Statistika kaže da su plate porasle. Vlasti će se pohvaliti da prosječna neto plata u Srpskoj iz mjeseca u mjesec raste, a da su i penzioneri dobili povećanja. Međutim, kada se brojevi stave jedan pored drugog, postaje jasno da rast primanja ne znači i bolji život.
Naprotiv, za većinu građana svaki novi mjesec predstavlja novu borbu.
Sindikalna potrošačka korpa u Republici Srpskoj za maj dostigla je 2.911,52 KM. Samo četiri mjeseca ranije, u februaru, iznosila je 2.857 KM. To znači da su minimalni troškovi života jedne četvoročlane porodice za svega četiri mjeseca porasli za 54,52 KM.
Za isto vrijeme prosječna neto plata povećana je sa 1.649 na 1.682 KM, odnosno za 33 marke. Drugim riječima, troškovi života rasli su brže od zarada.
Još je poraznija činjenica da prosječna plata ni danas nije dovoljna ni za 60 odsto sindikalne potrošačke korpe. U maju je prosječnom radniku nedostajalo gotovo 1.230 KM da pokrije ono što sindikati smatraju minimumom dostojanstvenog života za četvoročlanu porodicu.
Možda vas interesuje i ovo:
Najavljena nova poskupljenja, potrošači traže hitnu reakciju
U sindikalnoj korpi nema vožnje automobila, nema ljetovanja, zimovanja, odlazaka u restorane, niti bilo kakvih većih životnih zadovoljstava. Nema ni kredita koje otplaćuje veliki broj građana.
Nema vanrednih troškova, popravke automobila, rođendana, ekskurzija ili neplaniranih odlazaka ljekaru. U njoj su samo osnovne životne potrebe. Hrana, režije, higijena, lijekovi, odjeća, školski pribor i autobuska karta. A ni za to prosječna plata nije dovoljna, piše Srpska info.
Zabrinjava loš položaj penzionera
Posebno zabrinjava položaj penzionera. Prosječna penzija u februaru iznosila je 696,44 KM, a u maju 697,62 KM. Povećanje za četiri meseca iznosi svega 1,18 KM. Za to vreme sindikalna korpa porasla je 54,52 KM.
Dok su životni troškovi rasli iz mjeseca u mjesec, povećanje penzije bilo je manje od cijene jednog hljeba i litre mlijeka. Prosječna penzija danas pokriva tek oko 24 odsto minimalnih troškova života jedne porodice, što dovoljno govori o tome koliko su stariji građani izloženi siromaštvu.
Najveći „neprijatelj” kućnog budžeta i dalje je hrana. Za prehranu je potrebno izdvojiti 1.339,75 KM, odnosno skoro polovinu ukupne sindikalne korpe. Za režije odlazi dodatnih 722 KM, dok za higijenu, lijekove, odjeću, obuću, prevoz i obrazovanje ostaje ono što mnogim porodicama već odavno nije dovoljno.
Posebno je simbolično da je za obrazovanje i kulturu u sindikalnoj korpi predviđeno svega 93 KM mjesečno. To je manje nego što mnoge porodice izdvoje za jedan odlazak u market. Poruka je jasna. Kada se jedva preživljava, kultura, knjige, pozorište ili bioskop postaju luksuz.
Najviše novca ode na hranu
Na to upozorava i Murisa Marić, predsjednica Udruženja za zaštitu potrošača „Don“. Ona kaže da građani više ne pričaju o kvalitetu života, već isključivo o preživljavanju.
“Imamo jako malo novca i pričamo samo o tome kako da preživimo. Niko ne uzima u obzir ljude koji imaju kredite. Sramotno je kada vidimo koliko izdvajamo za obrazovanje i kulturu, kao i za higijenu”, kaže Marićeva.
Ni poređenje sa Federacijom BiH ne donosi optimizam. Tamo je sindikalna potrošačka korpa u junu iznosila 3.290 KM, dok je prosječna plata za april bila 1.706 KM, odnosno pokrivala je svega 51,86 odsto minimalnih troškova života.
Inače, u sindikalnu potrošačku korpu spadaju hljeb, mlijeko i mliječni proizvodi, meso i prerađevine od mesa, riba, jaja, voće, povrće… Između ostalog uračunato je brašno, pavlaka, jaja, piletina, svinjetina sa i bez kosti, krompir, jabuke, te sezonsko povrće.
U stavku stanovanje i komunalne usluge uključeni su troškovi električne energije, vode, grijanja, odvoza smeća i ostalih komunalnih naknada, a u tekuće održavanje domaćinstva sredstva za čišćenje, sitne popravke i održavanje higijene stambenog prostora. Kropu čine i nabavka odjeće i obuće, te proizvodi za ličnu higijenu, osnovni lijekovi i medicinske usluge koje nisu u potpunosti pokrivene zdravstvenim osiguranjem. Pod stavkom prevoz računaju se troškovi transporta, a obrazovanje i kultura nabavka školskog pribora, udžbenika i minimalni izdaci za kulturne i društvene aktivnosti porodice.
Građani ne žive od statističkih procenata, već od novca koji ostane nakon što plate hranu, račune i lijekove. A tog novca ostaje malo ili nimalo.
