Živio je 104. godine i otkrio tajnu dugovječnosti

ajna dugog života za Andreja Vorona, mudraca i stanovnika jednog sela na Karpatima, nije bila u lijekovima. Živio je čak 104 godine i sve to vrijeme bilježio kako se živi dug, zdrav, srećan i radostan život. Te bilješke je kasnije ukrajinski pisac Miroslav Dočinec pretvorio u knjigu „Mnogo godina. Srećne godine“.

Voronovo iskustvo ne počiva samo na fizičkom zdravlju i zdravim navikama već i na njegovanju duše, a može poslužiti svakome od nas.

Njegova pravila su:

1. Naučite da vidite sav život oko sebe i da uživate u svemu: u travi, šumi, pticama, životinjama, zemlji i nebu. Gledajte ih dobrim očima i čistim srcem, pa ćete otkriti znanje kakvog nema ni u jednoj knjizi. U njima ćete vidjeti sebe.

2. Neka vam pređe u naviku da nekoliko minuta stojite bosi na zemlji. Uzemljite se. Dajte tijelu zemlju dok ga ona ne pozove.

3. Boravite uz vodu što češće. Skinuće vam umor i razbistriti misli.

4. Pijte čistu vodu gdje god možete, ne čekajući da zaista ožednite. Ovo je važan lijek.

Tajna dugog života krije se u povrću svakog dana, a cvekla je prva na listi

5. Svakog dana na vašem stolu treba da se nađe povrće, ono koje je toplo i puno sunca. Na prvom mjestu je cvekla — nema bolje hrane na zemlji. Zatim dolaze pasulj, bundeva, bobičasto voće, šargarepa, paradajz, paprika, spanać, salata, jabuke, grožđe i šljive.

6. Meso je bolje ne jesti. Ono u sebi nosi tuđu bol. Mi nismo predatori.

7. Najbolje je pojesti šaku hrane po obroku, ali više puta dnevno. Da bih jeo manje, pijem mnogo vode i kompota i jedem sirovo povrće. Od četvrtka uveče do petka uveče ne jedem ništa, samo pijem vodu.

8. Post je najveća blagodet. Ništa me ne jača i ne podmlađuje kao post. Kosti postaju lake poput ptica, a srce radosno kao u mladića. Svakim postom postajem mlađi za koju godinu.

9. Dobro je usred dana odrijemati pola sata, da krv osvježi glavu i lice. Loše je spavati poslije jela, jer tada krv postaje gusta, a mast se taloži na krvnim sudovima.

10. Sjedite manje, ali spavajte dovoljno.

11. Ne zaboravite na orašaste plodove. Oni su poput našeg mozga i daju mu snagu. Dobro je svakog dana uzeti kašičicu ulja od orašastih plodova.

Recept za dug život koji počinje od odnosa prema ljudima

12. Budite ljubazni i pažljivi prema ljudima. Od svakog od njih, čak i od onih koji djeluju prazno, možete nešto naučiti.

13. Ono što vam je namijenjeno biće vam dato. Naučite da čekate ponizno. Ono što nije vaše ne treba ni čekati. Neka vam se duša s tim pomiri.

14. Kad je duši teško, morate mnogo hodati. Poljem, šumom, obalom rijeke. Voda će odnijeti vašu tugu. Ali zapamtite: najbolji lijek za tijelo i dušu jesu post, molitva i fizički rad.

15. Krećite se više. Na kamenu koji se kotrlja mahovina ne raste. Bube ostaju na zemlji. Ne bježite od njih, ali ne dozvolite im da vladaju vama. Nikada se ne plašite da započnete novi posao — obnovićete se.

16. Nikada nisam bio u odmaralištu niti sam nedjeljom ležao. Živci se odmaraju kad ruke rade.

17. Ne pokušavajte od svega da profitirate, već nastojte da sami budete korisni. Vinova loza koja ne rađa brzo se osuši.

18. Ne budite ptica rugalica, budite radosni i vedri.

19. Ne prejedajte se! Gladna zvijer je lukavija i okretnija od dobro uhranjenog čovjeka.

20. Poslije večere šetam po vrtu pola sata.

Šargarepa i bobice kad tijelo traži snagu

21. Da ne biste s djetetom išli po bolnicama i ljekarima, prepustite ga prirodi. Od malih nogu učite ga da hoda boso po zemlji. Neka ga opeče kopriva, neka ga ujede mrav, neka se okupa u hladnoj vodi, pa će očvrsnuti. Njegovo tijelo i duh postaće jači.

22. Kad osjetite da se tijelo brzo umara i da vas sve nervira, jedite mnogo šargarepe. Ona vraća snagu.

23. Kad stigne sezona bobičastog voća, možete se odreći bilo koje hrane, ali ne i bobica. Pojedite šoljicu svakog dana. Ako su zvijezde oči neba, bobice su oči zemlje.

Napuniće vas snagom i zdravljem.

Savjeti za dugovječnost koji liječe dušu

24. Nađite vremena da ćutite, da budete mirni i da razgovarate sami sa sobom.

25. Neka vam srce kaže šta je dobro, a šta loše, a ne ljudska riječ.

26. Ne brinite ko šta misli i priča o vama. Budite sami sebi sudija u čistoti i dostojanstvu.

27. Ne ljutite se na ljude i ne osuđujte ih. Svaka osoba kojoj oprostite uvećaće vašu ljubav prema sebi.

28. Ako vam je srce puno ljubavi, za strah nema mjesta.

29. Ne takmičite se ni sa kim. Svakome svoje.

30. Ne svađajte se. Svako ima svoju istinu i nosi neko svoje nezadovoljstvo.

31. Ne učite ljude kako da žive i šta da rade. Nikad ne podučavam, samo savjetujem kada me neko pita za savjet.

32. Ne smatrajte sebe najpametnijim, najpristojnijim i boljim od drugih.

Podijeli tekst sa drugima na:

Izračunajte koliko kilograma odgovara vašoj visini i godinama

Idealna težina nije samo stvar izgleda, ona je i pokazatelj vašeg zdravstvenog stanja.

Većina nas se godinama oslanja na zastarjele proračune, a ova računica precizno i bez grješke određuje kilograme u odnosu na visinu i godine.

Provjerite gdje se nalazite na skali i je li vrijeme za ozbiljne promjene u životnim navikama.

Zaboravite na zastarjele proračune: Ovo je najpreciznija formula za idealnu težinu!

Jeste li se nekad zapitali kolika je vaša idealna težina i koliko bi trebalo da imate kilograma prema svojoj visini i godinama?

Mnogima je prva asocijacija indeks tjelesne mase (BMI), ali to je samo grub pokazatelj. Računa se tako što kilograme podijelite kvadratom visine, a vrijednosti ispod 18,5 označavaju pothranjenost, dok one preko 40 znače tešku gojaznost.

Ipak, BMI ne daje potpunu sliku jer zanemaruje građu tijela i starost, pa se kao mnogo preciznija izdvaja Krefova formula.

Za razliku od uobičajenih metoda, ona uzima u obzir i specifičnu strukturu vašeg tijela. Tako dobijate tačan cilj kojem treba da težite kroz ishranu ili vježbanje da biste postigli savršenu liniju.

Krefova formula: Kako da izračunate idealnu težinu prema vašem tipu tijela?

Krefova formula poznaje 3 tipa tijela:

Prosječna građa: Jednostavna računica za vašu idealnu težinu
((visina u centimetrima – 100) + (starost / 10)) x 0,9

Primjer: Imate 165 centimetara i 30 godina. Vaša računica glasi ((165-100) + (30/10)) dž 0,9 = 61,2 kilograma, i to je vaša idealna težina.

Srednja građa: Otkrijte svoju idealnu kilažu uz ovu formulu

((visina u centimetrima – 100) + (starost / 10)) x 0,9 x 1,1

Primjer: visoki ste 1,65 metar i imate 30 godina.

Računica je ((165-100) + (30/10)) x 0,9 x 1,1 = 67,32 kilograma, što je vaša idealna kilaža.

Sitna građa: Evo koliko biste trebali da imate kilograma

((visina u centimetrima – 100) + (starost / 10)) x 0,9 x 0,9

Primjer: Visoki ste 1,65 metar i imate 30 godina. Znači: ((165-100) + (30/10)) x 0,9 x 0,9 = 55,08 kilograma je vaša idealna težina.

Nije sve u vagi: Obim struka otkriva pravo stanje vašeg zdravlja!

Koliko ste zaista fit, pokazuje i obično mjerenje obima stomaka. Ako je obim vašeg struka jednak polovini visine ili manji, nivo masti je u normalnim granicama, a veće vrijednosti govore o nagomilanoj masnoći koja može ugroziti zdravlje.

Višak kilograma ne procjenjuje se samo prema broju na vagi. Važan pokazatelj može biti i odnos obima struka i kukova, koji pomaže da se procjeni raspored masnog tkiva u tijelu.

Da biste ga izračunali, izmjerite obim struka i obim kukova, pa prvu vrijednost podijelite drugom. Struk mjerite na sredini između donjeg rebra i vrha karlične kosti, a kukove na najširem dijelu.

Prema kriterijumima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), odnos struka i kukova veći od 0,90 kod muškaraca i 0,85 kod žena ukazuje na povećan rizik po zdravlje. Ovaj pokazatelj ne postavlja samostalno dijagnozu gojaznosti, već se tumači uz druge zdravstvene pokazatelje, prenosi Krstarica.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Kiseli kupus nije za svakoga: Ovi ljudi ga ne bi trebali jesti

​Kiseli kupus je jedna od omiljenih namirnica tokom jeseni i zime. Nezaobilazni je sastojak sarme, često se služi uz pečeno meso, kobasice ili pasulj, a mnogi ljudi vole da ga jedu i kao salatu.

Pored toga što je ukusan i pristupačan, sadrži vlakna, vitamin C i druge korisne hranljive materije. Međutim, postoje zdravstvena stanja kod kojih treba biti oprezan sa njegovom konzumacijom.

Problem obično nije u samom kupusu, već u soli koja se koristi tokom fermentacije, kiselosti hrane i načinu na koji tijelo reaguje na fermentisanu hranu. Kod nekih ljudi kiseli kupus može pogoršati postojeće stanje ili zahtijevati prilagođavanje ishrane.

Ljudi sa visokim krvnim pritiskom

Kiseli kupus može da sadrži značajne količine soli, odnosno natrijuma, koji u prekomjernim količinama može doprinijeti povećanju krvnog pritiska i zadržavanju tečnosti u organizmu. Stoga osobe sa hipertenzijom treba da budu oprezne sa količinom kiselog kupusa koju jedu, posebno ako tokom dana konzumiraju i drugu slanu hranu.

To ne znači da moraju potpuno da ga isključe iz ishrane. Manje porcije i praćenje ukupnog dnevnog unosa soli mogu pomoći, a ispiranje kiselog kupusa vodom može ukloniti dio natrijuma.

Osobe sa hroničnom bolešću bubrega

Ishrana često zahtijeva posebnu pažnju kod bolesti bubrega, a jedan važan faktor može biti unos natrijuma. Kada bubrezi ne rade dovoljno dobro, tijelu može biti teže da održi ravnotežu tečnosti i minerala. Prekomjerna konzumacija slane hrane može dodatno otežati kontrolu krvnog pritiska i doprinijeti zadržavanju tečnosti.

Međutim, preporuke za ishranu variraju u zavisnosti od stadijuma bolesti i individualnih nalaza. Stoga kiseli kupus nije automatski zabranjen svim ljudima sa bubrežnim oboljenjima, ali oni kojima se preporučuje ograničavanje soli treba da budu oprezni sa količinom.

Osobe sa gastritisom, refluksom i osjetljivim crijevima

Neki ljudi smatraju da je kiseli kupus odlična opcija, dok drugi mogu imati gorušicu, nadimanje, grčeve ili nelagodnost u stomaku. Osobe sa gastroezofagealnom refluksnom bolešću mogu primijetiti pogoršanje simptoma nakon konzumiranja kisele hrane. Isto se može desiti i nekim ljudima sa gastritisom.

Kiseli kupus takođe može biti problem za ljude sa sindromom iritabilnog crijeva, posebno ako su skloni nadimanju i gasovima. Međutim, reakcije se razlikuju od osobe do osobe. Ako vam kiseli kupus ne izaziva nikakve probleme, sama dijagnoza ne znači nužno da morate da ga izbjegavate. Važno je pratiti kako vaše tijelo reaguje i prilagoditi veličinu porcije.

Ljudi osjetljivi na histamin

Tokom fermentacije kiselog kupusa mogu se proizvesti biogeni amini, uključujući histamin. Kod osjetljivih osoba konzumiranje hrane koja sadrži histamin može biti povezano sa glavoboljom, crvenilom kože, svrabom ili probavnim smetnjama.

Količina histamina u fermentisanim proizvodima nije uvijek ista jer zavisi od načina pripreme, mikroorganizama i uslova skladištenja.

Važno je napomenuti da je intolerancija na histamin složena oblast i da se simptomi mogu preklapati sa brojnim drugim stanjima. Stoga se ne preporučuje samostalno eliminisanje velikog broja namirnica bez konsultacije sa zdravstvenim radnikom.

Ljudi koji uzimaju varfarin

Ljudi koji uzimaju varfarin, lijek koji se koristi za sprečavanje stvaranja krvnih ugrušaka, takođe treba da obrate posebnu pažnju. Kupus sadrži vitamin K, koji je uključen u proces zgrušavanja krvi i može uticati na dejstvo varfarina.

Međutim, to ne znači da ljudi na ovoj terapiji ne bi trebalo da jedu kiseli kupus. Najvažnije je da unos vitamina K bude što ujednačeniji. Naglo povećanje ili smanjenje količine namirnica koje ga sadrže može uticati na efikasnost terapije i vrijednosti INR-a.

Ljudi koji uzimaju varfarin stoga ne bi trebalo da prave veće promjene u ishrani bez konsultacije sa ljekarom, prenosi Kurir.

Da li treba da se odreknete kiselog kupusa?

Za većinu zdravih ljudi kiseli kupus može biti koristan dio raznovrsne ishrane. Sadrži vlakna i hranljive materije, a nepasterizovani proizvodi mogu sadržati i žive mikroorganizme nastale fermentacijom.

Treba napomenuti da sirov kiseli kupus nije isto što i kiseli kupus koji je dugo kuvan. Termička obrada uništava žive mikroorganizme, ali vlakna i dio hranljivih materija ostaju.

Najvažnije je obratiti pažnju na količinu soli, veličinu porcije i sopstvenu toleranciju. Ako imate bilo koje od gore navedenih zdravstvenih stanja ili uzimate lijekove na koje vaša ishrana može uticati, konsultujte se sa svojim ljekarom o svim ograničenjima koja imate.

Podijeli tekst sa drugima na:

Istina o genetici i navikama: Kako se stiče holesterol?

Kada govorimo o holesterolu, obično ga dijelimo na „loš“ (LDL) i „dobar“ (HDL). Međutim, ono što mnogi ne znaju jeste način na koji se on stvara u našem organizmu.

Naše tijelo (prije svega jetra) samo proizvodi oko 80 odsto ukupnog holesterola potrebnog za normalno funkcionisanje ćelija, dok preostalih 20 odsto unosimo kroz hranu. Ove činjenice otvaraju ključno pitanje: koliko utiču geni koje smo dobili od roditelja, a koliko naš životni stil?

Da li se holesterol nasljeđuje?

Genetika igra ogromnu ulogu u tome kako naš organizam prerađuje i eliminiše masnoće iz krvi. Ako su vaši roditelji ili bliski rođaci imali visok holesterol ili srčane probleme u mladosti, velike su šanse da ste i vi skloni ovom problemu.

Najekstremniji oblik genetskog uticaja naziva se porodična hiperholesterolemija, nasljedno genetsko stanje koje pogađa otprilike jednog od 250 ljudi. Osobe sa ovim stanjem imaju mutaciju gena koja onemogućava jetri da pravilno uklanja LDL holesterol iz krvotoka.

Zbog toga one imaju izuzetno visoke vrijednosti holesterola još od rane mladosti, čak i ako žive potpuno zdravo, vježbaju i hrane se pravilno. Ipak, čak i ako nemate ovu rijetku dijagnostikovanu mutaciju, mnoge porodice dijele takozvanu poligenu hiperholesterolemiju. Radi se o kombinaciji više različitih gena koji vas čine osjetljivijim na masnu hranu i usporeni metabolizam masti.

Kada životni stil preuzme kontrolu: Kako se holesterol „stiče“?

Iako geni definišu vašu polaznu osnovu, način na koji živite odlučuje kakav će biti krajnji rezultat. Loše životne navike mogu „probuditi“ genetsku predispoziciju ili samostalno stvoriti ozbiljan problem sa masnoćama. Evo šta najčešće dovodi do stečenog visokog holesterola.

Na prvom mjestu su brza hrana, prerađevine od mesa, punomasni mliječni proizvodi, margarin i peciva puna industrijskih ulja, koji direktno povećavaju nivo lošeg LDL holesterola.

Možda vas zanima i ovo:

Stabilizujte glukozu: Zašto šećer skače čim se probudite?

Zatim, sjedeći način života smanjuje nivo „dobrog“ (HDL) holesterola, koji ima ulogu u uklanjanju viška holesterola iz krvi i njegovom prenosu do jetre.

Naročito nagomilavanje masnog tkiva u predjelu stomaka negativno utiče na metabolizam lipida, a pušenje je navika koja oštećuje zidove krvnih sudova i olakšava taloženje holesterola u arterijama. Uz to, pušenje smanjuje zaštitni HDL holesterol, dok nikotin doprinosi štetnim efektima pušenja na kardiovaskularni sistem.

Optimalne navike za vaše zdravlje

Dobra vijest je da, čak i ako vam je genetika dodijelila loše karte, navike mogu značajno da promijene situaciju i zaštite vaše srce. Izaberite mediteranski način ishrane. To su ovsene pahuljice, mahunarke, integralne žitarice, jabuke i orašasti plodovi puni su rastvorljivih vlakana. Ta vlakna se vezuju za holesterol u crijevima i pomažu njegovo izbacivanje iz tijela.

Zamijenite margarin i puter nezasićenim mastima, poput ekstra djevičanskog maslinovog ulja, a u jela uvrstite masnu ribu (losos, skuša, sardine), koja je bogata omega-3 masnim kiselinama. Hodajte najmanje 30 minuta brzim hodom dnevno. Započnite i neki vid rekreacije — plivanje, vožnju bicikla ili lagano trčanje. Redovna fizička aktivnost pet dana u sedmici doprinosi boljem zdravlju srca i krvnih sudova.

Podijeli tekst sa drugima na:

Noćas se pomijera sat: Pripremite organizam za kvalitetan san

U noći između subote i nedjelje, sat se pomjera unazad – prelazimo sa ljetnjeg na zimsko računanje vremena. Na prvi pogled, to djeluje kao mali poklon: dodatnih 60 minuta sna.

Ali za naš organizam, ta promjena nije samo tehnička. Ona je signal koji može da poremeti ritam spavanja, izazove umor, razdražljivost i osjećaj da nešto “ne štima”.

Promjena vremena utiče na naš cirkadijalni ritam – biološki sat koji reguliše kada spavamo, kada se budimo, kada smo gladni, koncentrisani ili umorni. Taj ritam ne prati kazaljke, već svjetlost, navike i hormone. Kada se vrijeme pomjeri, tijelo može da doživi mini džet-leg, naročito ako već imate osjetljiv san ili neredovnu rutinu.

Prema riječima dr Erika Pretera, profesora psihijatrije na Univerzitetu Kalifornija u San Francisku, čak i jedan sat promjene može da prekine naš uobičajeni ciklus spavanja i budnog stanja.

“Naše tijelo ima svoje navike i ne može odjednom da se adaptira”, kaže dr Preter.

Drugim riječima, tijelo ne zna da je “dobilo” sat više – ono zna da je svjetlost drugačija, da se navike mijenjaju i da nešto nije kao juče.

Kako da pomognete tijelu?

Promjena vremena ne mora da vas poremeti pod uslovom da se pripremite pametno.

Evo nekoliko savjeta koje preporučuju stručnjaci za spavanje:

Pomjerajte vrijeme spavanja postepeno

Počnite nekoliko dana ranije. Pomjerajte vrijeme odlaska na spavanje za 10–15 minuta svake večeri, kako bi tijelo imalo vremena da se prilagodi.

Izložite se jutarnjoj svjetlosti

Prirodna svjetlost je najjači regulator biološkog sata. Otvorite zavjese čim ustanete, doručkujte pored prozora ili izađite u kratku šetnju. Jutarnja svjetlost pomaže tijelu da se „resetuje“.

Izbjegavajte ekrane i kofein pred spavanje

Plava svjetlost sa telefona i laptopa odlaže lučenje melatonina – hormona sna. Isključite ekrane barem sat vremena prije spavanja. Izbjegavajte kafu, crni čaj i energetska pića poslije 14 časova.

Uvedite umirujuće večernje rituale

Topla kupka, lagano istezanje, čitanje ili meditacija mogu pomoći tijelu da se opusti. Izbjegavajte intenzivne treninge uveče i birajte tihe, opuštajuće aktivnosti.

Održavajte rutinu

Dosljednost je ključ. Idite na spavanje i ustajte u isto vrijeme, čak i kada se sat promijeni. Tijelo voli predvidivost – ona donosi stabilnost i kvalitetan san.

Promjena sata može biti prilika da se vratite sebi. Da usporite, oslušnete tijelo i obnovite večernje navike. Taj dodatni sat nije samo vrijeme, to je vaš “prostor” za brigu o sebi. Izbjegavajte intenzivne treninge uveče i birajte tihe, opuštajuće aktivnosti.

Podijeli tekst sa drugima na:

Proširene vene nisu samo estetski problem: Kada treba da se liječe?

Proširene vene i vidljivi kapilari na nogama nisu samo estetski problem, već mogu ukazivati i na poremećaje cirkulacije.

Osim što narušavaju izgled kože, proširene vene mogu izazvati bol, osjećaj težine i umora u nogama, oticanje, a u težim slučajevima i komplikacije poput krvnih ugrušaka i otvorenih rana.

Zašto nastaju proširene vene?

Proširene vene nastaju kada zalisci u venama, koji omogućavaju protok krvi prema srcu, oslabe i prestanu pravilno da funkcionišu. Krv se tada zadržava u venama, povećava pritisak na njihove zidove i dovodi do širenja.

Veći rizik imaju ljudi sa nasljednom predispozicijom, oni koji dugo sjede ili stoje, starije osobe i trudnice.

Kako se liječe?

Redovna fizička aktivnost, šetnja, izbjegavanje dugotrajnog sjedenja i stajanja, kao i podizanje nogu mogu ublažiti tegobe. Kompresivne čarape, uz preporuku ljekara, pomažu u smanjenju otoka i osjećaja težine, ali ne uklanjaju već nastale proširene vene.

Savremena medicina nudi više minimalno invazivnih metoda liječenja, među kojima su skleroterapija, laserski tretmani i endovenska terapija.

Skleroterapija se najčešće koristi za sitne kapilare i manje vene, dok se laserska i radiofrekventna ablacija primjenjuju za zatvaranje većih proširenih vena. Ove procedure obično omogućavaju brži oporavak u odnosu na klasične hirurške zahvate.

Kada potražiti pomoć ljekara?

Ukoliko se javljaju bol, uporan otok, promjene boje kože ili rane na nogama, potrebno je obratiti se ljekaru. Iznenadni otok i bol u jednoj nozi zahtijevaju hitnu procjenu zbog moguće tromboze, a otežano disanje ili bol u grudima hitnu medicinsku pomoć.

Prije izbora terapije najčešće se radi dopler ultrazvuk krvnih sudova, na osnovu kojeg vaskularni hirurg procjenjuje stanje vena i određuje najprikladniji način liječenja.

Pravovremena dijagnostika i odgovarajuća terapija mogu značajno ublažiti simptome i smanjiti rizik od komplikacija.

Podijeli tekst sa drugima na:

Namirnice koje treba izbjegavati za večeru: Teške su za želudac

Ono što jedemo u večernjim satima može značajno uticati na varenje, kvalitet sna i osjećaj u stomaku narednog jutra.

Iako mnogi vjeruju da je dovoljno izbjegavati obilne obroke neposredno prije spavanja, pojedine namirnice mogu izazvati neprijatnosti čak i kada ih jedemo u manjim količinama, naročito ako imamo osjetljiv želudac.

Nadutost, osjećaj težine, podrigivanje i gorušica samo su neke od tegoba koje se mogu javiti nakon kasne večere. Kada legnemo ubrzo poslije jela, želudačna kiselina lakše može da se vrati u jednjak, što posebno smeta osobama koje imaju gastroezofagealni refluks.

Ipak, nije svaka namirnica jednako problematična za svakoga, niti postoji univerzalna lista hrane koju svi moraju strogo da izbjegavaju. Nutricionisti i gastroenterolozi uglavnom savjetuju da se u večernjim satima ograniče namirnice koje kod pojedinaca izazivaju probavne smetnje, kao i veoma obilni i masni obroci.

Ovih šest grupa namirnica posebno često može predstavljati problem.

1. Pržena i izrazito masna hrana

Pomfrit, pohovano meso, pržene kobasice i druga jela pripremljena u velikoj količini ulja spadaju među najteže izbore za kasnu večeru.

Hrana bogata mastima može usporiti pražnjenje želuca, zbog čega se osjećaj sitosti i težine zadržava duže. Kod osoba sklonih refluksu masni obroci mogu dodatno pogoršati gorušicu.

Umjesto prženog mesa i pomfrita, za večeru je često prijatniji izbor pečena piletina ili riba uz kuvano povrće.

2. Ljuta i veoma začinjena jela

Ljute papričice, jaki sosovi i jela sa velikom količinom čilija kod osjetljivih osoba mogu izazvati peckanje, gorušicu i nelagodnost u gornjem dijelu stomaka.

Posebno mogu smetati ljudima koji već imaju problema sa vraćanjem želudačne kiseline, jer simptomi mogu postati izraženiji nakon odlaska u krevet.

To ne znači da začine treba potpuno izbaciti iz ishrane, već da je korisno pratiti sopstvenu toleranciju i uveče birati blaže začinjene obroke ako ljuta hrana izaziva tegobe.

3. Pasulj, sočivo i leblebije

Mahunarke su izuzetno hranljive namirnice, bogate biljnim proteinima, vlaknima i mineralima, ali kod pojedinih ljudi mogu izazvati pojačano stvaranje gasova i nadutost.

Razlog je prisustvo određenih ugljenih hidrata koje bakterije u debelom crijevu razgrađuju, pri čemu nastaju gasovi.

Ako ste skloni nadimanju, velika porcija pasulja neposredno prije spavanja možda neće biti najbolji izbor. Ipak, pravilno potapanje, kuvanje i postepeno povećavanje količine mahunarki u ishrani mogu poboljšati njihovu podnošljivost.

4. Kupus, brokoli i karfiol

Iako su kupusnjače veoma korisne za zdravlje, kod nekih osoba mogu izazvati nadutost i osjećaj napetosti u stomaku, naročito kada se jedu sirove ili u velikim količinama.

Ove namirnice sadrže vlakna i fermentabilne ugljene hidrate koji kod osjetljivih osoba mogu doprinijeti stvaranju gasova.

Možda vas interesuje i ovo:

Koju vrstu hrane treba da prestanete jesti poslije 40. godine

Zbog toga velika porcija svježeg kupusa ili karfiola u kasnim večernjim satima nekima može izazvati neprijatnosti. Dobra alternativa je manja porcija dobro kuvanog povrća, jer termička obrada pojedinim ljudima olakšava varenje.

5. Paradajz i jela sa mnogo paradajz sosa

Paradajz je sastavni dio brojnih zdravih obroka, ali njegova kiselost može predstavljati problem osobama koje pate od gorušice i refluksa.

Pica sa mnogo paradajz sosa, tjestenina sa začinjenim sosom ili obilna porcija kuvanog paradajza neposredno prije spavanja kod osjetljivih ljudi mogu pogoršati simptome.

Važno je naglasiti da paradajz ne šteti želucu kod većine zdravih osoba. Njegovo ograničavanje ima smisla prvenstveno kada se primijeti jasna povezanost između konzumiranja i pojave tegoba.

6. Čokolada i obilni čokoladni deserti

Čokolada mnogima predstavlja omiljenu večernju poslasticu, ali kod osoba sa refluksom može doprinijeti pojavi gorušice.

Pored masti, čokolada sadrži i supstance poput kofeina i teobromina, koje kod nekih ljudi mogu pogoršati refluks. Veće količine čokolade, posebno pred spavanje, mogu uticati i na kvalitet sna kod osoba osjetljivih na kofein.

Zato je bolje izbjegavati obilne čokoladne deserte neposredno prije odlaska u krevet, naročito ako ste primijetili da nakon njih osjećate peckanje u grudima ili nelagodnost u stomaku.

Koliko vremena prije spavanja treba večerati?

Osobama koje imaju gorušicu i refluks često se preporučuje da posljednji veći obrok pojedu najmanje tri sata prije odlaska na spavanje. Na taj način smanjuje se vjerovatnoća da će ležeći položaj pogodovati vraćanju želudačnog sadržaja u jednjak.

Pored izbora namirnica, važna je i veličina porcije. Čak i hrana koja se inače lako vari može izazvati osjećaj težine ako se pojede u prevelikoj količini.

Za laganiju večeru možete odabrati kuvano povrće, nemasno meso, ribu, pirinač ili druge namirnice koje dobro podnosite, piše Novosti Magazin.

Podijeli tekst sa drugima na:

Da li je zdravo spavati u čarapama?

Hladnije vrijeme nam polako dolazi. Neki smatraju da je ovaj potez loš za cirkulaciju, dok su nova istraživanja pokazala drugačije. Pitamo se, da li je zdravo spavati u čarapama?

Stručnjak za spavanje Mar de Karlo smatra da postoji više prednosti spavanja u čarapama tokom zime. One ljudima mogu pomoći da brže utonu u san i spavaju duže usljed vazodilatacjie, odnosno procesa širenja krvnih sudova.

Pojedina istraživanja došla su do rezultata da nošenje čarapa dok spavamo povećava protok krvi i cirkulaciju u dijelu donjih ekstremiteta.

Njegova studija je pokazala da oni koji su nosili čarape tokom noći, utonuli su u san oko 7.5 minuta brže, spavali su 32 minuta duže i budili se 7.5 manje tokom noći od onih koji su spavali bosi.

Niže tjelesne temperature povezane su sa pospanošću, a dokazi upućuju na to da korišćenje čarapa ili drugih metoda grijanja stopala može da snizi tjelesnu temperaturu i pomogne nam da brže zaspimo.

Podijeli tekst sa drugima na:

Miris dunja nije jedini razlog zašto su ih naše bake čuvale

U mnogim kućama u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji jesen se prepoznavala po žutim dunjama poredanim na ormaru ili u vitrini. Taj običaj je stariji nego što mislimo, a imao je i vrlo praktičnu stranu: miris, čuvanje i zalihe za zimu.

Dunja na ormaru nije bila ukras. Zrela dunja sporo omekšava i sedmicama širi jak, sladak miris, pa je u vrijeme bez osvježivača prostora bila najjednostavniji način da soba i ormar mirišu na čisto. Veš složen pored nje poprimao je njen miris.

Imala je i drugu ulogu. Dunja je tvrda i kisela, pa se rijetko jede sirova, i upravo zato je mogla stajati dugo, sve dok ne dođe vrijeme za kuhanje.

Najsigurnije mjesto u kući

Ormar je bio i najpraktičnije mjesto za čuvanje. Na visini, daleko od djece i vlage, dunje su polako dozrijevale. Domaćice su ih skidale jednu po jednu, za kompot, slatko ili kolač.

Dunja ima još jedno svojstvo koje se u kući moglo iskoristiti: ubrzava zrenje drugog voća. Stavljena u zdjelu s jabukama ili kruškama, pomaže da i one brže sazriju.

Zašto je dobra za zimnicu

Dunja je bogata pektinom, prirodnom tvari zbog koje se džem i žele lako zgušnjavaju. Zato se od nje odlično prave žele, pekmez i slatko, bez mnogo dodataka.

Sadrži i vitamin C te vlakna. U narodnoj medicini čaj od lista dunje koristio se za smirivanje stomaka.

Običaj stariji nego što mislimo

Dunja je jedno od najstarijih uzgajanih voća. Ljudi je uzgajaju hiljadama godina, a drevne kulture povezivale su je s ljubavlju i plodnošću.

Taj dugi put od drevnih vrtova do bosanskih, hrvatskih i srpskih ormara pokazuje koliko je dunja uvijek bila više od voća. Bila je miris doma, zaliha i znak da dolazi zima.

Kako je danas čuvati

Ako želite oživjeti običaj, birajte čvrste dunje bez tamnih mrlja. Držite ih na hladnom i suhom mjestu, odvojeno jednu od druge.

Ako ih stavite na ormar, povremeno ih okrenite i odmah uklonite one koje počnu omekšavati. Tako ostaju zdrave i mirisne duže, a vi ćete znati kada je vrijeme za slatko ili kompot, piše N1.22

Podijeli tekst sa drugima na:

Nauka otkrila, tijelo počinje da slabi već oko 35. godine

Kondicija, snaga i mišićna izdržljivost počinju opadati već oko 35. godine, i to bez obzira na to koliko je osoba ranije trenirala, pokazala je švedska studija koja je iste ljude pratila 47 godina.

Istraživači sa Karolinska instituta u Stockholmu, u okviru švedske studije o fizičkoj aktivnosti i kondiciji (SPAF), od 1974. godine prate nekoliko stotina nasumično odabranih muškaraca i žena rođenih 1958. Njihova kondicija i snaga redovno su mjerene od 16. do 63. godine.

Šta je pokazalo istraživanje koje je trajalo 47 godina?

Za razliku od većine ranijih istraživanja, koja su poredila različite starosne grupe, ova studija je iste ljude pratila gotovo pola stoljeća. Rezultati su objavljeni u naučnom časopisu Journal of Cachexia, Sarcopenia and Muscle.

U kojim godinama počinju opadati snaga i kondicija?

Kod oba spola izdržljivost mišića i aerobni kapacitet dostigli su vrhunac između 26. i 36. godine. Nakon toga su počeli opadati, isprva za 0,3 do 0,6 posto godišnje, a kasnije i do 2,5 posto godišnje. Snaga mišića gubila se sličnim tempom, a brzina pada nije se razlikovala između muškaraca i žena.

Može li se usporiti gubitak snage i kondicije?

Autori naglašavaju da fizička aktivnost može usporiti taj pad, ali ga ne može potpuno zaustaviti. Studija je pokazala i da ljudi mogu poboljšati kondiciju i snagu treningom i nakon 35. godine, prenosi Klix.

“Naša studija pokazuje da fizička aktivnost može usporiti pad performansi, iako ga ne može u potpunosti zaustaviti”, rekla je glavna autorica Maria Westerståhl sa Karolinska instituta.

Šta istraživači planiraju dalje ispitivati?

Istraživači sada žele otkriti mehanizme koji stoje iza toga, a učesnici studije bit će ponovo ispitani kada napune 68 godina.

Podijeli tekst sa drugima na: