U inostranstvo će putovati samo najbogatiji, klima mijenja turizam iz korijena

Toplo vrijeme topi snijeg alpskih skijališta. Erozija uklanja pijesak sa plaža južne Evrope. Suše primoravaju španske hotele da uvoze slatku vodu dok šumski požari pustoše živopisna grčka ostrva. Cijene hrane nezaustavljivo rastu zbog sve težih uslova uzgoja. Stručnjak za održivi transport Stefan Gesling predviđa da će posljedice klimatskih promjena „ukinuti“ putovanja u inostranstvo i da će opstati samo opcija domaćeg turizma.

Predviđanje koje niko nije želio da čuje saopštio je, sa glavne bine najvećeg svjetskog sajma turizma, Stefan Gesling, vodeći stručnjak na polju održivog transporta. Gesling je potpuno mirno najavio skori kraj industrije turizma, piše britanski Gardijan.
“Već smo zakoračili u doba neturizma”, rekao je Gesling uznemirenoj publici u kojoj su bili predstavnici turističkih agencija i kompanija za iznajmljivanje automobila, organizatori krstarenja i hotelijeri.

To predviđanje može zvučati nevjerovatno turistima u Evropi i Sjevernoj Americi koji su ovog ljeta putovali, kao i rukovodiocima u ovoj industriji koji su oduševljeni što se međunarodni turizam vratio na prepandemijski nivo prošle godine.

Sve manje ljudi će moći da putuje

Međutim, Gesling tvrdi da će, kako emisija ugljeničnih jedinjenja utiče na učestalost toplotnih talasa i šumskih požara, te uništava usjeve, troškovi putovanja u inostranstvo rasti, a sve manje ljudi će moći da ih priušti.

“Masovni turizam je nastao prije osamdeset godina u Evropi. Za osamdeset godina od sada, sumnjam da će u svijetu ostati išta od turizma”, rekao je Gesling, profesor na poslovnoj i ekonomskoj školi Univerziteta Lineus u Švedskoj, koji je bio konsultant u UN i Svjetskoj banci.

Gesling navodi brojne primjere destinacija koje već osjećaju pritisak. Toplo vrijeme topi snijeg koji održava alpska skijališta u životu. Erozija obale uklanja pijesak sa plaža južne Evrope. Suše primoravaju španske hotele da uvoze slatku vodu jer rezervi nema, dok šumski požari pustoše živopisna grčka ostrva.

Južnoegejska ostrva u Grčkoj, među kojima su turistički favoriti Kos, Rodos i Mikonos, su „najkritičnija“ žarišta na kontinentu, a slijede Jonska ostrva kojima pripada popularni Krf, pokazala je studija u kojoj je profesor Gesling bio koautor.

Tim u kojem je bio Gesling došao je do ovih zaključaka kombinujući izloženost opasnostima koje dolaze od klimatskih uslova sa zavisnošću od turizma.

Finansijski pritisak kompanije će prebaciti na kupce

Finansijski pritisak izazvan ovim problemima, koji će turističke kompanije vjerovatno prebaciti na kupce to jest putnike, biće pojačan sve većim cijenama hrane, od kafe preko čokolade do maslinovog ulja, i povećanom tražnjom osiguranja od ekstremnih vremenskih uslova.

“Trenutno je to uglavnom lokalno, ali u budućnosti postaće sve češće, pokriće više mjesta”, rekao je Gesling, govoreći za Gardijan ranije ove godine na ITB u Berlinu, najvećem svjetskom okupljanju turističkih kompanija.

Da li bi ovaj porast troškova mogao da nadmaši očekivani rast globalnih prihoda je predmet debate – neke štete se mogu izbjeći adaptacijom, mada i to ima svoju cijenu – ali turisti bi mogli da osjete teret čak i u scenarijima koji drže nestabilno vrijeme pod kontrolom.

Ako emisija CO2 naglo padne, što je neophodno da bi se zaustavilo globalno zagrijavanje, to će se najviše odraziti na cijene u sektorima kao što je avijacija, koja ima fizička ograničenja.

Neke vlade se nadaju da će uvođenjem takozvanih karbonskih poreza na letove pomoći finansiranje energetske tranzicije, kao i da će se siromašnim zemljama nadoknaditi šteta koju su prouzrokovala fosilna goriva.
S druge strane, grupe zelenih zalažu se za uvođenje poreza na često letenje, koji bi podrazumijevao povećanje cijena za svaki dodatni let godišnje.

Gesling nije potpuno zatvoren ka mogućnosti napretka u dekarbonizaciji turističke industrije, ali smatra da „ono što cijeli sektor radi jeste grinvošing“.

Uprkos takvom njegovom stavu, važi za ključnu figuru u industriji turizma, a organizatori konferencije njegov govor ocjenjuju kao „sesiju koju mora da čuje svako ko brine o budućnosti putovanja i naše planete“.

Neke stvari idu u dobrom smijeru

Neke stvari se kreću u pravom smjeru, dodao je Gesling navodeći kao primjer to što hoteli postavljaju solarne panele na svoje krovove i ističući da ljudi ipak počinju da priznaju da postoji problem.

U akademskim krugovima, Gesling je najpoznatiji po studijama koje navode podatke o porastu ugljeničnog otiska turizma (8,8 odsto zagađenja koje zagrijava planetu dolazi od turizma) i nejednakosti u emisijama u avio-industriji (samo dva do četiri odsto ljudi leti u inostranstvo).

Njegovo je otkriće da je jedan procenat svjetske populacije odgovorno za polovinu emisija iz vazdušnog saobraćaja. Profesor Gesling ističe da obični ljudi u bogatim zemljama mogu da nastave da lete na udaljena mjesta i opravdava to ukazujući na druge demografske grupe koje dovode do povećanja emisije CO2.

“Naša glavobolja su duge relacije, odnosno putovanje na udaljene destinacije”, rekao je profesor dodajući da influenseri generacije Zed predstavljaju putovanja kao željen način života.

“Svi vide turizam kao sistem, gdje su vlade i kompanije odgovorne, ali mi smo sistem. Upravo naši pojedinačni postupci akumuliraju globalne probleme”, poručio je Gesling.

(Izvor vijesti: RTS)

Podijeli tekst sa drugima na:

Koliko ste finansijski pismeni: Savjeti za dobar odnos s novcem

Finansijska pismenost znači razumijevanje i upravljanje novcem kroz štednju, ulaganje, zaduživanje i budžetiranje. Ona omogućava donošenje boljih odluka, izbjegavanje dugova i postizanje stabilnosti za sebe i porodicu.

Ipak, nisu svi jednako finansijski pismeni. Poseban jaz postoji između muškaraca i žena, što je povezano s nižim platama žena, prekidima karijere i većim porodičnim obavezama. Prema Svjetskom ekonomskom forumu, žene zarađuju u prosjeku 84 centa za svaki dolar muškaraca.

Savjeti za dobar odnos s novcem

Upravljanje novcem je vještina koja se može naučiti i usavršavati tokom života

 Izrada budžeta

Jedan od osnovnih koraka ka finansijskoj stabilnosti je izrada budžeta. Budžet omogućava praćenje prihoda i troškova, te pomaže u identifikaciji područja gdje se može uštedjeti.

 Štednja

Štednja je ključna za osiguranje finansijske sigurnosti. Preporučuje se da se dio svakog prihoda, čak i ako je to mala suma, stavi na štedni račun. To može pomoći u stvaranju fonda za hitne slučajeve i osigurati sredstva za buduće investicije.

Krediti

Krediti su u današnje vrijeme za većinu stanovništva nešto bez čega se ne može i stručnjaci savjetuju oprez. Ipak postoje i besplatni krediti i krediti sa vrlo malim kamatama čije uzimanje nije veliki rizik.

Ulaganje

Ulaganje je jedan od načina da novac radi za vas. Važno je educirati se o različitim vrstama investicija i razumjeti rizike i potencijalne prinose. Diversifikacija ulaganja može smanjiti rizik i povećati šanse za ostvarivanje dobiti.

Edukacija

Kontinuirana edukacija o finansijskim temama je ključna. Postoji mnogo resursa dostupnih online, kao i knjiga i seminara koji mogu pomoći u povećanju finansijske pismenosti.

 

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Mjesta na kojima nikad ne smijete čuvati štednju kod kuće

Odluka da se novac čuva u kući umjesto u banci nosi sa sobom ozbiljne rizike.

Dvije ključne stvari o kojima treba voditi računa su zaštita od fizičkih oštećenja (vlaga, para, insekti, propadanje papira i tinte) i sprečavanje krađe ili gubitka u slučaju požara.

Ipak, mnogi i dalje prave iste greške i biraju mjesta koja lopovi prvo provjeravaju, dok sama okolina dodatno ugrožava sigurnost novčanica.

Najčešće greške pri skrivanju novca

Jedna od najgorih navika jeste odlaganje novca u utičnice. Iako se nekima čini kao praktično skrovište, upravo tu provalnici najprije zavire. Osim toga, utičnice ne štite od vlage, vatre i štetočina, pa novčanice s vremenom propadaju.

Ni kutije za cipele ili drugi predmeti koji se lako izbace iz kuće nisu bezbjedni. Često završe na otpadu, poklone se ili izgube prilikom selidbe, bez da iko provjeri njihov sadržaj.

Mnogi i dalje biraju čarape ili donje rublje kao skrovište. Međutim, tkanine su izložene znoju, pranju i vlazi, što na kraju ostavlja fleke i oštećuje papirni novac.

Posebno loše mjesto za skrivanje štednje jeste kupatilo. Para i vlaga konstantno prodiru u prostor, pa papir brzo propada, tinta blijedi, a vlakna oslabe.

Klasična skrovišta nisu sigurna

Sakrivanje novca ispod madraca ili među jastucima možda je najstarija metoda, ali i najopasnija. To je prvo mjesto gdje će lopovi tražiti, a osim toga, insekti, tečnost ili vlaga lako mogu uništiti novčanice.

Ni frižider ili zamrzivač nisu dobra ideja. Kondenzacija i niske temperature oštećuju papir, dok postoji i rizik od prosipanja hrane.

Još opasnija mjesta su podrumi, drveni podovi i dvorište. Vlaga, buđ, insekti i životinje brzo uništavaju novčanice, a zakopavanje u saksijama ili vrtu nosi rizik da se novac jednostavno izgubi tokom radova.

Stručnjaci upozoravaju i na neadekvatna pakovanja, poput gumenih traka ili tankih papira. Guma se lijepi i ostavlja tragove, a slabi materijali propuštaju vlagu i dodatno uništavaju novac.

Gdje je novac zaista siguran?

Najpouzdanije rješenje i dalje su bankovni sefovi, smješteni u trezorima pod strogim sigurnosnim mjerama, uz video–nadzor i zaštitu od požara. Iako može postojati lista čekanja zbog velike potražnje, banke jasno navode uslove i pogodnosti ove usluge, što olakšava poređenje i izbor.

Za one koji ipak žele da štednju zadrže kod kuće, najbolja opcija je sertifikovani kućni trezor. Mora biti vatrootporan i, po mogućnosti, čvrsto pričvršćen za zid ili pod na skrovitom mjestu. Važno je naglasiti da jeftini i nesertifikovani sefovi pružaju samo lažan osjećaj sigurnosti i ne mogu spriječiti odlučnog provalnika.

(Izvor vijesti: Nezavisne)

Podijeli tekst sa drugima na:

Šta više troši struju: Paliti i gasiti klimu ili je ostaviti da radi

Ljetne temperature posljednjih godina ne ostavljaju mnogo prostora za dilemu – klima-uređaj je od luksuza postao apsolutna potreba.

I dok se osvježenje čini neprocjenjivim, dolazak računa za struju zna nas ozbiljno “rashladiti” – ali ne na prijatan način. Zato mnogi pokušavaju pronaći zlatnu sredinu između udobnosti i uštede.

Je li pametnije da klima radi non-stop ili da se uključuje i isključuje po potrebi? Odgovor nije sasvim jednostavan, ali jeste jasan – i zavisi od više faktora.

