Autor: sandric84

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine Nermin Nikšić u januaru ove godine je izjavio kako penzioneri u ovoj godini mogu očekivati “jednu ili dvije jače jednokratne pomoći”. Od tada je prošlo šest mjeseci, a pomoć penzioneri još nisu dobili.

Premijera Nikšića smo pitali šta je sa jednokratnom pomoći, kada je penzioneri mogu očekivati uz konstataciju kako, što su sami penzioneri isticali, mizerno povećanje penzija od 4,95 posto ovoj populaciji nije donijelo poboljšanje.

Nikšić nije odgovorio na pitanja.

Mustafa Trakić, član Upravnog odbora Saveza udruženja penzionera FBiH,  kazao je kako je na sjednici Upravnog odbora 25. juna donesen zaključak u kojem se zahtijeva hitan sastanak sa premijerom FBiH u vezi sa jednokratnom pomoći, vanrednim povećanjem penzija.

“Pa kako je krenulo, možda će jednokratna pomoć biti u izbornoj godini. Istina, ima 70 miliona KM u finansijskom planu za jednokratne pomoći penzionera. Ja sam među onima koji su tražili od Vlade Federacije BiH povećanje penzija umjesto jednokratne pomoći, ali je premijer rekao da to ne dolazi u obzir, u smislu, više će dobiti sa jednokratnom pomoći, a što nije istina” ističe Trakić.

Urgentan zahtjev prema premijeru FBiH

“Na Upravnom odboru Saveza koji je bio 25. juna donesen je zaključak i mislim da je već otišao urgentan zahjev za sastanak sa premijerom. Glavnu riječ u Vladi FBiH vode premijer Nermin Nikšić, dopremijer Vojin Mijatović, ministar finansija Toni Kraljević, oni sve odlučuju. Tražimo sastanak u vezi sa izmjenom člana 80. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH, kako bismo mogli u ovoj godini imati to vanredno povećanje penzija i obećane dvije jednokratne pomoći.

Rečeno je na jednom od ranijih sastanaka u Vladi FBiH da se jednokratne pomoći neće dijeliti bez Saveza. Da će Savez dati prijedlog kako i koliko da idu jednokratne pomoći, odnosno, kome.
Tražimo i da Vlada svojom odlukom poveća penzije, izuzev maksimalne. Otprilike 220.000 ima najniže penzije – rekao  je Trakić.

(Izvor vijesti: Faktor.ba)

Prijedorski Centar za socijalni rad evidentirao je u 2024. godini 10.355 obraćanja korisnika po raznim osnovama, što je nastavak rasta broja obraćanja budući da je u prethodne tri godine taj broj bio od 8.935 do 9.720, podaci su ove javne ustanove.

Najveći broj obraćanja odnosi se na materijalno obezbjeđenje, odnosno prava kao što su dodatak za pomoć i njegu drugog lica i jednokratne novčane pomoći.

Centru se obraćaju i lica koja po Zakonu o socijalnoj zaštiti nisu u njegovoj nadležnosti, a to su sve kategorije materijalno ugroženih lica, penzioneri, radno sposobna lica, socijalno ugrožene kategorije iz izbjegličke i povratničke populacije, nezaposlena i zaposlena lica, zdravstveno neosigurana lica.

U izvještaju o radu ove ustanove za 2024. godinu navodi se da je potrebno da se u skladu sa raspoloživim finansijskim mogućnostima dodatno izdvoje budžetska sredstva za finansijsku podršku u oblasti socijalne zaštite.

“Za unapređenje kvaliteta stručnog rada neophodno je obezbijediti uslove za permanentno usavršavanje stručnih radnika, praćenje zakonskih okvira i savremenih pristupa i modela rada sa korisnicima, te bolja tehnička podrška za rad stručnih radnika”, ističe se u izvještaju.

Iz Centra za socijalni rad godinama ističu da je od izuzetnog značaja skrenuti pažnju na dignitet i dostojanstvo, kao i ukupni položaj zaposlenih.

“Stručni radnici svakodnevno su suočeni sa teškim životnim sudbinama korisnika, ali i sa pritiskom javnosti, koja nekada, zbog neinformisanosti, ima predrasude i pogrešne stavove o ulozi i dometima socijalnog rada. Ovo dovodi do neopravdanih kritika, što dodatno opterećuje već složen proces rada”, ukazano je u izvještaju.

Uprkos značaju njihovog doprinosa zajednici, zaposleni u Centru se i dalje suočavaju sa nedovoljnim vrednovanjem, posebno u pogledu visine primanja, što direktno utiče na njihov životni standard i dobrobit njihovih porodica, dodali su iz Centra za socijalni rad.

Dok političari brinu o vlastitim prioritetima, građana se bore za preživljavanje. Geopolitičke napetosti rastu, a s njima i cijene. Struja, gorivo i hrana postaju luksuz.

Umjesto da u zrelim godinama uživaju u plodovima svog rada, priče velikog dijela građana BiH, sve češće ovako počinju.

“Nemam ja uslova za život. Ja živim 20 godina pod kirijom. Valja odvojiti 200 KM. Kako? Idem čistiti nekome da bih preživjela.”

I to narušenog zdravstvenog stanja, kaže nam naša sagovornica. Državi su dali mnogo, ali država njima ne. Dok se nosioci vlasti bave političkim nadmudrivanjima i skupljanjem jeftinih političkih poena…

Narodne kuhinje pune, frižideri prazni

U međuvremenu, građani BiH su sve više gladni, a Narodne kuhinje imaju sve više posla.

Broj korisnika ovakvog vida pomoći se povećava. Na pomoć Narodne kuhinje Stari grad Sarajevo, trenutno se oslanja 622 korisnika, 11 više u ovom mjesecu. Ovo nije statistika, nego bolni odraz države.

“To su ljudi starije životne dobi, naši penzioneri. Ljudi koji imaju neku jednokratnu pomoć, a ima i ljudi koji nemaju nikakvu pomoć, što se tiče novčanih sredstava. Ostvarili su pravo na topli obrok u našoj kuhinji. Imaju hljeb, imaju voće, dvije vrste mesa… “, rekao je Amir Radeljaš, upravnik Narodne kuhinje Stari Grad.

Osnovne životne namirnice, koje su mnogima postale luksuz, dobiće ovdje. Ali, šta dalje?

“Pojeo bi čovjek suv hljeb, a valja plaćati račune svaki mjesec. Imala sam jednu nanu, čistila sam. Ne ide više, ne mogu. Ne govorim o svom stanju i bolestima. Mjesečno mi treba najmanje 200-300 KM samo za lijekove. Odakle, kako?”, kaže jedan građanin.

Da barem ima vlastiti krov nad glavom, kaže ova dostojanstvena žena, ali nadležni, i u ovom dijelu, ćute. Ništa bolja situacija nije ni u drugim bh. gradovima. Javna kuhinja, koja djeluje u okviru Udruženja “Mozaik prijateljstva” u Banjaluci, dnevno priprema između 700 i 800 obroka. Korisnici su sve češće i mladi.

“Vikendom, kada vršimo dostavu od vrata do vrata, na razna mjesta gdje ljudi žive i prebivaju, to je preko 1.200, a negdje preko 2.000. Moram da priznam da, takođe, ima i tih mladih ljudi, ljudi koji su preko noći, na različite načine ostali bez doma i sredstava za život”, rekao je Miroslav Subašić iz Udruženja građana “Mozaik prijateljstva”.

Narod se snalazi, vlast se nadmudruje

Ali i građana, koji pored posla koji obavljaju, ne mogu pokriti troškove ishrane. Tome svjedoči i visina potrošačke korpe koja je i prošlog mjeseca prešla 3.100 KM. Najviše novca odlazi, upravo, na prehranu. Ali, tu nije kraj.

“Ono što mogu sa sigurnošću da kažem, da cijene neće ići nadolje. To je jedino sto posto sigurno. One sada isključivo imaju jedan pravac, a to je prema gore. Ja znam da je ovo informacija koju ne želim ni ja da čujem – ni ja, ni moja porodica, ne želite ni Vi da čujete, ni gledatelji, ali nažalost to je gorka realnost” , ističe profesor finansija Sanel Halilbegović.

A poskupljuje sve, od cijena goriva, preko električne energije, do hrane. Od nemara vlasti, do geopolitičkih okolnosti, koje ne ohrabruju.

“Mi smo toliko mali da bi osjetili svaki poremećaj. Sigurno smo već primijetili cijene nafte i goriva, da su malo promijenjene, porasle”, kaže stručnjak za energetiku Nihad Harbaš.

Lančana poskupljenja nisu nešto što iznenađuje. Ali, ne iznenađuje više ni izostajanje socijalnog bunta jer je veliki dio građana, kako sami kažu, sam sebi prepušten. I bojkoti trgovina otišli su u zaborav.

(Izvor vijesti: N1)