodaju umjerenim intenzitetom. Da bi izmjerio napredak, tim je koristio uobičajenu anketu zvanu Bekov inventar depresije-II (BDI-II) kako bi procijenio nivoe depresije prije početka, na polovini i nakon perioda od 10 sedmica.

Ispostavilo se da je nordijsko hodanje zaista imalo antidepresivni efekat. Istraživači su otkrili da je nadgledani desetosedmični program značajno smanjio simptome depresije kod odraslih. Učesnici sa teškom depresijom su napredovali brže i primjetnije tokom prvih pet sedmica nego oni sa umjerenom depresijom.

Više od trećine učesnika dostiglo remisiju

Do kraja studije, između 35 odsto i 53,6 odsto šetača je dostiglo remisiju, što znači da su njihovi simptomi pali ispod praga za kliničku depresiju. Što je još bolje, učesnici su mogli da osjete koristi od ove aktivnosti bez ikakvih povreda ili zdravstvenih problema tokom trajanja programa.

Tim naglašava da ovi nalazi osnažuju argumente za fizičku aktivnost kao jednostavan, pristupačan i široko dostupan tretman za depresiju. Donosioci odluka mogu koristiti ove podatke za finansiranje programa vježbanja u zajednici kao dijela brige o mentalnom zdravlju, umjesto da ih posmatraju isključivo kao projekte za fizičko zdravlje.

Podijeli tekst sa drugima na: