Kategorija: Zabava

U Gradišci je održan sastanak članova Udruženja penzionera. Razgovarano je o sprovedenim i budućim aktivnostima u renoviranim prostorijama Udruženja.

Predsjednik Udruženja penzionera Grada Gradiška Miloš Jagodić naglasio je da su nakon dužeg vremena uspjeli da renoviraju prostorije Udruženja što će im mnogo značiti za budući rad i okupljanje.

Penzioneri Gradiške u renoviranim prostorijama Udruženja

„Ovaj prostor nije renoviran trideset i više godina. Uspjeli smo našim sredstvima i uz podršku gradonačelnika Zorana Adžića i Gradske uprave da obnovimo prostorije Udruženja gdje će svi članovi imati mnogo bolje uslove za svoje aktivnosti i druženje“, rekao je Jagodić, a prenosi RTV Gradiška.

Jagodić je naveo da imaju u planu da obiđu članove udruženja povodom novogodišnjih i božićnih praznika, kojima će podijeliti 500 prehrambeno – higijenskih paketa.

“Uvijek dijelimo prehrambene pakete tokom praznika i pomoć u lijekovima za socijalno-ugrožene penzionere. Svakodnevno smo na terenu i nastojimo da sprovedemo različite aktivnosti”, naveo je Jagodić.

U prostorijama Kluba penzionera od 5. decembra jednom sedmično biće organizovana druženja uz muziku. Skupština Udruženja penzionera na kojoj će biti razmatran finansijski i plan rada za narednu godinu biće održana u decembru.

Pročitajte još:

Gradiška – grad sa tri stogodišnjaka: Najstariji proslavio 105. rođendan

Banjski oporavak za 113 penzionera iz Gradiške

U selu Babino kod Zenice živi Mirnes Đulan, čovjek koji je dokazao da se znanje, upornost i snalažljivost mogu pretvoriti u čistu energiju.

Profesionalni zidar s više od dvadeset godina iskustva, mistriju i fangle zamijenio je električnim alatima te se posvetio – struji.

Naime, ovaj samouki inovator možda je i jedini u Bosni i Hercegovini koji je od otpadnih materijala napravio vlastitu elektranu. I to ne bilo kakvu — njegov sistem, koji kombinuje vjetroelektranu i solarne panele, uspješno radi već nekoliko godina i u potpunosti zadovoljava potrebe njegovog domaćinstva. Ljeti njegov račun za struju iznosi nula maraca, navodi video-novinar Srećko Stipović u svojoj reportaži na Youtubeu.

Mirnes skuplja stare limenke, topi ih i od aluminijuma izrađuje dijelove za vjetroturbine. Na buvljacima pronalazi stare elektro-motore, skutere i literaturu o obnovljivim izvorima energije. Od tih dijelova sam izrađuje i usavršava vlastite elektrane.

Nove komponente rijetko kupuje jer, kako kaže, “za to treba novac kojeg nema — ali volje i ideja uvijek ima”.

U njegovoj radionici, koja je i sama veliki potrošač energije, sve funkcioniše besprekorno. Kada je prije nekoliko godina selo ostalo tri dana bez struje, Mirnes je svoju elektranu ustupio komšijama za punjenje UPS uređaja kako bi mogli grijati svoje domove.

Danas izrađuje i pokretne turbine za potoke i riječice, koristi vodovodne cijevi za lopatice, a generatore izrađuje od skutera. Njegovi projekti izazivaju sve veće zanimanje, pa ga komšije često zovu da im pomogne popraviti solarne ili vjetro elektrane.

Mirnes vjeruje da je budućnost BiH u obnovljivim izvorima energije, a što i dokazuje jer proizvodi struju za nula maraka.

“Za deset godina svaka će kuća imati solare na krovu i vjetrenjaču u dvorištu. A netko će to morati popravljati i održavati”, kaže sa smiješkom ovaj samozatajni inovator.

Njegova priča pokazuje da održiva energija ne mora biti skupa, nego — pametna i domaća.

Prevare usmjerene na penzionere česta su pojava u posljednjih petnaestak dana na području Prijedora, Kozarske Dubice, Gradiške i drugih gradova. Udruženju za zaštitu potrošača „DON“ stiže sve više prijava o prevarama, a prevaranti se predstavljaju kao zastupnici Fonda PIO, Fonda zdravstvenog osiguranja RS, Instituta „Dr Miroslav Zotović“, Banje Mlječanica i drugih.

Naivni penzioneri meta lažnih predstavnika

Prevaranti na taj način ulaze u domove penzionera i nude im jastuke po 300 KM ili dušeke po cijeni od 1.470 KM, ubjeđujući ih da im je baš taj proizvod potreban kako bi poboljšali zdravstveno stanje.

Mnogi penzioneri ne uoče prevaru, potpišu ugovor i potom 24 mjeseca na rate od penzije otplaćuju proizvode koji na tržištu koštaju svega 30 do 100 KM.

U posljednja dva dana jedna od putujućih trgovaca, koja se predstavlja kao zastupnik medicinske ustanove, penzionerima čak vadi krv. Kada članovi porodice primijete ugovore i shvate da je riječ o prevari, kontaktiraju udruženje potrošača kako bi saznali kako da riješe problem.

Apel građanima da budu oprezni

„Na žalost, sve su to registrovane firme koje stalno traže nove načine da bi prevarile penzionere. Stoga upućujemo apel našim sugrađanima da ne puštaju u kuće nepoznate ljude, da ne nasjedaju na prevare. Ukoliko se to već desilo, neka odmah zovu naše udruženje da bismo im pomogli oko raskida takvih ugovora“, kazala je Murisa Marić, izvršna direktorica UG „DON“ iz Prijedora, a prenosi Fokus.

Pročitajte više o ovoj temi:

Penzioneri oprez: Nude besplatne preglede, pa dođu kući i naplaćuju

Ovce uglavnom dobiju jedno jagnje, u izuzetnim prilikama dva, tri su već čudo, a četiri još veće.

Tako tvrde veterinari, međutim ova logika ne važi za Mileta Dimića iz Mašića i njegovo stado.

Sve njegove ovce jesenas su ojanjile dvojke. Tako je bilo i prošle godine. Bilo je i trojki. Po tome se Mile pročuo u cijelom Potkozarju. Mnogi ne vjeruju, pa navraćaju, da vide, porazgovaraju i uvjere se u priču koju su čuli, a nisu vjerovali.

Kod ovog domaćina, porijeklom iz Jelašinovaca kod Sanskog Mosta, rijetkost je jedno jagnje.

“Kod mene je sve drugačije. Ovdje sam izbjegao u ratu. Imao sam devet godina kada sam sa porodicom doselio u Viluse pa preselio u Mašiće. Do sada nisam imao naročitih uslova za ovce kao u svome selu i na svome poharanom imanju. Ali, to je već druga priča”, kaže nam Mile, pored kojeg se igraju jaganjci.

Trčkaraju, skakuću, jure za ovcama. Pasu još uvijek zelenu travu, a Mile, zajedno sa malim Novakom, bratovim sinom, žitom prihranjuje ovce i jaganjce. Stalno su mu na oku. Čuva ih od pasa lutalica, kojih se namnožilo mnogo, pa iz obližnje šume traže priliku da preskoče žicu.

O dolasku u ovaj potkozarski kraj i stalnoj želji da se bavi stočarstvom, naročito uzgojem ovaca, Mile priča:

“Godinama smo stanovali u viluškoj ambulanti i mašićkoj lugarnici. Nedavno smo od grada Gradiška dobili kuću na korištenje, i njivicu pored kuće. Dobro nam je, zadovoljni smo. U istom domaćinstvu živimo majka, ja, jedan brat sa porodicom, a drugi se osamostalio. Izgradio je kuću blizu škole u Vilusima. U Jelašinovcima smo imali stoku, ovce, krave, svinje… Sada smo opet u mogućnosti da se bavimo stočarstvom.”

Dimić objašnjava da je to što ovce jagnje dvojke, a kod ostalih Mašićana, Viluščana i Romanovčana po jedno, isključivo u ovnu.

“Nije faktor u meni, nego u ovnu. Od njega sve zavisi. Za dobrog ovna ne žalim dobro platiti. To je najbolja investicija, koja se brzo isplati. Dva sam nabavio, eno ih u drvenoj šupi. Silni su, udaraju rogovima u daske. Kada osjete da su ovce blizu hoće sve da provale i da izađu”, objašnjava Mile Dimić, ponosan na svoje ovce i jaganjce, a na ovnove ponajviše.

“Čak osam ovaca, od ukupno 10, obliznilo se u nekoliko dana. Tako sam u jednoj sedmici uvećao stado za 18 jaganjaca. Svi su na broju, izuzev jedne ovce i dva jagnjeta koje sam prodao. Ko god ih vidi, traži da mu prodam ovcu”, hvali se ovaj bivši Sanjanin, a sada stanovnik Mašića, svojim uspjesima u uzgoju ovaca.

Svi se raspituju za rasu ovaca

Mnogi, posebno prolaznici jer je njegova kuća pored auto-puta Gradiška – Banjaluka, raspituju se koju rasu ovaca uzgaja.

Njegov odgovor je jednostavan:

“Uzgajam svaku vrstu do koje dođem. Svake sorte kod mene ima, i sve su dobre. Jednu ovcu ljetos sam kupio čak u Okanovoj Bukvi i dovezao u vreći od đubra”.

“To mjesto, Okanovu Bukvu, ispod planine Grmeč, u svojim djelima opisao je Branko Ćopić. Pominje se u pjesmi ‘Lekcija iz zemljopisa'”, na trenutak promijenismo temu.

“Ne znam ja ništa o tome. Završio sam samo četiri razreda. Da smo stanovali u školi, možda bih imao i koji razred više”, snađe se Mile.

Utom, za stolom ispod vinove loze, pridruži nam se njegova majka Dragica, ljubazna i vrijedna, predusretljiva domaćica. I ona se uključi u razgovor.

“Stanovali smo u ambulanti pa nisi postao doktor a ni lugar, dok smo živjeli u lugarnici”, šaljivo se Miletu obrati Dragica, podsjećajući nas na izbjeglištvo i teške godine, kada su svu imovinu ostavili u Jelašinovcima, a došli u nepoznat kraj.

“Nego, da nastavimo priču o ovcama i jaganjcima… Za to zaslužujete čistu desetku”, ohrabrismo našeg sagovornika, koji učestalo pogledava na sat da ne okasni na važnu utakmicu u Vilusima.

“Sa ovcama treba znati, držati ih uredno, vakcinisati, hraniti raznovrsnom hranom, puštati na pašu, davati i žito. Za rasplod treba imati rasnog ovna. Bez ovna nema biznisa ni zarade.”

Tako nam objasni Mile kojeg mali Novak ne pušta ni metra. Pažljivo sluša razgovor. I on voli ovce i stričevu zanimaciju za domaće životinje. Zajedno su otišli po šerpu mljevenog kukuruza. Čim su se pojavili, ovce su napustile pašu i potrčale prema njima.

(Izvor vijesti: Nezavisne)

U Semberiji se proteklog vikenda širio miris svadbarskog kupusa i domaćih delicija.

Održana je tradicionalna gastro-turistička manifestacija „Kupusijada“, koja okuplja ljubitelje dobre hrane, ali i one koji žele da sačuvaju duh tradicije i života na selu.

Pod otvorenim nebom, uz dim desetina kotlića i zvuke tamburice, ljubitelji domaće kuhinje okupili su se na Kupusijadi, manifestaciji koja spaja hranu, običaje i druženje. Miris svadbarskog kupusa širio se nadaleko, a svaka kutljača imala je svoju taktiku i tajni sastojak.

“Tu je svadbarski kupus, od više vrsta mesa: mangulice, jaretine, ovčetine, junetine, malo suvovine i semberski kupus. Tu su i svi domaći proizvodi od celera, paštrnjaka, praziluka, luka crnog, bijelog… Treba da se kuha na tihoj vatri, nekih 3-4 sata“, kaže učesnik Miodrag Blagojević.

Ali ono što ove ljude okuplja nije samo hrana već i želja da se sačuva duh sela i tradicija okupljanja, koja u modernom vremenu polako nestaje.

“Nažalost, ovdje poljoprivredom se bave sve ljudi stariji i srednjih godina. Više mladih nema da rade, na prste se mogu prebrojati i stvarno je strašna situacija što se poljoprivrede tiče”, ističe drugi učesnik Ljubomir Lazić.

Upravo zbog toga, povratak života na selo i jačanje ruralnog razvoja postali su prioriteti lokalne zajednice. Kroz različite programe podrške, Bijeljina pokušava da zadrži mlade na selu i podstakne nove generacije da se bave poljoprivredom.

“Već treću godinu za redom realizujemo projekat sufinansiranja prilikom kupovine seoskog domaćinstva za mlade bračne parove, jer imamo velika migratorna kretanja iz RS i cijele BiH, a takođe i gradskog i seoskog područja”, naglašava Sreten Vučković, šef Odsjeka za privredu i poljoprivredu Grada Bijeljina.

Stoga je, iako takmičarskog karaktera, borba za prestižno prvo mjesto u kulinarskim vještinama, bila u drugom planu. Manifestacija je prevashodno imala za cilj oživljavanje sela, tradicije i druženje.

“Ovo nam je jedino ostalo u ova teška vremena kada svugdje vri i previre, da se okupimo i hvala vama medijima što ovo ispratite pa može da vidi narod u dijaspori, ali i čitavoj našoj državi Bosni i Hercegovini da smo miroljubivi, da se družimo, volimo sav narod i poenta je samo u okupljanju”“, poručio je Svetislav Božić, učesnik.

Kada je i posljednji kotlić skinut s vatre, a dim zamijenio miris kuvanog mesa i začina, ostaje ono što se ne vidi na tanjiru – dobro raspoloženje i osjećaj zajedništva.

(Izvor vijesti: Federalna TV)

Prema ličnoj karti, baka Bosiljka Banović iz Prijedora ima 104 godine, međutim, ako nju pitate, godina je i više – čak 107. Međutim, na njenom licu vijek života se ne vidi, jer kako i sama kaže, ništa je ne boli, lice joj se nije smežuralo, a um izdao, pa sa više od 100 godina ima mudre savjete za mlade.

“Baka je moja doživjela 107 godina, tako su mi stariji rekli jer ja ne pamtim baku, ja sam bila u bešici, mala, kad je baka umrla. Tako su mi vikali, a ja ne znam”, kaže Bosiljka za u razgovoru koji smo vodili u Domu za starija lica “Drinić” u Prijedoru gdje baka provodi svoje staračke dane. U društvu je bio i bakin praunuk Dušan.

Ratne godine i prošla vremena

Doživjela je baka za svoje 104 godine mnogo radosti, a u porodično stablo upisano je njenih troje djece, sedmoro unučadi, 11 praunučadi i troje čukununučadi.

Međutim, pamti baka Bosiljka i lošije dane, dane rata, kada je morala bježati u šumu s roditeljima.

“Kad sam ja za onaj rat bježala po šumama, bila sam još mlada. Ja sam jadna pod jelikama noćila, bili su sa mnom i roditelji i komšiluk. Bježali smo od neprijatelja, gdje ćemo nego u šumu. U šumu pod jelike. Treba naći dobru gustu jeliku koja neće prokišnjavati. Onda kad treba da se jede nešto, nemamo ništa”, prisjeća se baka Bosiljka prošlih vremena.

A kad se treba jesti, tada su baku Bosiljku slali da pronađe hranu, da nabere nešto za jelo.

“Onda ja i moja snajka od strica odemo. Natrpamo punu torbu, pa uza stranu bježi u šumu. Samo da te ne vidi neprijatelj, da ne puca na nas. Tako smo preživjeli to jedno ljeto. Gladni, nemamo se s čim ni pokriti…”, priča ona, dodajući da je inače rodom od Bosanskog Petrovca, tačnije iz mjesta Vedro Polje blizu Oštrelja, a njeni roditelji imali su još petoro djece.

Uprkos svemu, kaže da je prošlo vrijeme za nju bilo dobro.

“Sada za ove mlade to nije dobro jer mladi hoće kako oni hoće, a stari bi kako oni hoće”, kaže baka Bosiljka.

Nije bježala od posla

U mladosti nije bježala ni od posla, a kako kaže, da se od posla umire, ona bi, kako je radila, davno umrla.
“Voljela sam se družiti. Voljela sam društvo, naročito žensko. Voljela sam raditi puno. Kopati, kupiti, voziti, trpati, istrpavati. ‘Ajde, ti si najmlađa, ti si najzdravija, ajde nam ti pomozi’. Hoću ja svakome pomoći. Ja sam puno radila. Ja ne znam što se narod plaši rada.

Da je zbog toga, kako sam ja radila, ja bih umrla davno”, ne krije Bosiljka.

“Mene ni danas ništa ne boli”

Iako je mnogo radila, u starosti je ništa ne boli, mada su godine uzele danak, pa slabije vidi i čuje.

“Mene ništa ne boli. Mene ništa ne boli. Idu svi ljekarima, traže da bolje i duže žive, a ja ne znam šta je bolest. Ja ni danas nisam bolesna. Mene ni danas ništa ne boli”, ističe ona.

Savjet za mlade: Ne pijte, ne pušite

Baku Bosiljku nismo pitali za tajnu dugovječnosti, već za savjet za mlade generacije.

“Prvo bih da zamolim sve mlađe da ne troše alkohol puno i da ne puše puno. To nije dobro. Ja to nisam ništa radila. Niti sam pila, niti sam pušila. Kada neko puši blizu mene, to meni jako smrdi. To nisam voljela nikada, a ne volim ni danas. Poručila bih da budu dobri, da se ostave nevaljalštine, da se ne svađaju između sebe, da budu dobri prijatelji, komšije. Da alkohol nikako ne troše i da ne troše puno duvana. Dobro, nekada ispušiti jednu cigaretu na dan, ali mladi puše dvije kutije i moraju biti bolesni”, kaže baka Bosiljka.

Lice bez mnogo bora

Iako je mladost davno iza nje, baka nam je ispričala zanimljivu priču iz njenih mladalačkih dana.

“Ja znam, dođe mojoj majci žena, ja nju gledam, starija žena 60-70 godina, koža se smežurala i ja kažem: ‘Bože moj, hoće li tako biti svako?’ A ja 104 godine, nisam se smežurala. Imam malo bora, ali za moje godine nije to ništa”, ističe baka Bosiljka u čime je još jednom potvrdila da su godine samo broj.

(Izvor vijesti: Nezavisne)

Uprkos lošim vremenskim prilikama, 17. Dani glamočkog krompira okupili su više od 1.000 posjetilaca i rekordan broj izlagača – njih 70. Generalni pokrovitelj i organizator manifestacije je opština Glamoč.

Pobjednik takmičenja je Luka Ubović iz Glamoča čiji je krompir težio 2.193 grama.

Drugo mjesto osvojio je Ahmet Kovačević sa krompirom od 1.982 grama, dok je treće mjesto pripalo Јasminu Vidimliću čiji je krompir imao 1.942 grama.

Nagrade od 300 za prvo, 200 za drugo i 100 KM za treće mjesto obezbijedila je Opština Glamoč.

Posjetiocima je priređen i kulturno-umjetnički program u kojem je učestvovao KUD “Budućnost” iz Glamoča.

Mrkonjićanka Stana Mitrić danas je u svom gradu, gdje je rođena i živi, proslavila 100. rođendan u društvu porodice, prijatelja i komšija.

Baka Stana rekla je novinarima da nije mislila da proslavlja rođendan, ali da su proslavu osmislila i organizovala njena djeca, unuci i praunuci.

“Za ovo života sam se ispatila i izmučila. Sad mi je najbolje, najljepše, ali ipak patim što sam sahranila svoju djecu. Gledam njihove fotografije, plačem i razgovaram s njima, jer živa u zemlju ne mogu”, ispričala je baka Stana.
Najviše se, kaže, namučila u vrijeme ratnih dešavanja, kada je bila gladna i žedna.

Sa tri godine ostala bez majke

Stana /Višekruna/ Mitrić rođena je 20. oktobra 1925. u selu Brdo kod Mrkonjić Grada, a sa tri godine ostala je bez majke.

Rodila sedmoro djece

Rodila je sedmoro djece i bez muža ostala 2018. godine, kada je umro u 91. godini.

Ima 14 unuka, 13 praunuka i jednog čukununuka.

Velika žena koja se mnogo napatila

Unuk Duško Lazić iz Banjaluke rekao je da rado dolazi kod bake Stane, za koju kaže da je velika žena koja se mnogo napatila u životu.

Lazić je naglasio da se rado sjeća svog djetinjstva i dolazaka kod bake, kada su joj pomagali oko seoskih poslova, ali da ih ona i danas dočekuje sa osmijehom i radošću.

Ispunjena želja

Najmlađa Stanina unuka Stanislava Zorić iz Banjaluke kaže da su se ona i njena sestra prije nekoliko godina dogovorile da će ako dočekaju da baka doživi stotu godinu, upravo na ovakav način proslaviti njen rođendan, što se danas i ispunilo.

Zorićeva je rekla da ih je baka uvijek dočekivala domaćinski i s ljubavlju, te da i dan-danas tako dočekuje svoju rodbinu i goste, ustajući i pitajući ih da li su gladni i žedni.

Krupa na Vrbasu uvrštena je na listu najboljih turističkih sela svijeta za 2025. godinu.

Iz Turističke organizacije grada Banjaluke saopštili su da je ovaj jedinstveni prirodni i kulturni biser zvanično postao dio prestižnog programa Best Tourism Villages (BTV) 2025, koji dodjeljuje UN Tourism (bivši UNWTO).
Svečana ceremonija održana je u kineskom gradu Hužou, gdje je nagradu primila direktorica Turističke organizacije Banjaluka, Minja Šurlan.

Priznanje su joj uručili Gao Dženg, ministar kulture i turizma Narodne Republike Kine, te Zurab Pololikašvili, generalni sekretar UN-a za turizam.

“Ovo globalno priznanje potvrđuje izuzetan turistički potencijal Krupe na Vrbasu, kao i našu posvećenost održivom razvoju, očuvanju kulturne baštine i prirodnih resursa. Krupa na Vrbasu sada je zvanično dio globalne mreže najboljih ruralnih destinacija. Čestitamo cijeloj zajednici i svima koji su doprinijeli ovom izvanrednom uspjehu”, poručili su iz Turističke organizacije grada Banjaluke.

Kako doći u Krupu na Vrbasu

Krupa na Vrbasu se nalazi na 25 km od Banjaluke. Smještena je u dolini Vrbasa u Krupskoj kotlini, na putu ka Jajcu ili Mrkonjić Gradu.

Najbolji način dolaska je sopstvenim autom, biciklom, motorom ili nekim drugim ličnim prevoznim sredstvom. Javni prevoz ne nudi adekvatan red vožnje i trasu u skladu sa kojom biste mogli na efikasan način obići sve znamenitosti koje mjesto nudi.

U centru Krupe na Vrbasu, na magistralnom putu, postoje oznake za skretanje ka slapovima, crkvi brvnari i manastiru. Ne morate brinuti da ih nećete uočiti.
Posjetu je najbolje započeti od slapova Krupe.