Najveća potrošnja – pri paljenju

Mnogi vjeruju da klima troši više struje kada je stalno uključena, ali zapravo najviše energije se troši upravo pri uključivanju uređaja iz stanja mirovanja. Kada se klima tek uključi, motor kompresora radi punom snagom kako bi brzo postigao željenu temperaturu, i tada je potrošnja najviša.

S druge strane, ako klima radi neprekidno i održava stabilnu temperaturu, kompresor se povremeno isključuje ili prelazi u režim niže potrošnje. To znači da uređaj radi ravnomjerno i efikasnije, bez naglih skokova u potrošnji.

Dakle – učestalo paljenje i gašenje može na kraju dovesti do veće potrošnje nego konstantan rad, naročito ako klima svaki put mora iznova hladiti zagrijan prostor.

Koliko klima zaista troši struje

Zavisi od modela, snage i načina korištenja, ali prosječan klima-uređaj snage 2.5 kW troši oko 0.8–1.2 kWh po satu rada u režimu hlađenja,
što znači da 8 sati rada dnevno može potrošiti oko 8–10 kWh, ili čak 240–300 kWh mjesečno ako radi svakog dana.

Kada se to pomnoži sa trenutnom cijenom električne energije, nije zanemarivo – ali ni alarmantno, pogotovo ako se uzme u obzir komfor koji pruža.

Kako da klima radi efikasno, a da račun ne bude astronomski

Da bi klima bila saveznik, a ne neprijatelj tokom jula i avgusta, dovoljno je usvojiti nekoliko pametnih navika:

Postavite temperaturu na 25–26 stepeni Celzijusa – svako snižavanje povećava potrošnju.

Koristite “eco” režim ako postoji – automatski podešava rad za manju potrošnju.

Zatvorite vrata i prozore dok klima radi – svaki prodor toplog zraka znači dodatni rad za uređaj.

Redovno čistite filtere – zaprljani filteri otežavaju rad i troše više struje.

Koristite roletne, zavjese ili reflektirajuće folije na prozorima – manje sunca u prostoriji znači manje potrebe za hlađenjem.

Uključite tajmer – podesite da se klima isključi kada zaspite ili napustite stan.

Klima ne mora biti neprijatelj računa za struju

Ako želite da klima-uređaj bude efikasan i ekonomičan, nije poenta u stalnom paljenju i gašenju, već u stabilnom režimu rada i pametnoj upotrebi.

Održavanje konstantne temperature, dobra izolacija prostora i redovno održavanje uređaja ključni su faktori koji čine razliku na računu za struju.

Dakle, ako birate između “stalno uključena” i “palim po potrebi”, pobjedu ipak odnosi – kontrolirano, ali neprekidno hlađenje uz pažljivo podešavanje temperature.

Jer u sezoni toplotnih valova, mir i rashlađenje nemaju cijenu, ali struja svakako ima.

(Izvor vijesti: Danas)

Podijeli tekst sa drugima na:

Šta kupiti, jeftiniji ili skuplji kućanski aparat

Kupovina kućanskih aparata često nas dovede do poznate dileme: odabrati jeftiniji model i možda time rizikovati kvalitet, ili uložiti više nadajući se dugoročnoj isplativosti? Na što treba obratiti pažnju

Trajnost i kvaliteta izrade

Jedna od prvih razlika koju ćete primijetiti kod skupljih uređaja je kvalitet materijala. Skupi blenderi, veš mašine ili sušilice često koriste izdržljivije komponente: nehrđajući čelik, čvršće kućište, pouzdanije motore. S druge strane, jeftiniji modeli ponekad imaju kraći vijek trajanja jer se štedi na unutrašnjim mehanizmima. Provjerite kvalitet prije odluke.

Energetska efikasnost i dugoročna ušteda

Moderni, skuplji uređaji često dolaze s naprednim sistemima za uštedu energije. Iako početna investicija može biti veća, tokom godina korišćenja moguće je ostvariti znatne uštede na računima za struju i vodu.

Pametne funkcije i jednostavnost korištenja

Skuplji uređaji često nude dodatne funkcionalnosti – WiFi povezivost, senzore za automatsko doziranje deterdženta, tihi način rada, automatsko isključivanje… Te stvari ne samo da čine korištenje lakšim, već ponekad sprječavaju kvarove i troše manje resursa. Npr. pametni frižideri mogu upozoriti kad vrata nisu dobro zatvorena ili kad ponestaje određenih namirnica. No, ako nemate novaca za takav uređaj naprosto pripazite sami i ne treba vam upozorenje.

Servis i podrška

Brendirani i skuplji uređaji uglavnom dolaze s dužom garancijom, boljom podrškom i lakšom dostupnošću rezervnih dijelova. Kod vrlo jeftinih uređaja ponekad je popravak skuplji od nove kupovine, a rezervni dijelovi nisu dostupni. Savjet je da prije kupovine uvijek provjerite koliko traje garancija i, gdje se nalazi ovlašteni servis.

Brend nije uvijek garancija kvaliteta

Važno je napomenuti da viša cijena ne garantuje uvijek bolji kvalitet. Neki poznati brendovi “pumpaju” cijenu zbog dizajna ili prestiža, dok manje poznati proizvođači nude odlične performanse za znatno manje novca. Ključno je čitati recenzije, testove i korisnička iskustva.

Zaključak: birajte pametno, a ne nužno skupo

Cijena ne bi trebala biti jedini kriterij, ali ni garancija kvaliteta. Prava vrijednost uređaja leži u omjeru trajnosti, funkcionalnosti, energetske efikasnosti i podrške. Ako kupujete aparat koji će svakodnevno biti u upotrebi i traje godinama, viša cijena može značiti manji trošak na dugi rok. No, ponekad i pristupačan uređaj može biti pun pogodak – ako ga pažljivo odaberete.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako smanjiti potrošnju struje, jedan uređaj može napraviti razliku

Ušteda električne energije je važna za svako domaćinstvo – ne samo da smanjuje mjesečne račune, već doprinosi i očuvanju životne sredine.

Uz nekoliko jednostavnih promjena u svakodnevnim navikama i korišćenje energetski efikasnih uređaja, svako može doprinijeti povećanju energetske efikasnosti. Ono što se ispostavilo kao odličan savjet za uštedu energije je isključivanje uređaja o kom vjerovatno niste razmišljali.

Naime, kako električari otkrivaju jedan od uređaja koji dosta troši a nije neophodna tokom noći je internet ruter. Zbog toga je preporuka da ga isključujete tokom noći, a Njemačka Savezna agencija za zaštitu životne sredine istakla je ovo kao posebno važno ako ruter ne može da se isključi jer koristi telefonsku liniju.

U tom slučaju, savjetuje se kupovina rutera koji ima opciju da isključi WI-FI funkciju kada se ne koristi. Napomenuto je i da internet ruter ne troši više struje od, na primjer, frižidera ili drugih velikih uređaja, ali njegovo redovno isključivanje može donijeti primjetne uštede.

Uređaji koji štede najviše struje:

  • LED sijalice – troše i do 80 odsto manje energije od klasičnih sijalica i traju duže.
  • Inverterski klima uređaji – koriste inteligentno upravljanje radom kompresora, pa troše manje struje u odnosu na klasične klime.
  • A+++ frižideri i zamrzivači – troše do 50 odsto manje struje od starijih modela sa nižim energetskim razredom.
  • Mašine za pranje veša i sudova sa eko programima – smanjuju potrošnju struje i vode.
  • Indukcione ploče za kuvanje – efikasnije su od klasičnih električnih ringli i troše manje energije.
  • Pametni bojleri – zagrijevajte vodu prema stvarnoj potrebi.

Savjeti za dodatnu uštedu:

  • Isključite uređaje iz utičnice kada ih ne koristite – punjače, TV i računari u režimu na čekanju i dalje troše struju.
  • Koristite produžne kablove sa prekidačem da isključite više uređaja odjednom.
  • Pratite potrošnju pomoću pametnih utičnica ili merača energije.
  • Podesite termostat na bojleru i grijanju na optimalne temperature (bojler 50-60, grijanje 20-22 stepena).

(Izvor: Politika.rs)

Podijeli tekst sa drugima na:

Koliko se isplati plaćati doprinose Fondu PIO?

Ako bismo svakog mjeseca u narednih 40 godina izdvajali 18,5 odsto od prosječne bruto plate i ulagali u određeni fond sa godišnjom kamatom od pet odsto, po odlasku u penziju na svom kontu bismo imali najmanje pola miliona maraka.

Ova potencijalna svota novca bi sigurno bila ne samo dovoljna da se po odlasku u zasluženu penziju preživi već i da se opusti, odnosno posjete egzotične destinacije poput Kariba i Havaja.
Do ove zanimljive i primamljive sume može se doći jednostavnom matematičkom računicom. Kao ulazne faktore uzeli smo da je prosječna neto plata u Srpskoj oko 1.500 maraka. S obzirom na to da prema važećim zakonima stopa izdvajanja za penzijsko i invalidsko osiguranje iznosi 18,5 odsto na bruto platu, to znači da poslodavac svakog mjeseca po ovom osnovu u Fond PIO uplaćuje oko 400 maraka.

Koliko uplatimo u penzioni fond?

Na godišnjem nivou to iznosi 4.800 maraka, a kada bi se izračunalo za period od 40 godina radnog staža, što je jedan od uslova za odlazak u penziju, onda se dođe od sume od 192.000 maraka. U prevodu, ovoliku svotu novca u penzijski sistem uplati svaki pomenuti radnik prije završetka radnog vijeka.
Za puni staž osiguranja od 40 godina prosječna penzija, inače, trenutno iznosi oko 880 maraka. Ako pogledamo zvanične podatke, iz njih se može vidjeti i da je prosječno doba umiranja za muškarce 72 godine, a za žene 78 godina. Pošto je gornja granica za odlazak u starosnu penziju 65 godina, to znači da oni koji odu u penziju u njoj prosječno uživaju od sedam do 13 godina. Od 192.000 maraka, koliko su uplatili u penzijski fond, oni po prestanku radnih obaveza iskoriste svega od 74.500 do 127.000 maraka.
Ova matematika pokazuje da dobar dio novca, koji se tokom radnog vijeka uplati po ovom osnovu, radnik po odlasku u penziju uglavnom ne iskoristi, ali je tako, uostalom, i koncipiran trenutni penzijski sistem, koji funkcioniše na takozvanoj međugeneracijskoj solidarnosti.

Investicije isplativije od plaćanja doprinosa

Međutim, ako bi kojim slučajem neko pomenutih 18,5 odsto, odnosno 400 maraka od bruto plate svakog mjeseca uplaćivao u neki fond koji bi imao pretpostavljeni prosječni godišnji prinos od, recimo, pet odsto – na kraju bi u ovom “penzionom“ crnom fondu za staračke dane penzioner imao oko 600.000 maraka, a što bi mu obezbijedilo neuporedivo bolji i bezbrižniji život. Ako u ovu računicu uključimo i logičnu pretpostavku da će u narednih 40 godina plate rasti, pa samim tim i nivo ovih izdvajanja, ovaj fond bi u konačnici mogao iznositi čak 900.000 maraka.
Finansijski stručnjak i savjetnik, te bivši broker sa Volstrita Vladimir Đukanović kaže da u gotovo svim balkanskim državama odlazak u penziju nesumnjivo predstavlja veliki finansijski šok.
Smatra da bi ljudi u trenutnim okolnostima trebalo ozbiljnije da razmišljaju o budućnosti i životu u takozvanom trećem dobu jer je, ističe, samo pitanje vremena kada će državni penzijski fondovi kolabirati. Kao veliki problem navodi to što su penzijski fondovi poput protočnih bojlera jer su koncipirani tako da nigdje ne ulažu dobijeni novac, već ga samo prosljeđuju.
– Oni se po pravilu nalaze u deficitu i razlika se vrlo često namiruje iz drugih izvora, pa i onih budžetskih. Ova činjenica najbolje ukazuje da čitav ovaj sistem nije dobar. Nije održiv. Zašto? Odgovor je jednostavan. Na jednog penzionera dolazi nešto više od jednog radnika. Minimalni broj je četiri, a optimalan pet na jednog penzionera da bi sve moglo da funkcioniše bez ikakvih problema. Da li je tako nešto moguće? Mislim da nije. Demografska slika je katastrofalna. Deca se slabo rađaju, a mladi sve više odlaze. I šta kada dođemo do situacije da taj odnos radnik – penzioner, bude jedan – jedan? Šta mislite, kakav će životni standard imati penzioneri? Nikakav – upozorava Đukanović.

Treba li država prepustiti građanima da upravljaju svojim novcem

Šta je onda rješenje? Kaže da je ono relativno prosto. Kao jednu od najboljih opcija navodi da država prepusti građanima da sami upravljaju novcem koji je do sada uplaćivan za penzijsko osiguranje. Pojašnjava da postoje razni investicioni fondovi koji garantuju dugoročni godišnji prihod od pet odsto na uložena sredstva, ali čak i deset, kao što je u slučaju indeksa najvećih američkih kompanija.
– Ako svakog meseca uplatite 200 evra, za 40 godina ćete u prvom slučaju imati 300.000, a drugom nešto manje od 1,2 miliona evra. Ovu matematiku je lako proveriti, jer se na internetu nalaze mnogobrojni kalkulatori složene kamatne stope. I to je surova realnost koja pokazuje koliko balkanske narode košta što su deo prevaziđenog penzijskog sistema, baziranog na solidarnosti. On je možda nekada bio dobar, ali ne i danas. Ogroman novac decenijama odlazi u vetar. Vreme je da se svi razbude i počnu razmišljati praktično i ekonomski – poručio je ovaj finansijski ekspert.

(Izvor: Glas Srpske)

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako WhatsApp zarađuje novac

Moćni računarski serveri mobilne aplikacije WhatsApp se nalaze širom svijeta. Funkcionisanje ove aplikacije, koja ima tri milijarde korisnika, nije nimalo jeftino. Kako WhatsApp zarađuje novac?

Njegova vlasnica je kompanija Meta, koja je vlasnica i društvenih mreža Facebook i Instagram. Lični nalozi (nalozi fizičkih lica) na ovoj aplikaciji su besplatni, a novac zarađuje od kompanija koje žele komunicirati s fizičkim licima – riječ je o premium usluzi za kompanije.

Kompanije od prošle godine na WhatsAppu mogu besplatno kreirati kanale, preko kojih mogu besplatno slati poruke svima onima kojima su pretplaćeni na njihove kanale. Međutim, aplikacija ne omogućava samo komunikaciju.

Naime, primjera radi, u Indiji je preko WhatsAppa moguće kupiti autobusku kartu i rezervisati mjesto u autobusu. Potpredsjednica Metinog odjela za razmjenu poslovnih poruka Nikila Srinivasan je ukazala da je njihova vizija da s WhatsAppom omoguće usluge, kao što je kupovina autobuske karte, a da se prilikom te kupovine ne prekida komunikacija s drugom osobom.

Naglasila je da nedavno uvedena mogućnost da se WhatsApp komunikacija direktno pokrene sa stranica kompanija na Facebooku i Instagramu vrijedi nekoliko milijardi dolara. Druge aplikacije za komunikaciju imaju drugačiji pristup, piše BBC, prenosi Klix.

Podijeli tekst sa drugima na:

Evo gdje su najviši troškovi domaćinstva u EU

​Najviši izdaci domaćinstava za potrošnju u EU u 2023. zabilježeni su u Danskoj, gdje su bili 143 odsto od prosjeka EU, a najniži u Bugarskoj i Rumuniji, objavio je danas “Evrostat”.Najveći troškovi domaćinstava su zatim bili u Irskoj 142 odsto i Luksemburgu 135 odsto.

Najniži troškovi domaćinstva zabilježeni su u Bugarskoj i Rumuniji, po 60 odsto u odnosu na prosjek EU i u Poljskoj 66 odsto.

Najveći jaz u cijenama je zabilježen kod alkohola i duvana.

U 2023. godini, nivo cijena alkohola i duvana bio je 3.2 puta veći u Irskoj, gdje je bio najkuplji, nego u Bugarskoj gdje je bio najjeftiniji.

Najniži nivoi cijena alkohola i duvana zabilježeni su u Bugarskoj (66 odsto prosjeka EU), Poljskoj 77 odsto i Rumuniji 85 odsto.

U međuvremenu, najviši nivoi su zabilježeni u Irskoj 211 odsto, Finskoj 170 odsto i Danskoj 133 odsto. Ova velika varijacija u cijeni je uglavnom posljedica razlika u oporezivanju ovih proizvoda, navodi “Evrostat”.

Restorani i hoteli zauzeli su drugo mjesto po razlici u nivou cijena, sa najnižim nivoima cijena registrovanim u Bugarskoj (52 odsto prosjeka EU), Rumuniji (65 odsto) i Mađarskoj (72 odsto), a najvišim u Danskoj (152 odsto), Finska (129 odsto) i Irska (128 odsto).

Odjeća je zauzela treće mjesto po varijaciji nivoa cijena, sa najjeftinijim cijenama odjeće u Španiji (81 odsto), Bugarskoj (82 odsto) i Mađarskoj (88 odsto), dok su najskuplje bile u Danskoj (131 odsto), Češkoj (126 odsto) i Estoniji (118 odsto).

Dispariteti su takođe zabilježeni za hranu i bezalkoholna pića, koja varira od 74 odsto prosjeka EU u Rumuniji do 119 odsto u Luksemburgu, opremu za lični transport koja varira od 90 odsto u Slovačkoj do 129 odsto u Danskoj i potrošačku elektroniku (sa 92 odsto u Italiji na 113 odsto u Francuskoj), prenosi “b92”.

Podijeli tekst sa drugima na:

 Lakši način za otplatu kredita

Svaki kredit je dobar ukoliko se dobro upravlja sa njim, tj. sa novcem koji pozajmimo od banke.

Bez obzira da li je u pitanju keš kredit, kredit za refinansiranje ili stambeni kredit, nijedna od ovih bankarskih pozajmica vam neće praviti problem ukoliko ih uzimate namjenski, tj. ako imate jasan plan za šta vam taj novac treba. Upravo ovaj momenat je često ključan kada je riječ o možda i najvećoj zabludi kada je riječ o kreditima.

A ta najveća zabluda može da se sažme u jednu rečenicu koju često imamo prilike da čujemo:

– Svi uzimaju kredite, pa što da ne uzmem i ja…

Upravo u ovakvom pristupu može da leži korijen kasnijih problema u otplati kredita. Jer, kada je riječ o kreditima, ključna stvar kada ih podižemo u banci često ne mora da bude ni NKS ni ЕKS, niti dodatni i skriveni troškovi, već prije svega jasna ideja zbog čega kupujemo kredit od banke.

Da li je to kupovina stana (stambeni kredit), refinansiranje nekog postojećeg kredita ili drugog bankarskog proizvoda za koji otplaćujemo rate (kredit za refinansiranje) ili jasan cilj zbog koga uzimamo keš kredite – potpuno je svejedno, dok sa sigurnošću znamo tri stvari, a to su:

  • svrha kupovine kredita od banke
  • tačna cifra koja nam treba
  • imamo prihode koji nam obezbjeđuju otplatu kredit,

Kada su ispunjena ova tri uslova, onda je gotovo izvjesno da nećemo imati problema sa otplatom bilo kog kredita. Međutim, još jednom valja istaći da treba izbjegavati podizanje kredita ‘zato što ih svi drugi uzimaju’ ili ako nemate jasnu ideju koliko vam novca tačno treba i za šta vam je potreban taj novac, prenosi Srpskainfo.

Ukoliko ste ispunili makar ova dva ‘uslova’, onda ste dobar dio posla već odradili i lakše ćete otplatiti kredit koji kupujete od banke

Podijeli tekst sa drugima na: