Nekad je bio robna kuća cijele Jugoslavije, danas se tu prodaje cvijeće

Za generacije koje su odrastale sedamdesetih i osamdesetih godina Trst nije bio samo grad preko granice.

Bio je mjesto gdje su se kupovale prve Levis farmerke, Trussardi majice, italijanska kafa i video-kasete, ali i simbol jednog drugačijeg svijeta. Danas je čuveni Ponte Roso mnogo mirniji, a umjesto redova Jugoslovena s punim kesama, na njemu uglavnom dominiraju cvjećari.

“Sa 16 godina sam sjeo u voz i otišao po farmerke”

Upravo na ta vremena podsjetio je Milan Jovanović Strongman, bivši svjetski šampion u powerliftingu, jedan od najpoznatijih srpskih strongman takmičara, pisac i bloger, čija je objava na društvenim mrežama izazvala brojne reakcije ljudi iz svih krajeva bivše Jugoslavije.

“Sećam se sa 16 godina kad iskukam lovu od ćaleta i keve, sednem u voz i odem u Trst po farmerke i kafu. Dobiješ nešto maraka, hiljadu saveta da paziš na pasoš i novac, i pravac Ponte Roso”, napisao je, a prenose Nezavisne novine.

Dodaje da tada nije razumio zašto su roditelji toliko brinuli, ali da danas, kao otac, sve vidi drugačije.

“Tad nisam razumeo, sad razumem. Ja Vasu sa 16 ni mrtav ne bih pustio.”

Trst je bio prozor u Zapad

Za milione građana tadašnje Jugoslavije odlazak u Trst nije značio samo kupovinu.

“To nije bio običan odlazak u kupovinu. To je bio prozor u svet”, piše Jovanović.

Prisjeća se kako je bilo dovoljno izaći na željezničkoj stanici Trieste Centrale i pratiti rijeku ljudi.

“Nije ti trebala mapa. Samo pratiš kolonu Jugoslovena sa kesama u rukama. Nema šanse da se izgubiš.”

Subotom su vozovi, autobusi i automobili pristizali iz Beograda, Zagreba, Sarajeva, Skoplja, Niša, Banjaluke i brojnih drugih gradova. Govorilo se da je pojedinim vikendima u Trst dolazilo i više od 100.000 ljudi.

Farmerke, kafa i italijanski parfemi

Najveća gužva bila je na čuvenom Ponte Rosu, gdje se kupovalo gotovo sve što je tada predstavljalo simbol Zapada.

Najtraženije su bile Levis i Rifle farmerke, Trussardi i druge italijanske marke, parfemi, obuća, kafa, tehnika i video-kasete.

Jovanović se prisjetio i anegdote koju je godinama prepričavala njegova porodica.

“Ćale nije imao sitno pa mi je dao hiljadu maraka i rekao: ‘Ponovi za mnom. Potrošiš dvesta, vratiš osamsto.’ Naravno da sam skoro sve potrošio.”

Kako kaže, kući se vratio sa novom garderobom, parfemom i poklonima za roditelje.

“Godinu dana mi je nabijao na nos, a mene bilo briga. Mirisao sam najbolje, odeven kao Italijan.”

Zašto je baš Trst bio toliko važan?

Poslije Udinskog sporazuma krajem pedesetih godina stanovnicima pograničnih područja olakšan je prelazak granice, a šezdesetih su građani Jugoslavije među rijetkima u istočnoj Evropi relativno lako dobijali pasoše i mogli bez viza putovati u veliki dio Evrope.

Mnogi su upravo u Trstu prvi put vidjeli izloge prepune zapadne robe.

Trgovci su brzo shvatili ko su im najbolji kupci. Mnogi su naučili srpskohrvatski jezik, jer su upravo Jugosloveni ostavljali najveći promet.

S druge strane, dio lokalnog stanovništva nije bio oduševljen tolikim brojem posjetilaca, ali trgovcima to nije smetalo. Vikendom su banke i mjenjačnice imale pune ruke posla mijenjajući njemačke marke i dinare za lire.

Kraj jedne epohe

Krajem osamdesetih broj kupaca počeo je da opada zbog ograničenja potrošnje deviza u inostranstvu, a ratovi devedesetih i kasnije šengenski režim praktično su označili kraj jedne ere.

Danas na Ponte Rosu više nema tezgi, gužve ni cjenkanja kakvo pamte starije generacije. Trg je uređeniji nego nekada, a umjesto trgovaca robom, najveći dio prostora zauzimaju cvjećari.

Ipak, za mnoge uspomena nije vezana za farmerke ili kafu.

“Kad danas pomislim na Trst, ne setim se prvo farmerki, ni video-kaseta, ni kafe koju smo nosili kući. Setim se uzbuđenja. Onog osećaja da sedneš u voz i ideš negde gde ti se činilo da počinje neki drugi, veći svet. Mislim da nam upravo taj osećaj danas najviše nedostaje.”

Objava je izazvala stotine komentara ljudi koji su dijelili vlastita sjećanja na putovanja u Trst, potvrđujući da je za mnoge iz svih krajeva bivše Jugoslavije ovaj italijanski grad bio mnogo više od mjesta za kupovinu – bio je simbol jednog vremena koje se i danas pamti s posebnom nostalgijom.

Podijeli tekst sa drugima na:

Cijene na pijaci: Kilogram grožđa 15 KM, boranija 10 KM

Na banjalučkoj Tržnici ponuda voća i povrća je raznovrsna, a cijene se razlikuju u zavisnosti od vrste i kvaliteta proizvoda.

Među skupljim namirnicama izdvajaju se crno grožđe, koje se prodaje od 13 do 15 KM po kilogramu, suve šljive od 10 do 12 KM, te bijeli luk od 10 do 12 KM.

Koliko košta povrće na Tržnici?

Kada je riječ o povrću, boranija košta od 8 do 10 KM. Mladi luk od 8 do 10 KM, dok se pasulj prodaje po cijeni od 7 do 13 KM. Blitva je od 5 do 6 KM, karfiol od 5 do 6 KM, a zelena salata oko 5 KM, prenosi Glas Srpske.

Od svježeg povrća najpristupačniji su mladi kupus, krastavac i tikvice. Cijene tog povrća se kreću od 1,5 do 2,5 KM. Mladi krompir i obični krompir prodaju od 1,5 do 2 KM.

Paradajz košta od 3 do 5 KM, paprika od 2 do 4 KM, a mrkva od 2,5 do 4 KM.

Cijene sezonskog voća?

Na dijelu sa voćem jabuke se mogu naći od 2 do 3,5 KM, banane od 3 do 3,5 KM, kruške oko 4 KM, a breskve od 4 do 5 KM.

Limun se prodaje od 4,5 do 5,5 KM, dok su kajsije od 5 do 7 KM, a jagode od 7 do 9 KM.

Trešnje su ove sedmice od 5 do 7 KM po kilogramu. Cijena sezonskog voća i povrća i dalje se mijenja u zavisnosti od ponude, vremenskih uslova i potražnje kupaca.

Podijeli tekst sa drugima na:

Jagode i trešnje postale luksuz za mnoge građanje (VIDEO)

Sezona jagoda i trešanja u punom je jeku.Iako je ponuda na prijedorskim tržnicama odlična, kupaca gotovo da i nema.

Kilogram jagoda košta osam, a trešanja čak dvanaest konvertibilnih maraka. Ono što je nekada bila uobičajena sezonska poslastica, danas je za velik broj Prijedorčana postalo nedostižan luksuz.

Zora Grbić, koja na prijedorskoj pijaci kao prodavačica radi već tri decenije, svakodnevno svjedoči maloj kupovnoj moći sugrađana. Kaže da u toku cijelog dana proda vrlo malo voća.

“Naš narod kupuje pola kile, kilu najviše. Slabo se kupuje. To je za nas skupo. To su uglavnom penzioneri, stariji ljudi koji to sebi ne mogu priuštiti. Ovi što imaju malo više para, oni kupuju po tržnim centrima”, kaže Zora.

Sličnu priču dijeli i Drago Topić, penzioner koji živi u Busnovima. Ističe da su visoke cijene ne samo voća nego i ostalih namirnica.

“Sve je skupo. Kila trešanja je deset maraka, a i grah košta deset maraka. Ja živim u Busnovima, kući imam trešanja i povrća. Ali za građane koji žive u gradu s malom penzijom, ovdje oni ne mogu sebi priuštiti voće”, navodi Topić.

Drago Topić, penzioner iz Prijedora

Potrošači tiho bojkotuju kupovinu

Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja građana „DON”, upozorava da sve glasnijeg negodovanja od strane građana nema, jer ga je zamijenio “tihi bojkot” odnosno suzdržanost od kupovine, što se jasno vidi na prijedorskim tržnicama i u prodavnicama.

Murisa Maric Don Prijedor

“Negodovanje izražavamo time što ne kupujemo te proizvode i to je očigledno i na našim pijacama i u svim ostalim trgovačkim radnjama. Bobičasto i sezonsko voće ionako brzo gubi na kvalitetu i da svakodnevno sebacaju velike količine, pa visoka cijena nije opravdana. Prosječan kupac danas uzima svega 300 do 400 grama, koliko stane u jednu plastičnu zdjelicu, što za porodicu s djecom nije ni blizu dovoljno”, ističe Marićeva.

Ona je ukazala i na problem transparentnosti porijekla voća, navodeći da se na tržištu mnogo toga prodaje pod oznakom „domaće”, bez jasnog dokaza o tome. Pozvala je nadležne kontrolne organe da pojačaju nadzor i osiguraju da svaki proizvod bude jasno obilježen i da potrošači zaista znaju što kupuju.

“Ako se i prodaje domaće, neka to bude obilježeno, da su to neke plantaže, nebitno odakle iz naše zemlje, ali da se zna. Ili mi zaista plaćamo pod domaće sve ono što ipak uvozimo”, zaključila je Murisa Marić, a piše Kozarski vijesnik.

Podijeli tekst sa drugima na:

Šta kupiti na pijaci da bašta cvijeta od proljeća do mraza

Pri kupovini ukrasnog bilja na pijaci, prvo obratite pažnju na korijen – bijeli ili krem korijeni znak su zdrave biljke, dok smeđi i truli već ukazuju na probleme. Pogledajte i naličje listova kako biste provjerili ima li štetočina ili znakova bolesti. Prednost dajte lokalno uzgajanom cvijeću jer se bolje prilagođava našem podneblju.

Najbolje je kupovati rano ujutro, kada je ponuda najbogatija, a biljke svježije. Prilikom sadnje kombinujte različite visine i boje kako biste postigli skladan izgled – više smjestite u pozadinu, srednje u sredinu, a niže uz ivice, piše Agroklub.

Pelargonija (geranija)

Nezaobilazan je izbor za balkone, terase i prozorske kutije. Cvjeta od proljeća do kasne jeseni, ne traži mnogo njege i otporna je na toplotu i sušu. Pelargonija dolazi u stojećim i puzećim varijantama. Stojeće su idealne za saksije i gredice, a puzeće za viseće korpe i ivičnjake.

Na pijaci tražite tamnozelene listove i zbijen rast. Duguljaste i vitke biljke bile su na nedovoljno svjetla i brzo će se iscrpiti.

Neven (Calendula)

Narandžasta i žuta boja nevena oraspoložiće svaki pogled ka vrtu. Osim lijepog izgleda, prirodno tjera štetne insekte iz bašte, pa je dobar pratilac i povrću u povrtnjaku. Otporan je i lako se uzgaja čak i iz sjemena.

Pri kupovini birajte primjerke koji su tek počeli da cvjetaju – znaćete tačno šta dobijate i sigurno uživati duže.

Lavanda

Bijela, ljubičasta, mirisna lavanda savršena je za ivične i suve, sunčane dijelove bašte. Osim što je dekorativna, privlači pčele i leptire, a njen miris odbija dosadne komarce. Može živjeti godinama na istom mjestu uz minimalno održavanje.

Ako kupujete na pijaci, izaberite zbijene, gusto razgranate biljke. Izbjegavajte one sa potamnjelim stabljikama ili opalim lišćem.

Begonija

Odlična za sjenovite dijelove bašte gdje malo šta drugo uspijeva. Cvjeta obilno u svim bojama, od bijele do tamnocrvene. Postoje saksijske i krtolaste begonije, koje su posebno popularne zbog velikih i raskošnih cvjetova.

Birajte primjerke sa više pupoljaka nego otvorenih cvjetova – duže ćete uživati u cvjetanju.

Impatijens – Nestrpljiva Liza

Popularna biljka za sjenu i polusjenu, idealna za terase i balkone koji ne dobijaju puno sunca. Cvjeta neprekidno cijelo ljeto u jarkim bojama. Nova generacija – Impatiens Sunpatiens otpornija je na bolesti i podnosi više sunca.

Zbijene i kompaktne biljke tražite od prodavaca. Duguljaste su razvučene zbog nedostatka svjetla i slabije će cvjetati.

Petunija

Jedna od najpopularnijih baštenskih biljaka u našim krajevima. Dostupna je u stotinama sorti, od klasičnih jednobojnih do prugastih i dvobojnih. Idealna je za viseće korpe, saksije i gredice. Traži puno sunca i redovno zalivanje po vrućini.

Na pijaci tražite razgranate biljke sa puno cvjetnih pupoljaka. Milionbell petunija (sitnocvjetna sorta) posebno je preporučljiva jer ne traži „čišćenje“ uvelih cvjetova.

Gazanija

Cvijet koji izgleda kao malo sunce u bašti. Jarke boje – žuta, narandžasta i crvena, sa karakterističnim tamnim prstenom oko sredine. Veoma je otporna na sušu i toplotu, pa je savršena za kamene vrtove i suve gredice.

Pri kupovini gledajte da biljka ima zdrave, mesnate listove i čvrste stabljike. Cvjetovi se zatvaraju noću – to je normalno, a ne znak bolesti.

Lobularija i lobelija

Dvije sitnocvjetne biljke idealne za ivice gredica i viseće korpe. Lobularija (mirisna alisa) pravi bijeli ili ljubičasti tepih cvjetića sa blagim mirisom meda. Lobelija u kobaltno plavoj boji donosi nijansu koja je rijetka u bašti.

Birajte guste biljke sa puno sitnih cvjetova. Dobro se kombinuju sa pelargonijom i petunijom u mješovitim sadnicama.

Ruža – mini sorte

Ako volite ruže, ali nemate prostora za grm, na pijaci potražite mini ruže ili ruže na stablu. Uzgajaju se u saksijama na terasi i cvjetaju cijelo ljeto uz redovnu prihranu. Posebno efektne su sorte koje mijenjaju boju cvijeta kako sazrijeva.

Prilikom nabavke obratite pažnju na čvrste, tamnozelene listove bez crnih pjega, koje su znak gljivičnih bolesti. Birajte biljke sa više cvjetnih pupoljaka.

Verbena

Nisko rastuća, gusto razgranata biljka koja ljeti izgleda kao vatreni tepih boja – crvene, ljubičaste, roze ili bijele. Odlična je za viseće korpe i ivičnjake. Podnosi toplotu i sušu bolje od većine ljetnog cvijeća.

Izaberite biljke sa već otvorenim cvjetovima kako biste bili sigurni u boju. Izbjegavajte blijede i vlatave primjerke.

Lantana

Egzotičan izgled po pristupačnoj cijeni. Sitni cvjetići u kombinacijama žute, narandžaste i roze skupljeni su u kuglice, a boja se mijenja kako cvijet stari. Jedna grana može imati tri nijanse istovremeno. Privlači leptire i pčele.

Na pijaci tražite zbijene biljke sa već vidljivim cvjetnim glavicama i pazite jer list lantane može nadražiti kožu osjetljivih osoba.

Zinija

Živopisno ljetnje cvijeće koje cvjeta od juna do mraza. Dostupna je u gotovo svim bojama, od bijele do tamnonarandžaste i crvene. Odlična je kao rezano cvijeće za vazu. Traži sunce i toplotu, a u sušnim periodima redovno zalivanje.

Birajte mlade sadnice sa još zatvorenim pupoljcima – bolje se presađuju od onih u punom cvatu.

Ehinacea (Coneflower)

Višegodišnja biljka koja se vraća svake godine bez presađivanja. Roze ili bijeli cvjetovi sa karakterističnim tamnim sredinama cvjetaju od jula do septembra. Privlači pčele i leptire.

Na pijaci se rjeđe može naći, ali vrijedi potražiti je. Birajte zbijene primjerke sa tamnozelenim listovima.

Kombinujte vrste različitih visina, boja i perioda cvjetanja kako biste imali lijep pogled na baštu od ranog proljeća do kasne jeseni. A pijaca je dobro mjesto za početak – svježe, lokalno i po pristupačnoj cijeni.

Podijeli tekst sa drugima na:

Paprene cijene voća i povrća na banjalučkoj Tržnici

Na banjalučkoj Tržnici i dalje je bogata ponuda voća, povrća i suvih plodova. Međutim cijene pojedinih proizvoda pokazuju da je proljećna sezona donijela i veća izdvajanja za građane.

Kada je riječ o voću, jabuke se prodaju po cijeni od 2,5 do 3 KM, banane od 3 do 3,5 KM, dok su narandže u rasponu od 3 do 5 KM. Kruške koštaju od 4 do 5 KM, a mandarine oko 3,5 KM.

Grožđe je među skupljim proizvodima. Bijelo dostiže cijenu od 12 do 13 KM, dok je crno od 4 do 5 KM. Nar se prodaje za 6 do 7 KM, a limun od 4 do 5 KM.

Od povrća, najpovoljniji je krompir čija cijena iznosi od 1,5 do 2 KM, dok mrkva košta od 2 do 3,5 KM, a crveni luk od 2 do 3 KM. Mladi kupus prodaje se za 3,5 do 4 KM, krastavac od 5 do 6 KM, a karfiol oko 5 KM. Paradajz i paprika su među skupljim povrćem, sa cijenama od 7 KM, odnosno 7,5 do 8,5 KM.

Možda vas zanima i ovo:

Trgovci iz Srpske traže povlačenje odluke o ograničenju marže

Zelena salata košta od 5 do 6 KM, tikvice oko 7 KM, dok su blitva i mladi luk u rasponu od 7 do 10 KM. Celer i peršun dostižu cijenu od oko 10 KM, a praziluk oko 4 KM.

Kada je riječ o suvim plodovima, cijene su znatno više. Suve šljive koštaju od 10 do 12 KM, očišćeni orasi od 19 do 20 KM, lješnik čak 30 KM. Suve smokve se kreću oko 19 KM. Bijeli luk je jedan od najskupljih proizvoda i dostiže cijenu od 18 do 20 KM po kilogramu.

Iako je ponuda raznovrsna, jasno je da su pojedini proizvodi, posebno suvi plodovi i pojedine vrste povrća, za mnoge kupce postali luksuz.

 

Podijeli tekst sa drugima na: